Nedostatak radnika na tržištu rada u BiH postaje sve evidentniji.
Zavarivači, bravari, ličioci, keramičari, kuhari… samo su neka od zanimanja koja su sve traženija i plaćenija u zapadnim zemljama, što je dovoljno dobar razlog za masovni odlazak iz BiH.
Tako je danas u BiH sve teže naći dobrog obrtnika. Ako ga i uspijete pronaći, na njegov rad se čeka mjesecima.
Veća je mogućnost dobitka na lotu nego pronaći dobrog majstora. Malo ih je, a i skupi su. Oni koji su majstori godinama, na njih se predugo čeka, a i prilično su poskupjeli. Ovi novi također poprilično naplaćuju za svoj rad, a o kvaliteti bi se dalo raspravljati, govore sugovornici.
Osim građana koji svijećom traže dobrog majstora, majstori pak govore da su i oni u problemu jer ne mogu pronaći adekvatne radnike koji bi im pomagali u poslu. A jedan od takvih je i Samir Omić, koji je za pomoć u ličilačkim radovima davao dnevnicu i do 100 KM. Ali odziv je, kaže, slab. U poslu mu je samo pomagao osamdesetogodišnji susjed. A nudio je posao i mladima, prenosi Večernji list.
Mladi su neodgovorni. Jedan dan dođe, drugi dan ne dođe. Prisiljen si i dalje raditi sam, ispričao je za N1 ličilac Omić. S istim problemom suočava se i sarajevski stolar Salko Krešo, koji se ni u umirovljeničkim danima ne odriče posla: Neće nitko ništa, neće ni pomoći. Obišao sam pola svijeta, tu sam, imam svoju radionicu. Ne znam živ što ću od klijenata, 75 mi je godina, a 15 godina sam u mirovini, i to nije mala, velika je, ispričao je za N1 Krešo.
Kako bi se za deficitarna zanimanja odlučio što veći broj mladih ljudi, brojne županije u FBiH daju stipendije. Jedna od njih je i Sarajevska u kojoj resorno ministarstvo daje stipendije u vrijednosti od 1300 KM za 335 učenika.
Odlučio sam se za smjer elektroničar telekomunikacija. Većinom su svi željeli viši smjer, višu školu, gimnaziju, ekonomsku. Ja sam bio realan, zadovoljan sam ovim smjerom jer više volim programiranje, kaže za navedeni medij Alen Žiko, učenik Željezničkog školskog centra.
Mi na CNC strojevima imamo programe po kojima radimo razne oblike materijala, vršimo obradu i rezanje materijala, priča učenica Srednjoškolskog centra “Nedžad Ibrišimović” iz Ilijaša Ajla Huseinović. Ovo je već treća godina otkako se dodjeljuju stipendije za sva tri razreda trećeg stupnja srednjoškolskog obrazovanja.
Ravnatelji školskih ustanova kažu da je ovo odličan vid stimulacije.
Moram priznati da sam jako sretna što je sve veće zanimanje kompanija na tržištu za profilima koje moja škola školuje. Nadam se da će tako ostati. Većina njih se zaposli u kompanijama, objasnila je ravnateljica Srednje škole metalskih zanimanja Irma Behlulović.
Polako se povećava broj učenika koji su ostvarili bolji prosjek, a koji upisuju spomenute smjerove. U tom smjeru povećavat će se i upisne kvote na spomenutim deficitarnim zanimanjima.
U obrazovanju se ništa ne može mijenjati brzo. Imamo ustaljene prakse i kvote koje su odranije naslijeđene, ali mi lagano povećavamo i mijenjamo ono što se nekad podrazumijevalo, da se ravnomjerno napravi distribucija na sva zanimanja. To već više nije trend u svijetu i mi ćemo to morati promijeniti, navodi Naida Hota-Muminović, ministrica odgoja i obrazovanja Sarajevske županije, za N1.
Kako bi odmah našli posao u struci, mladima se savjetuje da prilikom izbora zanimanja vode računa i o potrebama tržišta rada kako se nakon završetka školovanja ne bi našli na statistikama zavoda za zapošljavanje.
Zavarivači, bravari, ličioci, keramičari, kuhari… samo su neka od zanimanja koja su sve traženija i plaćenija u zapadnim zemljama, što je dovoljno dobar razlog za masovni odlazak iz BiH.
Tako je danas u BiH sve teže naći dobrog obrtnika. Ako ga i uspijete pronaći, na njegov rad se čeka mjesecima.
Veća je mogućnost dobitka na lotu nego pronaći dobrog majstora. Malo ih je, a i skupi su. Oni koji su majstori godinama, na njih se predugo čeka, a i prilično su poskupjeli. Ovi novi također poprilično naplaćuju za svoj rad, a o kvaliteti bi se dalo raspravljati, govore sugovornici.
Osim građana koji svijećom traže dobrog majstora, majstori pak govore da su i oni u problemu jer ne mogu pronaći adekvatne radnike koji bi im pomagali u poslu. A jedan od takvih je i Samir Omić, koji je za pomoć u ličilačkim radovima davao dnevnicu i do 100 KM. Ali odziv je, kaže, slab. U poslu mu je samo pomagao osamdesetogodišnji susjed. A nudio je posao i mladima, prenosi Večernji list.
Mladi su neodgovorni. Jedan dan dođe, drugi dan ne dođe. Prisiljen si i dalje raditi sam, ispričao je za N1 ličilac Omić. S istim problemom suočava se i sarajevski stolar Salko Krešo, koji se ni u umirovljeničkim danima ne odriče posla: Neće nitko ništa, neće ni pomoći. Obišao sam pola svijeta, tu sam, imam svoju radionicu. Ne znam živ što ću od klijenata, 75 mi je godina, a 15 godina sam u mirovini, i to nije mala, velika je, ispričao je za N1 Krešo.
Kako bi se za deficitarna zanimanja odlučio što veći broj mladih ljudi, brojne županije u FBiH daju stipendije. Jedna od njih je i Sarajevska u kojoj resorno ministarstvo daje stipendije u vrijednosti od 1300 KM za 335 učenika.
Odlučio sam se za smjer elektroničar telekomunikacija. Većinom su svi željeli viši smjer, višu školu, gimnaziju, ekonomsku. Ja sam bio realan, zadovoljan sam ovim smjerom jer više volim programiranje, kaže za navedeni medij Alen Žiko, učenik Željezničkog školskog centra.
Mi na CNC strojevima imamo programe po kojima radimo razne oblike materijala, vršimo obradu i rezanje materijala, priča učenica Srednjoškolskog centra “Nedžad Ibrišimović” iz Ilijaša Ajla Huseinović. Ovo je već treća godina otkako se dodjeljuju stipendije za sva tri razreda trećeg stupnja srednjoškolskog obrazovanja.
Ravnatelji školskih ustanova kažu da je ovo odličan vid stimulacije.
Moram priznati da sam jako sretna što je sve veće zanimanje kompanija na tržištu za profilima koje moja škola školuje. Nadam se da će tako ostati. Većina njih se zaposli u kompanijama, objasnila je ravnateljica Srednje škole metalskih zanimanja Irma Behlulović.
Polako se povećava broj učenika koji su ostvarili bolji prosjek, a koji upisuju spomenute smjerove. U tom smjeru povećavat će se i upisne kvote na spomenutim deficitarnim zanimanjima.
U obrazovanju se ništa ne može mijenjati brzo. Imamo ustaljene prakse i kvote koje su odranije naslijeđene, ali mi lagano povećavamo i mijenjamo ono što se nekad podrazumijevalo, da se ravnomjerno napravi distribucija na sva zanimanja. To već više nije trend u svijetu i mi ćemo to morati promijeniti, navodi Naida Hota-Muminović, ministrica odgoja i obrazovanja Sarajevske županije, za N1.
Kako bi odmah našli posao u struci, mladima se savjetuje da prilikom izbora zanimanja vode računa i o potrebama tržišta rada kako se nakon završetka školovanja ne bi našli na statistikama zavoda za zapošljavanje.
