Aloe vera potječe od arapske riječi alloeh što znači gorka, sjajna tvar (odnosi se na žuti sok aloe koji je vrlo gorak) i latinske riječi vera što znači istinito ili originalno. Iako postoji više od 250 vrsta aloe, samo se dvije vrste komercijalno uzgajaju Aloe barbadensis Mill. (Aloe vera L. Burm. F.) i Aloe arborescens Mill. jer sadrže najviše ljekovitih tvari.
Aloa vera se u svijetu naziva „magična biljka“ i „prirodni iscjeljitelj“ te je jedna od najstarijih i najkorištenijih biljaka u mnogim vrstama tradicionalne medicine kao što su Ayurveda, sidda, homeopatija i dr.
Cvate od listopada do siječnja
Višegodišnji je kserofit, s 12-16, bodljikavih, mesnatih, 40-50 cm dugačkih listova koji tvore rozetu. Listovi su prekriveni debelom korom karakterističnom za sukulente i kserofite, na listovima su karakteristične bijele mrljice, a unutar lista se nalaze sok (lateks) žućkaste boje i gorkog okusa te bistri gel bez mirisa i okusa koji se koristi u ljekovite svrhe. Iz rozete raste cvjetna stabljika na čijem su vrhu žuti, ljubičasti ili crveni cvjetovi skupljeni u grozd. Aloa vera cvate od listopada do siječnja, a plodovi s mnogo sjemenki se razvijaju u proljeće.
Raste u suhim klimatskim područjima gdje se zbog velike potražnje uzgaja u velikim količinama. Biljka aloe vere uspijeva u vrućoj, vlažnoj klimi te neće preživjeti na temperaturama smrzavanja. Iako većina vrsta iz roda Aloe tipično raste na pjeskovitom tlu, aloa vera se dobro razvija na različitim tipovima tla, ali najpogodnija tla za uzgoj aloe su ona dobro drenirana i s velikim sadržajem organske tvari. Za razmnožavanje lisnim reznicama je potrebno vrtnim škarama ili nožem razdvojiti listove s dijelom stabljike i posaditi ih. Najjednostavniji način za razmnožavanje je rasađivanje mladica.
U drugoj godini života aloa vera iz korijena razvija nove mladice te se one rezanjem korijena odvajaju i presađuju na nova mjesta. Kako bi se osigurao snažniji porast, mladice se odvajaju dva puta godišnje od matične biljke kad su visine 30−40 cm. Kod nas se aloa na obali može pronaći u vrtovima, a na kontinentu se uzgaja u zaštićenim prostorima i kao lončanica, tj. sobna biljka. Ne voli zračnu vlagu kao ni zadržavanje vode oko korijena te se ne preporuča sadnja u plastične tegle nego u one od terakote jer se u njima lakše isušuje supstrat u koji je aloa posađena. Potrebno ju je zalijevati obilno kako bi voda prošla kroz cijeli supstrat, a iduće zalijevanje je kad se supstrat potpuno osuši.
Upotreba aloje kao lijeka
Uporaba aloe kao lijeka seže daleko u prošlost te su je mnogi drevni liječnici smatrali blagoslovom za čovječanstvo, a zbog svojih svojstava se jako puno koristi i u kozmetičkoj industriji. Sočno tkivo lista Aloe vere ima veliku važnost na globalnoj razini.
Listovi sadrže mnogo bioaktivnih spojeva kao što su vitamini (A, C, E, B1, B2, B6, B12, folna kiselina, kolin), minerali (natrij, kalij, kalcij, magnezij, cink, selen, i dr.), organske kiseline, enzimi, antrakinoni (aloin, barbaloin, isobarbaloin, aloetična kiselina), aminokiseline čije je djelovanje vrlo povoljno za ljudski organizam.
Aloa ima laksativno, analgetsko, protuupalno, antisepzičko, antibakterijsko, antigljivično, antivirusno, antikancerogeno, imunostimulativno svojstvo, djeluje na rast stanica te su joj pripisana svojstva povezana s njegom kože (rane i opekline) i zdravljem probavnog sustava. Industrija aloe vere je danas u procvatu, a gel se koristi u mnogim proizvodima kao što su svježi gel, sok i druge formulacije u zdravstvene, medicinske i kozmetičke svrhe.
Gel od aloe Gel iz aloe se može dobiti tako da se veći vanjski list star 2-3 ili više godina odreže oštrim nožem, zatim se ostavi uspravno u posudi 10ak minuta da iscuri žuti gorki sok, nakon toga se opere pod tekućom vodom te se na dasci za rezanje odreže vrh, bočni dijelovi i kora na jednoj strani lista, a prozirni gel iz sredine lista pokupi žlicom.
Gel se tada može izmiksati štapnim mikserom te se koristi za pripremu raznih napitaka ili kao maska za lice, za hidrataciju suhe kože te općenito za umirenje kože, npr. nakon sunčanja i nakon uboda insekata. Ako se koristi za lice, gelu se doda prirodni vitamin E i eterično ulje čajevca koji su ujedno i konzervansi te se tako može čuvati u hladnjaku u zatvorenoj staklenci do 10-ak dana. Ako se gel koristi za piće, 1 jušna žlica se doda nekom soku ili napitku i popije.
Gospodarski.hr
Pišu:
doc. dr. sc. Monika Vidak,
izv. prof. dr. sc Klaudija Carović-Stanko
Aloa vera se u svijetu naziva „magična biljka“ i „prirodni iscjeljitelj“ te je jedna od najstarijih i najkorištenijih biljaka u mnogim vrstama tradicionalne medicine kao što su Ayurveda, sidda, homeopatija i dr.
Cvate od listopada do siječnja
Višegodišnji je kserofit, s 12-16, bodljikavih, mesnatih, 40-50 cm dugačkih listova koji tvore rozetu. Listovi su prekriveni debelom korom karakterističnom za sukulente i kserofite, na listovima su karakteristične bijele mrljice, a unutar lista se nalaze sok (lateks) žućkaste boje i gorkog okusa te bistri gel bez mirisa i okusa koji se koristi u ljekovite svrhe. Iz rozete raste cvjetna stabljika na čijem su vrhu žuti, ljubičasti ili crveni cvjetovi skupljeni u grozd. Aloa vera cvate od listopada do siječnja, a plodovi s mnogo sjemenki se razvijaju u proljeće.
Raste u suhim klimatskim područjima gdje se zbog velike potražnje uzgaja u velikim količinama. Biljka aloe vere uspijeva u vrućoj, vlažnoj klimi te neće preživjeti na temperaturama smrzavanja. Iako većina vrsta iz roda Aloe tipično raste na pjeskovitom tlu, aloa vera se dobro razvija na različitim tipovima tla, ali najpogodnija tla za uzgoj aloe su ona dobro drenirana i s velikim sadržajem organske tvari. Za razmnožavanje lisnim reznicama je potrebno vrtnim škarama ili nožem razdvojiti listove s dijelom stabljike i posaditi ih. Najjednostavniji način za razmnožavanje je rasađivanje mladica.
U drugoj godini života aloa vera iz korijena razvija nove mladice te se one rezanjem korijena odvajaju i presađuju na nova mjesta. Kako bi se osigurao snažniji porast, mladice se odvajaju dva puta godišnje od matične biljke kad su visine 30−40 cm. Kod nas se aloa na obali može pronaći u vrtovima, a na kontinentu se uzgaja u zaštićenim prostorima i kao lončanica, tj. sobna biljka. Ne voli zračnu vlagu kao ni zadržavanje vode oko korijena te se ne preporuča sadnja u plastične tegle nego u one od terakote jer se u njima lakše isušuje supstrat u koji je aloa posađena. Potrebno ju je zalijevati obilno kako bi voda prošla kroz cijeli supstrat, a iduće zalijevanje je kad se supstrat potpuno osuši.
Upotreba aloje kao lijeka
Uporaba aloe kao lijeka seže daleko u prošlost te su je mnogi drevni liječnici smatrali blagoslovom za čovječanstvo, a zbog svojih svojstava se jako puno koristi i u kozmetičkoj industriji. Sočno tkivo lista Aloe vere ima veliku važnost na globalnoj razini.
Listovi sadrže mnogo bioaktivnih spojeva kao što su vitamini (A, C, E, B1, B2, B6, B12, folna kiselina, kolin), minerali (natrij, kalij, kalcij, magnezij, cink, selen, i dr.), organske kiseline, enzimi, antrakinoni (aloin, barbaloin, isobarbaloin, aloetična kiselina), aminokiseline čije je djelovanje vrlo povoljno za ljudski organizam.
Aloa ima laksativno, analgetsko, protuupalno, antisepzičko, antibakterijsko, antigljivično, antivirusno, antikancerogeno, imunostimulativno svojstvo, djeluje na rast stanica te su joj pripisana svojstva povezana s njegom kože (rane i opekline) i zdravljem probavnog sustava. Industrija aloe vere je danas u procvatu, a gel se koristi u mnogim proizvodima kao što su svježi gel, sok i druge formulacije u zdravstvene, medicinske i kozmetičke svrhe.
Gel od aloe Gel iz aloe se može dobiti tako da se veći vanjski list star 2-3 ili više godina odreže oštrim nožem, zatim se ostavi uspravno u posudi 10ak minuta da iscuri žuti gorki sok, nakon toga se opere pod tekućom vodom te se na dasci za rezanje odreže vrh, bočni dijelovi i kora na jednoj strani lista, a prozirni gel iz sredine lista pokupi žlicom.
Gel se tada može izmiksati štapnim mikserom te se koristi za pripremu raznih napitaka ili kao maska za lice, za hidrataciju suhe kože te općenito za umirenje kože, npr. nakon sunčanja i nakon uboda insekata. Ako se koristi za lice, gelu se doda prirodni vitamin E i eterično ulje čajevca koji su ujedno i konzervansi te se tako može čuvati u hladnjaku u zatvorenoj staklenci do 10-ak dana. Ako se gel koristi za piće, 1 jušna žlica se doda nekom soku ili napitku i popije.
Gospodarski.hr
Pišu:
doc. dr. sc. Monika Vidak,
izv. prof. dr. sc Klaudija Carović-Stanko
