Plastika, papir i ostali iskoristivi materijali imaju svoju tržišnu vrijednost. Da se na otpadu može zaraditi, jasno pokazuju i brojke industrije koja se bavi recikliranjem u Europskoj uniji. Proizvodnja plastike u 2015. godini iznosila je 322 milijuna tona. Očekuje se da će se udvostručiti u narednih dvadeset godina. Potencijal za recikliranje plastičnog otpada u EU-u i dalje je većinom neiskorišten, u BiH gotovo nikako. Vjekoslav Kramer već godinama iz hobija plastične boce vraća u trgovine i od novca koji mu bude vraćen godišnje sebi plati putovanje. "Čim je to počelo u Hrvatskoj, tada su sve cijene proizvoda koji se pakuju u konzervama, limenkama, staklenoj i plastičnoj ambalaži porasle za 50 lipa, osmina jedne bosankse marke, i prilikom povrata tog proizvoda ti zapravo dobiješ svoje novce koje si platio i na taj način su htjeli stimulirati ljude da to rade. Ja sam u roku godine dana sakupio više od 7.000 kuna i sebi u ljeto platio put u Tunis dva tjedna", priča Vjekoslav za N1.
Od reciklaže otpada u EU godišnje se ostvari prihod od 145 milijardi eura. U isto vrijeme novac u BiH uvjetno rečeno zatrpava se na deponijama. Od 2012. godine BiH je članica sistema europskih operatera za reciklažu i ponovno korištenje ambalažnog otpada. Bh. operator ovog sustava je kompanija Ekopak. Do danas su na reciklažu predali više od 50 tisuća tona ambalažnog otpada svih vrsta, prikupljenog u BiH.
"Kad bi to pretvorili u šlepere, to je više od 2.800 šlepera punih, dakle sortirane embalirane ambalaže pripremljene za reciklažu, ili ako bi to u neke dužne metre ili kilometre pretvorili to vam je otprilike razdaljina od Sarajeva do Visokog puna šlepera", kaže Amela Hrbat, direktorica Ekopaka. Zakonima o upravljanju otpadom u oba bh. entiteta propisano je da ambalažne kompanije moraju podnositi izvještaje o količini ambalaže koju zajedno sa proizvodima plasiraju na tržište. I u skladu s tim platiti naknadu iz koje se financira sistem odvojenog odlaganja i reciklaže ambalažnog otpada. "Jedan sustav je sustav tzv. Produžene odgovornosti proizvođača, koji se bazira upravo na dugoročnom razvoju sistema sortiranja ambalažnog otpada na mjestu nastanka, gdje je glavni fokus usmjeren na dizanje svijesti građana o značaju zaštite okoliša, reciklaže, a drugi sustav je tzv. Depozitni sustav koji ne znači otkup boca, već vraćanje depozita koji je uračunat u cijenu boce pića, napitka vode", pojašnjava Hrbat.
Za rezultate ovakvog sustava potrebno je tri do pet godina pokazuju Europska iskustva, a u BiH još uvijek se čeka komunalna infrastruktura za upravljanje otpadom. Članice Europske unije tijekom 2016. godine reciklirale su 6,8 milijuna tona plastičnog otpada od ukupno 16,7 milijuna tona, što je više od 40 posto. Do 2030. godine svu plastičnu ambalažu na tržištu EU potrebno je napraviti prikladnom za recikliranje, a potrošnja plastike za jednokratnu upotrebu mora se drastično smanjiti, posljednje su poruke iz Europskog parlamenta. Ključni ciljevi europske strategije su smanjiti količinu plastičnog otpada, učiniti recikliranje profitabilnijim za poslovanje, zaustaviti onečišćenje mora te poticati ulaganja i inovacije.
Od reciklaže otpada u EU godišnje se ostvari prihod od 145 milijardi eura. U isto vrijeme novac u BiH uvjetno rečeno zatrpava se na deponijama. Od 2012. godine BiH je članica sistema europskih operatera za reciklažu i ponovno korištenje ambalažnog otpada. Bh. operator ovog sustava je kompanija Ekopak. Do danas su na reciklažu predali više od 50 tisuća tona ambalažnog otpada svih vrsta, prikupljenog u BiH.
"Kad bi to pretvorili u šlepere, to je više od 2.800 šlepera punih, dakle sortirane embalirane ambalaže pripremljene za reciklažu, ili ako bi to u neke dužne metre ili kilometre pretvorili to vam je otprilike razdaljina od Sarajeva do Visokog puna šlepera", kaže Amela Hrbat, direktorica Ekopaka. Zakonima o upravljanju otpadom u oba bh. entiteta propisano je da ambalažne kompanije moraju podnositi izvještaje o količini ambalaže koju zajedno sa proizvodima plasiraju na tržište. I u skladu s tim platiti naknadu iz koje se financira sistem odvojenog odlaganja i reciklaže ambalažnog otpada. "Jedan sustav je sustav tzv. Produžene odgovornosti proizvođača, koji se bazira upravo na dugoročnom razvoju sistema sortiranja ambalažnog otpada na mjestu nastanka, gdje je glavni fokus usmjeren na dizanje svijesti građana o značaju zaštite okoliša, reciklaže, a drugi sustav je tzv. Depozitni sustav koji ne znači otkup boca, već vraćanje depozita koji je uračunat u cijenu boce pića, napitka vode", pojašnjava Hrbat.
Za rezultate ovakvog sustava potrebno je tri do pet godina pokazuju Europska iskustva, a u BiH još uvijek se čeka komunalna infrastruktura za upravljanje otpadom. Članice Europske unije tijekom 2016. godine reciklirale su 6,8 milijuna tona plastičnog otpada od ukupno 16,7 milijuna tona, što je više od 40 posto. Do 2030. godine svu plastičnu ambalažu na tržištu EU potrebno je napraviti prikladnom za recikliranje, a potrošnja plastike za jednokratnu upotrebu mora se drastično smanjiti, posljednje su poruke iz Europskog parlamenta. Ključni ciljevi europske strategije su smanjiti količinu plastičnog otpada, učiniti recikliranje profitabilnijim za poslovanje, zaustaviti onečišćenje mora te poticati ulaganja i inovacije.
