Prijedorčanin Bojan Krneta (30) uspješno se oporavlja nakon što mu je prije pet mjeseci na UKC RS u Banja Luci prišivena šaka, koju je odsjekao cijepajući drva.
Krneta priča za “EuroBlic” da će taj kobni događaj, od 22. svibnja pamtiti cijeli život, te da je šaku odsjekao u trenutku nepažnje.
“Bilo mi je dosadno i otišao sam kod prijatelja u Prijedoru koji su cijepali drva na cjepaču. Iz radoznalosti sam odlučio i ja to pokušati, nikada nisam to radio. Nakon dvadesetak minuta, dok sam držao drvo, nož cjepača, umjesto drveta, presjekao je moju šaku “, rekao je on.
Za njegove prijatelje uslijedio je šok, vrisak, nisu mogli povjerovati da se to dogodilo. Međutim, Bojan je bio pribran, što je i bilo presudno u spašavanju šake.
“Kada sam presjekao desnu šaku, ona je bukvalno upala u moju lijevu ruku. Osjećao sam kao da to nije moja šaka. Nosio sam je u ruci, a prijatelji su me odvezli u prijedorsku Hitnu službu “, kaže Krneta. Dodaje da su i medicinski radnici bili iznenađeni s onibm što su ugledali.
“Oni gledaju u mene i izgubili se više nego ja. Iz Hitne su me poslali u bolnicu gdje su isto reagirali. Bojali su se da je kasno da me šalju za Beograd, pa su razmišljali da mi samo ravno odsjeku ruku “, kaže Bojan. Navodi da je sreća u ovoj nesreći bila što su ga prijedorski liječnici odlučili uputiti u UKC u Banja Luku.
“Dali su mi terapiju kroz infuziju i sanitetskim vozilom poslali za Banja Luku. Liječnici u Prijedoru mi nisu ništa rekli za šaku koju nosim, jer su bili izgubljeni. Mislim da su je trebali staviti u led, ali nisu to uradili. Ja sam svoju šaku držao u ruci cijelo vrijeme, dok nisam krenuo na operaciju “, ističe Bojan.
Dodaje da ga je na UKC u Banja Luci dočekao dr. Miljan Petković, kome je zahvalan za sve što je učinio.
“Dr. Petković i načelnik Nikola Baroš su me operirali. Pitali su me kako se to dogodilo i rekli su da ništa ne očekujem, ako operacija završi za sat vremena “, prisjeća se Bojan i navodi da je operacija trajala šest sati nakon čega mu je spašena šaka.
Dodaje kako su liječnici dva dana sa strahom promatrali hoće li tijelo ponovno prihvatiti šaku i da je deset dana ležao u bolničkoj sobi jer nije smio izlaziti zbog mogućih infekcija.
Ovo je bila i prva operacija u povijesti UKC u kojoj je potpuno odsječena šaka prišivena na ruku. Načelnik Klinike za plastično –rekonstrukcijsku kirurgiju Nikola Baroš kaže da se Bojanu mogla replantirati šaka jer je on mlađe životne dobi, dobrog općeg zdravstvenog stanja i tijekom prijevoza do bolnice nije izgubio mnogo krvi.
“Operacijski tim okupljen je u rekordnom roku. Prvo su identificirane sve strukture koje su neophodne da bi se šaka replantirala, odnosno ozlijeđene kosti, tetive, arterije, vene i živci. Kolege s Klinike za ortopediju su uradile fiksaciju koštanih elemenata, da bi se potom šile arterija, vena i živci “, navodi Baroš.
Nakon prve, u narednih nekoliko mjeseci uslijedile još dvije operacije ušivanja tetiva, a oporavak je dugotrajan.
“Dobivena je minimalna pokretljivost prstiju šake. Nadamo se da će funkcija šake još poboljšati, ali o tome možemo govoriti tek nakon što prođe godina dana od posljednje operacije “, zaključuje Baroš.
Bojan Krneta kaže da mu se vratio osjećaj u sve prste šake koja je bila odsječena.
“Krenuo sam na vježbe, a ožiljak je sve manje vidljiv. Liječnici su mi rekli da ću moći raditi sve pokrete šakom, ali da neću imati snage u ruci “, objašnjava za Blic.rs Krneta trenutno stanje šake.
Za liječnike i medicinske radnike UKC u Banja Luci ima samo riječi hvale i poručuje da ima osjećaj kao da ih poznaje cijeli život, prenosi Blic.rs.
(www.jabuka.tv)
Krneta priča za “EuroBlic” da će taj kobni događaj, od 22. svibnja pamtiti cijeli život, te da je šaku odsjekao u trenutku nepažnje.
“Bilo mi je dosadno i otišao sam kod prijatelja u Prijedoru koji su cijepali drva na cjepaču. Iz radoznalosti sam odlučio i ja to pokušati, nikada nisam to radio. Nakon dvadesetak minuta, dok sam držao drvo, nož cjepača, umjesto drveta, presjekao je moju šaku “, rekao je on.
Za njegove prijatelje uslijedio je šok, vrisak, nisu mogli povjerovati da se to dogodilo. Međutim, Bojan je bio pribran, što je i bilo presudno u spašavanju šake.
“Kada sam presjekao desnu šaku, ona je bukvalno upala u moju lijevu ruku. Osjećao sam kao da to nije moja šaka. Nosio sam je u ruci, a prijatelji su me odvezli u prijedorsku Hitnu službu “, kaže Krneta. Dodaje da su i medicinski radnici bili iznenađeni s onibm što su ugledali.
“Oni gledaju u mene i izgubili se više nego ja. Iz Hitne su me poslali u bolnicu gdje su isto reagirali. Bojali su se da je kasno da me šalju za Beograd, pa su razmišljali da mi samo ravno odsjeku ruku “, kaže Bojan. Navodi da je sreća u ovoj nesreći bila što su ga prijedorski liječnici odlučili uputiti u UKC u Banja Luku.
“Dali su mi terapiju kroz infuziju i sanitetskim vozilom poslali za Banja Luku. Liječnici u Prijedoru mi nisu ništa rekli za šaku koju nosim, jer su bili izgubljeni. Mislim da su je trebali staviti u led, ali nisu to uradili. Ja sam svoju šaku držao u ruci cijelo vrijeme, dok nisam krenuo na operaciju “, ističe Bojan.
Dodaje da ga je na UKC u Banja Luci dočekao dr. Miljan Petković, kome je zahvalan za sve što je učinio.
“Dr. Petković i načelnik Nikola Baroš su me operirali. Pitali su me kako se to dogodilo i rekli su da ništa ne očekujem, ako operacija završi za sat vremena “, prisjeća se Bojan i navodi da je operacija trajala šest sati nakon čega mu je spašena šaka.
Dodaje kako su liječnici dva dana sa strahom promatrali hoće li tijelo ponovno prihvatiti šaku i da je deset dana ležao u bolničkoj sobi jer nije smio izlaziti zbog mogućih infekcija.
Ovo je bila i prva operacija u povijesti UKC u kojoj je potpuno odsječena šaka prišivena na ruku. Načelnik Klinike za plastično –rekonstrukcijsku kirurgiju Nikola Baroš kaže da se Bojanu mogla replantirati šaka jer je on mlađe životne dobi, dobrog općeg zdravstvenog stanja i tijekom prijevoza do bolnice nije izgubio mnogo krvi.
“Operacijski tim okupljen je u rekordnom roku. Prvo su identificirane sve strukture koje su neophodne da bi se šaka replantirala, odnosno ozlijeđene kosti, tetive, arterije, vene i živci. Kolege s Klinike za ortopediju su uradile fiksaciju koštanih elemenata, da bi se potom šile arterija, vena i živci “, navodi Baroš.
Nakon prve, u narednih nekoliko mjeseci uslijedile još dvije operacije ušivanja tetiva, a oporavak je dugotrajan.
“Dobivena je minimalna pokretljivost prstiju šake. Nadamo se da će funkcija šake još poboljšati, ali o tome možemo govoriti tek nakon što prođe godina dana od posljednje operacije “, zaključuje Baroš.
Bojan Krneta kaže da mu se vratio osjećaj u sve prste šake koja je bila odsječena.
“Krenuo sam na vježbe, a ožiljak je sve manje vidljiv. Liječnici su mi rekli da ću moći raditi sve pokrete šakom, ali da neću imati snage u ruci “, objašnjava za Blic.rs Krneta trenutno stanje šake.
Za liječnike i medicinske radnike UKC u Banja Luci ima samo riječi hvale i poručuje da ima osjećaj kao da ih poznaje cijeli život, prenosi Blic.rs.
(www.jabuka.tv)
