Mirsad Spahić završio je medicinski fakultet u Sarajevu i pronašao posao u struci, ostvarivši ono što mnogi mladi ljudi u Bosni i Hercegovini sanjaju. Ipak, vrlo brzo se razočarao, donijevši čvrstu odluku da napusti zemlju te, kao brojne njegove kolege, potraži posao u Njemačkoj.
"Raditi u Bosni i Hercegovini, prije ili kasnije, znači raditi za nečiju politiku ako mislite napredovati u karijeri. Odlučio sam napustiti državu 2013. godine i otići u Njemačku", kaže Spahić, koji je odmah primljen u jednu malu kliniku i trenutno je na četvrtoj godini specijalizacije za ortopediju i traumatologiju, prenosi Al Jazeera.
"Od prvog dana radio sam specijalizaciju po svom izboru, bez uvjeta bilo koje vrste, izuzev da radim svoj posao savjesno i najbolje što znam."
Kako dodaje, još jedan razlog zašto je otišao je taj što u Njemačkoj, za razliku od Bosne i Hercegovine, medicinari dobiju ono što zaslužuju - poštovanje, priliku za napredovanjem i nagradu za svoj rad.
"Dakle, ne govorim samo o novcu. Međutim, cijena koju za to platite je da ostavljate sve što je vaše i vama poznato. Odluka nije laka, ali niti jedan od mnogih kolega iz moje i drugih generacija s kojima sam pričao nije rekao da se pokajao", objašnjava, dodajući da je nemoguće uspoređivati zdravstvene sustave u Bosni i Hercegovini i Njemačkoj.
"Svaki dan se divim svojim kolegama koji rade u Bosni i Hercegovini, njihovom umijeću da rade u uvjetima koje je stvorila naopaka politika. Divim se, ali nimalo ne zavidim. Za sada ne vidim apsolutno ništa što me može vratiti da radim u Bosni i Hercegovini."
Na isti način razmišljaju mnogobrojni mladi liječnici, specijalisti, medicinske sestre, tehničari i njegovatelji, koji masovno upisuju tečajeve njemačkog jezika i šalju svoje biografije u zemlje tog govornog područja, prvenstveno u Njemačku, koja je širom otvorila vrata medicinskim radnicima i ponudila odlične uvjete.
Odlazak epidemijskih razmjera
Međutim, za Bosnu i Herecgovinu to znači da je situacija arlamantna, jer će za nekoliko godina ostati bez najstručnijeg medicinskog kadra, a zdravstveni sustav će doživjeti kolaps, upozoravaju zdravstveni radnici, istovremeno se pitajući tko će liječiti građane, koji, zbog lošeg životnog standarda, imaju sve više zdravstvenih problema.
"Fenomen odlaska liječnika poprima epidemijske karakteristike, a odlazi najpotentniji dio liječničkog korpusa, oni koji trebaju u sljedećih 10-15 godina steći neophodno iskustvo i preuzmu zdravstveni sustav", kaže doktor Harun Drljević, predsjednik Liječničke komore entiteta Federacija Bosne i Hercegovine. Točnog podatka koliko je njegovih kolega napustilo zemlju, kako kaže, nema, ali može se reći, dodaje, da je u posljednje dvije godine otišlo između 250 i 300 liječnika.
A već sada Bosna i Hercegovina na 100.000 stanovnika ima 200 liječnika manje u odnosu na standard Europske unije - 362 liječnika na toliku populaciju. Ono što dodatno zabrinjava je da svaki treći student Medicinskog fakulteta u Sarajevu posao dobija u inozemstvu, dodaje Drljević.
Oni koji ostaju nakon šest godina mukotrpnog studiranja dobijaju primanja od 500 do 550 eura, što je najmanje tri puta manja nego u Njemačkoj, u kojoj su cijene hrane otprilike iste kao u Bosni i Hercegovini. Razlog odlaska je i to da zdravstvene ustanove imaju minimalne ili najčešće nikakve proračune za dodatnu edukaciju kako bi liječnici napredovali. Umjesto toga, uvjet za napredovanje su razlozi koji nisu profesionalne prirode.
"Mi dobro znamo gdje živimo i kakva je politička situacija, tako da oni liječnici koji su bliski određenim političkim strankama imaju mogućnost napretka, a ovi ostali nemaju", zaključuje Drljević.
'Podoban, a ne sposoban'
Važno je biti podoban, a ne sposoban i istinski medicinski profesionalac, kaže Ranko Palačković, predsjednik Sindikata medicinskih sestara i tehničara bh. entiteta Republika Srpska On upozorava da, osim liječnika, zbog toga odlaze i medicinske sestre i tehničari, koji u Bosni i Hercegovini imaju širok dijapazon vještina - od osnovne njege, preko davanja svih vrsta terapija, do poznavanja korištenja najsuvremenije medicinske opreme. Kvaliteta koji, kako kaže, Njemačka itekako prepoznaje.
"Oni se otimaju za naše ljude, a više nitko ni ne zna koliko njih odlazi. Međutim, mogu reći da je sa Kliničkog centra u Banjoj Luci već 50 ljudi napustilo posao i otišlo u Njemačku. Ono što mene posebno brine je da se radi o najstručnijem i najkvalitetnijem kadru", ističe Palačković.
Oni, dodaje, u Njemačkoj dobijaju beneficije "da se naježiš" i plaće duplo veće nego u Bosni i Hercegovini.
"Plaće kod nas su od 700 konvertabilnih maraka [350 eura] do 800 maraka [400 eura], ako radite noćni rad to je maksimalno 850 maraka [425 eura]. Recimo, kolega koji je otišao u Njemačku prošle godine u studenom, čovjek je primljen da radi kao početnik, ima plaću od 1.600 eura, a dali su mu stan, koji plaća 250 eura sa svim režijama, još su mu rekli da će mu se primanja povećati kako bude napredovao."
Zbog toga, kako kaže, nije ni čudno da je više od 100 medicinskih sestara sa Kliničkog centra u Banjoj Luci konstantno u učionicama i uči njemački jezik. Tečajevi za medicinske radnike nude mnogobrojne škole jezika u Bosni i Hercegovini, čiji se oglasi i ponude mogu naći na internetu.
"Raditi u Bosni i Hercegovini, prije ili kasnije, znači raditi za nečiju politiku ako mislite napredovati u karijeri. Odlučio sam napustiti državu 2013. godine i otići u Njemačku", kaže Spahić, koji je odmah primljen u jednu malu kliniku i trenutno je na četvrtoj godini specijalizacije za ortopediju i traumatologiju, prenosi Al Jazeera.
"Od prvog dana radio sam specijalizaciju po svom izboru, bez uvjeta bilo koje vrste, izuzev da radim svoj posao savjesno i najbolje što znam."
Kako dodaje, još jedan razlog zašto je otišao je taj što u Njemačkoj, za razliku od Bosne i Hercegovine, medicinari dobiju ono što zaslužuju - poštovanje, priliku za napredovanjem i nagradu za svoj rad.
"Dakle, ne govorim samo o novcu. Međutim, cijena koju za to platite je da ostavljate sve što je vaše i vama poznato. Odluka nije laka, ali niti jedan od mnogih kolega iz moje i drugih generacija s kojima sam pričao nije rekao da se pokajao", objašnjava, dodajući da je nemoguće uspoređivati zdravstvene sustave u Bosni i Hercegovini i Njemačkoj.
"Svaki dan se divim svojim kolegama koji rade u Bosni i Hercegovini, njihovom umijeću da rade u uvjetima koje je stvorila naopaka politika. Divim se, ali nimalo ne zavidim. Za sada ne vidim apsolutno ništa što me može vratiti da radim u Bosni i Hercegovini."
Na isti način razmišljaju mnogobrojni mladi liječnici, specijalisti, medicinske sestre, tehničari i njegovatelji, koji masovno upisuju tečajeve njemačkog jezika i šalju svoje biografije u zemlje tog govornog područja, prvenstveno u Njemačku, koja je širom otvorila vrata medicinskim radnicima i ponudila odlične uvjete.
Odlazak epidemijskih razmjera
Međutim, za Bosnu i Herecgovinu to znači da je situacija arlamantna, jer će za nekoliko godina ostati bez najstručnijeg medicinskog kadra, a zdravstveni sustav će doživjeti kolaps, upozoravaju zdravstveni radnici, istovremeno se pitajući tko će liječiti građane, koji, zbog lošeg životnog standarda, imaju sve više zdravstvenih problema.
"Fenomen odlaska liječnika poprima epidemijske karakteristike, a odlazi najpotentniji dio liječničkog korpusa, oni koji trebaju u sljedećih 10-15 godina steći neophodno iskustvo i preuzmu zdravstveni sustav", kaže doktor Harun Drljević, predsjednik Liječničke komore entiteta Federacija Bosne i Hercegovine. Točnog podatka koliko je njegovih kolega napustilo zemlju, kako kaže, nema, ali može se reći, dodaje, da je u posljednje dvije godine otišlo između 250 i 300 liječnika.
A već sada Bosna i Hercegovina na 100.000 stanovnika ima 200 liječnika manje u odnosu na standard Europske unije - 362 liječnika na toliku populaciju. Ono što dodatno zabrinjava je da svaki treći student Medicinskog fakulteta u Sarajevu posao dobija u inozemstvu, dodaje Drljević.
Oni koji ostaju nakon šest godina mukotrpnog studiranja dobijaju primanja od 500 do 550 eura, što je najmanje tri puta manja nego u Njemačkoj, u kojoj su cijene hrane otprilike iste kao u Bosni i Hercegovini. Razlog odlaska je i to da zdravstvene ustanove imaju minimalne ili najčešće nikakve proračune za dodatnu edukaciju kako bi liječnici napredovali. Umjesto toga, uvjet za napredovanje su razlozi koji nisu profesionalne prirode.
"Mi dobro znamo gdje živimo i kakva je politička situacija, tako da oni liječnici koji su bliski određenim političkim strankama imaju mogućnost napretka, a ovi ostali nemaju", zaključuje Drljević.
'Podoban, a ne sposoban'
Važno je biti podoban, a ne sposoban i istinski medicinski profesionalac, kaže Ranko Palačković, predsjednik Sindikata medicinskih sestara i tehničara bh. entiteta Republika Srpska On upozorava da, osim liječnika, zbog toga odlaze i medicinske sestre i tehničari, koji u Bosni i Hercegovini imaju širok dijapazon vještina - od osnovne njege, preko davanja svih vrsta terapija, do poznavanja korištenja najsuvremenije medicinske opreme. Kvaliteta koji, kako kaže, Njemačka itekako prepoznaje.
"Oni se otimaju za naše ljude, a više nitko ni ne zna koliko njih odlazi. Međutim, mogu reći da je sa Kliničkog centra u Banjoj Luci već 50 ljudi napustilo posao i otišlo u Njemačku. Ono što mene posebno brine je da se radi o najstručnijem i najkvalitetnijem kadru", ističe Palačković.
Oni, dodaje, u Njemačkoj dobijaju beneficije "da se naježiš" i plaće duplo veće nego u Bosni i Hercegovini.
"Plaće kod nas su od 700 konvertabilnih maraka [350 eura] do 800 maraka [400 eura], ako radite noćni rad to je maksimalno 850 maraka [425 eura]. Recimo, kolega koji je otišao u Njemačku prošle godine u studenom, čovjek je primljen da radi kao početnik, ima plaću od 1.600 eura, a dali su mu stan, koji plaća 250 eura sa svim režijama, još su mu rekli da će mu se primanja povećati kako bude napredovao."
Zbog toga, kako kaže, nije ni čudno da je više od 100 medicinskih sestara sa Kliničkog centra u Banjoj Luci konstantno u učionicama i uči njemački jezik. Tečajevi za medicinske radnike nude mnogobrojne škole jezika u Bosni i Hercegovini, čiji se oglasi i ponude mogu naći na internetu.
