Američkog predsjednika Donalda Trumpa pitali su proteklog vikenda bi li razmotrio raketne napade na Venezuelu kako bi uništio kartele za koje Bijela kuća tvrdi da tamo djeluju. “Vidjet ćemo što će se dogoditi”, rekao je Trump. “Pogledajte, Venezuela nam šalje svoje članove bandi, svoje dilere i drogu. To nije prihvatljivo.”
"LOVIMO VAS"
Dan kasnije postalo je nešto jasnije kojim putem bi administracija mogla krenuti. U ponedjeljak su Sjedinjene Države uništile još jedan brod iz Venezuele, navodno natovaren drogom, koji je plovio na sjever preko južnog Kariba. “BUDITE UPOZORENI”, napisao je Trump na Truth Socialu. “AKO PREVOZITE DROGE KOJE MOGU UBITI AMERIKANCE, MI VAS LOVIMO!”
To je bio drugi takav slučaj u dva tjedna. Prvi je zabilježen 2. rujna kada je Trumpova administracija tvrdila da je ubijeno 11 “narkoterorista”.
Američka vojska je spremna
Taj napad bio je velika stvar: posljednji put kad je američka administracija koristila vojsku na tako izravan način u Latinskoj Americi bilo je 1989., kada je George HW Bush bio predsjednik, a panamski diktator i bivši CIA-in čovjek Manuel Noriega bio na vrhu liste najtraženijih u Washingtonu.
Kako piše kolumnist Daniel DePetris za Telegraph, Trump još uvijek važe izvedivost napada na ciljeve u Venezueli na kopnu, ali jedno je sigurno – američka vojska sada je pozicionirana da može izvoditi kampanju zračnih udara na objekte povezane s drogom, ako to predsjednik odluči.
U tom području nalazi se osam američkih ratnih brodova, većinom uz obalu Venezuele. Deset aviona F-35 stacionirano je u Portoriku, a američki ministar obrane Pete Hegseth nedavno je otputovao ondje kako bi demonstrativno prikazao vojnu silu.
Nema koherentne strategije
No, upozorava DePetris, ne treba se zavarati pokazivanjem mišića. Trumpova administracija može objaviti koliko god kratkih snimki eksplozija brodova poželi, ali to nije isto što i jasna, koherentna strategija.
U osnovi, Trump nema politiku prema Venezueli, već mješavinu suprotstavljenih impulsa koji se međusobno poništavaju. S jedne strane želi biti snažni lider koji će disciplinirati Latinsku Ameriku i nametnuti svoju volju carinama, prijetnjama ili povratkom na "diplomaciju razaračima" iz 20. stoljeća.
S druge strane želi biti trgovac dogovorima, spreman razgovarati s bilo kim ako to može prikazati kao osobnu pobjedu pred kamerama. Oba pristupa bila su na djelu u Venezueli tijekom prvih osam mjeseci njegova drugog mandata.
Pregovori i dogovori
Ponekad je Trump slao svoje ljude, poput Richarda Grenella, da se sastanu s venezuelskim diktatorom Nicolasom Madurom i raspravljaju o migracijama, energiji i razmjenama zatvorenika. Neki od tih razgovora donijeli su rezultate. U veljači se Grenell vratio u Sjedinjene Države sa šest Amerikanaca koje je Venezuela držala u zatvoru na temelju, kako Washington tvrdi, izmišljenih optužbi.
Venezuelska vlada također je pristala donekle surađivati s Trumpovim planom deportacija. A u srpnju je još deset Amerikanaca vraćeno kući nakon što je Bijela kuća, uz pomoć salvadorskog predsjednika Nayiba Bukelea, deportirala više od 250 Venezuelaca iz zloglasnog salvadorskog zatvora za borbu protiv terorizma.
Mrkva i batina
U drugim slučajevima Trump je posezao za batinom protiv Madura i njegove vlasti. Američki dužnosnici često podsjećaju da venezuelski lider nije legitimni šef države jer je prošle godine namjestio predsjedničke izbore i tako si osigurao treći uzastopni mandat.
U ožujku je Trump potpisao izvršnu uredbu kojom je uveo 25-postotne carine na robu svake zemlje koja kupuje venezuelansku naftu, dijelom zbog Madurove navodne povezanosti s bandom Tren de Aragua (američke obavještajne službe tu povezanost smatraju vrlo labavom).
U kolovozu je State Department povećao ucjenu na Madurovu glavu na 50 milijuna dolara. Poruka je jasna: Nicolas Maduro sada se u očima američke vlade smatra suvremenim Manuelom Noriegom. Kako primjećuje DePetris, što više pritiska SAD stavlja na Madura, to je manja vjerojatnost da će on surađivati s Bijelom kućom oko tema koje su joj važne.
Madurove moguće protumjere
Venezuela nema mnogo karata, ali mogla bi odbiti prihvatiti dodatne letove s deportiranim državljanima iz SAD-a. To bi bio relativno jeftin, a učinkovit način da Maduro uzvrati udarac, znajući da Trumpu trebaju treće zemlje spremne na suradnju kako bi postigao ciljeve u deportacijama. Caracas bi također mogao pojačati uhićenja američkih građana koji se još nalaze u zemlji i prekinuti pregovore o daljnjim razmjenama zatvorenika.
Još važnije, neizvjesno je hoće li američki vojni napadi na Venezuelu uopće išta promijeniti u pogledu protoka droge. Bijela kuća očito vjeruje da hoće, ali ako ima dokaze kojima to potkrepljuje, nije ih podijelila s javnošću.
Povijesni obrasci
DePetris podsjeća da Trump zapravo ne radi ništa novo. Mnoge američke sigurnosne agencije i ranije su koristile silu u borbi protiv narkokartela, poticale latinoameričke vlade da čine isto i ulagale milijarde u tu borbu.
U Kolumbiji je Washington godinama financirao i obučavao sigurnosne snage da se suprotstave narkomafiji koja je razarala zemlju. Slično se događalo u Meksiku. U Peruu su američke obavještajne službe davale informacije o letovima s drogom kako bi vlasti prizemljile te zrakoplove. Kratkoročne pobjede su se nizale, ali dugoročni problem ostao je neriješen.
Trump želi pokazati snagu
No, Trumpa povijest i dosljednost ne zanimaju. Ono što ga zanima jest pokazati kamerama da pobjeđuje. To znači da je američki vojni napad na Venezuelu možda i izgledniji nego što su mnogi analitičari spremni priznati – bez obzira na to hoće li donijeti konkretne rezultate.
"LOVIMO VAS"
Dan kasnije postalo je nešto jasnije kojim putem bi administracija mogla krenuti. U ponedjeljak su Sjedinjene Države uništile još jedan brod iz Venezuele, navodno natovaren drogom, koji je plovio na sjever preko južnog Kariba. “BUDITE UPOZORENI”, napisao je Trump na Truth Socialu. “AKO PREVOZITE DROGE KOJE MOGU UBITI AMERIKANCE, MI VAS LOVIMO!”
To je bio drugi takav slučaj u dva tjedna. Prvi je zabilježen 2. rujna kada je Trumpova administracija tvrdila da je ubijeno 11 “narkoterorista”.
Footage released showing today’s strike by the U.S. Air Force and/or Navy against a narco-terrorist vessel containing three cartel members in the Southern Caribbean Sea, off the coast of Venezuela. pic.twitter.com/FkwvVXJpUw
— OSINTdefender (@sentdefender) September 15, 2025
Američka vojska je spremna
Taj napad bio je velika stvar: posljednji put kad je američka administracija koristila vojsku na tako izravan način u Latinskoj Americi bilo je 1989., kada je George HW Bush bio predsjednik, a panamski diktator i bivši CIA-in čovjek Manuel Noriega bio na vrhu liste najtraženijih u Washingtonu.
Kako piše kolumnist Daniel DePetris za Telegraph, Trump još uvijek važe izvedivost napada na ciljeve u Venezueli na kopnu, ali jedno je sigurno – američka vojska sada je pozicionirana da može izvoditi kampanju zračnih udara na objekte povezane s drogom, ako to predsjednik odluči.
U tom području nalazi se osam američkih ratnih brodova, većinom uz obalu Venezuele. Deset aviona F-35 stacionirano je u Portoriku, a američki ministar obrane Pete Hegseth nedavno je otputovao ondje kako bi demonstrativno prikazao vojnu silu.
Nema koherentne strategije
No, upozorava DePetris, ne treba se zavarati pokazivanjem mišića. Trumpova administracija može objaviti koliko god kratkih snimki eksplozija brodova poželi, ali to nije isto što i jasna, koherentna strategija.
U osnovi, Trump nema politiku prema Venezueli, već mješavinu suprotstavljenih impulsa koji se međusobno poništavaju. S jedne strane želi biti snažni lider koji će disciplinirati Latinsku Ameriku i nametnuti svoju volju carinama, prijetnjama ili povratkom na "diplomaciju razaračima" iz 20. stoljeća.
S druge strane želi biti trgovac dogovorima, spreman razgovarati s bilo kim ako to može prikazati kao osobnu pobjedu pred kamerama. Oba pristupa bila su na djelu u Venezueli tijekom prvih osam mjeseci njegova drugog mandata.
Pregovori i dogovori
Ponekad je Trump slao svoje ljude, poput Richarda Grenella, da se sastanu s venezuelskim diktatorom Nicolasom Madurom i raspravljaju o migracijama, energiji i razmjenama zatvorenika. Neki od tih razgovora donijeli su rezultate. U veljači se Grenell vratio u Sjedinjene Države sa šest Amerikanaca koje je Venezuela držala u zatvoru na temelju, kako Washington tvrdi, izmišljenih optužbi.
Venezuelska vlada također je pristala donekle surađivati s Trumpovim planom deportacija. A u srpnju je još deset Amerikanaca vraćeno kući nakon što je Bijela kuća, uz pomoć salvadorskog predsjednika Nayiba Bukelea, deportirala više od 250 Venezuelaca iz zloglasnog salvadorskog zatvora za borbu protiv terorizma.
Mrkva i batina
U drugim slučajevima Trump je posezao za batinom protiv Madura i njegove vlasti. Američki dužnosnici često podsjećaju da venezuelski lider nije legitimni šef države jer je prošle godine namjestio predsjedničke izbore i tako si osigurao treći uzastopni mandat.
U ožujku je Trump potpisao izvršnu uredbu kojom je uveo 25-postotne carine na robu svake zemlje koja kupuje venezuelansku naftu, dijelom zbog Madurove navodne povezanosti s bandom Tren de Aragua (američke obavještajne službe tu povezanost smatraju vrlo labavom).
U kolovozu je State Department povećao ucjenu na Madurovu glavu na 50 milijuna dolara. Poruka je jasna: Nicolas Maduro sada se u očima američke vlade smatra suvremenim Manuelom Noriegom. Kako primjećuje DePetris, što više pritiska SAD stavlja na Madura, to je manja vjerojatnost da će on surađivati s Bijelom kućom oko tema koje su joj važne.
Madurove moguće protumjere
Venezuela nema mnogo karata, ali mogla bi odbiti prihvatiti dodatne letove s deportiranim državljanima iz SAD-a. To bi bio relativno jeftin, a učinkovit način da Maduro uzvrati udarac, znajući da Trumpu trebaju treće zemlje spremne na suradnju kako bi postigao ciljeve u deportacijama. Caracas bi također mogao pojačati uhićenja američkih građana koji se još nalaze u zemlji i prekinuti pregovore o daljnjim razmjenama zatvorenika.
Još važnije, neizvjesno je hoće li američki vojni napadi na Venezuelu uopće išta promijeniti u pogledu protoka droge. Bijela kuća očito vjeruje da hoće, ali ako ima dokaze kojima to potkrepljuje, nije ih podijelila s javnošću.
Povijesni obrasci
DePetris podsjeća da Trump zapravo ne radi ništa novo. Mnoge američke sigurnosne agencije i ranije su koristile silu u borbi protiv narkokartela, poticale latinoameričke vlade da čine isto i ulagale milijarde u tu borbu.
U Kolumbiji je Washington godinama financirao i obučavao sigurnosne snage da se suprotstave narkomafiji koja je razarala zemlju. Slično se događalo u Meksiku. U Peruu su američke obavještajne službe davale informacije o letovima s drogom kako bi vlasti prizemljile te zrakoplove. Kratkoročne pobjede su se nizale, ali dugoročni problem ostao je neriješen.
Trump želi pokazati snagu
No, Trumpa povijest i dosljednost ne zanimaju. Ono što ga zanima jest pokazati kamerama da pobjeđuje. To znači da je američki vojni napad na Venezuelu možda i izgledniji nego što su mnogi analitičari spremni priznati – bez obzira na to hoće li donijeti konkretne rezultate.
