Antarktički ledenjaci igraju iznenađujuću ulogu u usporavanju globalnog zatopljavanja dok se otapaju u hladnom Južnom polarnom oceanu, objavili su u ponedjeljak znanstvenici.
Danas rijetki ledenjaci veličine Manhattana, koji se odvajaju od Antarktike, idućih će desetljeća postajati sve brojniji zbog klimatskih promjena. Oni oslobađaju željezo i druge hranjive tvari koje djeluju poput gnojiva za alge i druge malene organizme u oceanu.
Ti organizmi, kako rastu, upijaju ugljični dioksid iz atmosfere i predstavljaju prirodnog saveznika u ljudskim naporima da se ograniči brzina klimatskih promjena za što su glavni krivci staklenički plinovi kao djelo ljudskih ruku.
Zahvaljujući razmnožavanju algi i drugih organizama u oceanima, kao rezultatu otapanja antarktičkih ledenjaka, apsorbira se dodatnih 10 do 40 milijuna tona ugljika godišnje što odgovara godišnjoj proizvodnji stakleničkih plinova zemalja poput Švedske ili Novog Zelanda, procijenili su znanstvenici.
Do sada se podcjenjivala uloga koju u prihrani oceana imaju ogromni ledenjaci dulji od 18 kilomatara koji su se odvojili od Antarktike.
"Bili smo iznenađeni kad smo otkrili da se učinak proteže i do tisuću kilometara od ledenjaka", kazao je profesor Grant Bigg sa sveučilišta Sheffield, voditelj istraživanja objavljenoga u časopisu Nature Geoscience.
Znanstvenici proučavali satelitske snimke
Znanstvenici su proučavali satelitske snimke 17 ogromnih antarktičkih ledenjaka od 2003. do 2013. i otkrili da je, zbog razmnožavanja algi, voda pozelenila stotine kilometara oko njih sa širenjem hranjivih minerala i drugih tvari vjetrovima i morskim strujama.
Uobičajeno 30 ogromnih ledenjaka pluta oko Antaktike i oni mogu 'živjeti' godinama. Istraživanje kaže da ogromni ledenjaci imaju bitno veći utjecaj na prihranu oceana u usporedbi s nešto manjim ledenjacima.
Bigg kaže da emisija stakleničkih plinova koje proizvode ljudi raste oko dva posto godišnje. "Da nema ogromnih ledenjaka radilo bi se od 2,1 do 2,2 posto".
Prema drugim istraživanjima količina leda koja se odvaja od Antarktike porasla je pet posto u posljednja dva desetljeća i vjerojatno je da će nastaviti rasti u budućnosti sa zatopljavanjem.To bi pak moglo dodatno potaknuti prihranu oceana.
Danas rijetki ledenjaci veličine Manhattana, koji se odvajaju od Antarktike, idućih će desetljeća postajati sve brojniji zbog klimatskih promjena. Oni oslobađaju željezo i druge hranjive tvari koje djeluju poput gnojiva za alge i druge malene organizme u oceanu.
Ti organizmi, kako rastu, upijaju ugljični dioksid iz atmosfere i predstavljaju prirodnog saveznika u ljudskim naporima da se ograniči brzina klimatskih promjena za što su glavni krivci staklenički plinovi kao djelo ljudskih ruku.
Zahvaljujući razmnožavanju algi i drugih organizama u oceanima, kao rezultatu otapanja antarktičkih ledenjaka, apsorbira se dodatnih 10 do 40 milijuna tona ugljika godišnje što odgovara godišnjoj proizvodnji stakleničkih plinova zemalja poput Švedske ili Novog Zelanda, procijenili su znanstvenici.
Do sada se podcjenjivala uloga koju u prihrani oceana imaju ogromni ledenjaci dulji od 18 kilomatara koji su se odvojili od Antarktike.
"Bili smo iznenađeni kad smo otkrili da se učinak proteže i do tisuću kilometara od ledenjaka", kazao je profesor Grant Bigg sa sveučilišta Sheffield, voditelj istraživanja objavljenoga u časopisu Nature Geoscience.
Znanstvenici proučavali satelitske snimke
Znanstvenici su proučavali satelitske snimke 17 ogromnih antarktičkih ledenjaka od 2003. do 2013. i otkrili da je, zbog razmnožavanja algi, voda pozelenila stotine kilometara oko njih sa širenjem hranjivih minerala i drugih tvari vjetrovima i morskim strujama.
Uobičajeno 30 ogromnih ledenjaka pluta oko Antaktike i oni mogu 'živjeti' godinama. Istraživanje kaže da ogromni ledenjaci imaju bitno veći utjecaj na prihranu oceana u usporedbi s nešto manjim ledenjacima.
Bigg kaže da emisija stakleničkih plinova koje proizvode ljudi raste oko dva posto godišnje. "Da nema ogromnih ledenjaka radilo bi se od 2,1 do 2,2 posto".
Prema drugim istraživanjima količina leda koja se odvaja od Antarktike porasla je pet posto u posljednja dva desetljeća i vjerojatno je da će nastaviti rasti u budućnosti sa zatopljavanjem.To bi pak moglo dodatno potaknuti prihranu oceana.
