Kada su nekadašnji borci Armije BiH, mudžahedini Ahmed Zuhair Handala, Ali Ahmed Ali Hamad i Abu Jemen aktivirali autobombu u Mostaru prva izjava koja se još uvijek može pronaći na internetskim arhivama CNN-a bila je ona tadašnjeg šefa diplomacije BiH Harisa Silajdžića kako su Hrvati sami sebi postavili bombu kako bi osujetili ujedinjenje policije u ovome gradu, što je klasična paraobavještajna spletka u specijalnom ratu koji se vodi prema bh. Hrvatima, piše Večernji list BiH.
Kada je dvije godine kasnije izveden atentat na Jozu Leutara 1999. godine, bošnjački predsjednik Alija Izetbegović bio je ipak “odmjereniji” pa je rekao kako su ga ubile “naše budale ili hrvatski ekstremisti”...
Bošnjačke službe su atentat “od budala” iskoristile da optuže “hrvatske ekstremiste”, ali na kraju bez uspjeha.
Ista matrica ponavlja se godinama. Interpretativni rat je apsolutno dobivala bošnjačka strana, a Hrvati, iako žrtve, bili su krivci.
“Građanin” Mektić
Kada je prije dva dana u javnost izašao s tvrdnjama Dragan Mektić kao novookrunjeni glasnogovornik bošnjačkog paraobavještajnog podzemlja, da je hrvatska tajna služba naoružavala i motivirala selefije da izvedu teroristička djela, i u sve to upleo diplomata Ivana Bandića, njegova zamjenika Miju Krešića i novinara Matu Đakovića, svjetska javnost ponovno je povjerovala u pokvarenu paraobavještajnu, zločinačku akciju bošnjačkog obavještajnog i medijskog podzemlja.
Pa je tako i New Yorka Times objavio tekst naslova da je Hrvatska pokušala podmetnuti dokaze o djelovanju selefija u BiH i njihovim terorističkim vezama. O tim je okolnostima jučer u Tužiteljstvu BiH ispitan “građanin” Mektić, koji je postao igračka paraobavještajne hobotnice u specijalnome ratu.
Nije poznato što su ga pitali tužitelji jer se u državnom Tužiteljstvu BiH zadržao samo 30 minuta, ali javnosti bi bilo najvažnije doznati otkuda cure informacije iz navodnih istraga koje se vode i otkuda ih ministru sigurnosti koji nema ama baš nikakvu hijerarhijsku pa čak ni institucijsku poveznicu s Obavještajno-sigurnosnom agencijom (OSA).
Isključivo je direktor OSA-e Osman Mehmedagić Osmica, inače nekadašnji tjelohranitelj Alije Izetbegovića, odgovoran i izvješća podnosi predsjedatelju Vijeća ministara BiH, što je trenutačno odlazeći Denis Zvizdić.
Mektić je u javnost iznio informacije koje vjerojatno ni sam Zvizdić nije imao. Postavlja se pitanje zašto je Mektić u nekoliko afera bio glavna zvijezda, kao što su to bile prijetnje smrću ili pak navodne afere prošle godine kada je opet on bio u središtu izmišljenih paraobavještajnih spletki kojim se nastojalo povezati hrvatske gospodarstvenike i političare, ali i činjenica da su se uvijek preko istog medijskog megafona sarajevske političke scene plasirale identične informacije.
Po podacima iz pravosudnih krugova BiH, na koje je pak Mektić kivan, pa je čak jučer izvalio glupost kako OSA ne vjeruje Tužiteljstvu BiH, doznaje se kako je protiv njega bila podnesena kaznena prijava za ratni zločin nad pripadnikom HVO-a koji je doveden 1992. s derventskog ratišta.
Uz to, Mektić je u Zagrebu, kao poseban kadar ondašnje Jugoslavije završio višu policijsku školu, a koju je poslije rata za potrebe imenovanja na poziciju direktora Službe za poslove sa strancima predstavljao kao diplomu Pravnog fakulteta.
Teroristi pod zaštitom
Protiv Mektića je bila podnesena i kaznena prijava da je za oko sedam milijuna maraka oštetio državni proračun jer je odobrio kompaniji jednoga tajkuna, koji je blizak SDA-u, dodatni aneks ugovora s povećanim troškovima za gradnju zgrade Službe za poslove sa strancima...
Upravo je kao takav bio savršen plasirati još jednu tezu o aferi s naoružavanjem selefija od SOA-e koja je pak najmaštovitija do sada. Iza cijeloga konstrukta pak stoji obavještajno i medijsko podzemlje tajne policije AID-a koja nikada nije stvarno prestala s radom i čiji je modus operandi stalno vođenje specijalnog rata protiv Hrvata u BiH te postizanja nekoliko ciljeva.
Koliko su otišli daleko, kako bi umanjili i postojanje selefija, odnosno činjenice da su svi počinitelji terorističkih napada poslije rata u BiH do sada bili ili “humanitarci” ili pripadnici Sedme muslimanske brigade, pribjegli su aferi SOA-e.
Kada je dvije godine kasnije izveden atentat na Jozu Leutara 1999. godine, bošnjački predsjednik Alija Izetbegović bio je ipak “odmjereniji” pa je rekao kako su ga ubile “naše budale ili hrvatski ekstremisti”...
Bošnjačke službe su atentat “od budala” iskoristile da optuže “hrvatske ekstremiste”, ali na kraju bez uspjeha.
Ista matrica ponavlja se godinama. Interpretativni rat je apsolutno dobivala bošnjačka strana, a Hrvati, iako žrtve, bili su krivci.
“Građanin” Mektić
Kada je prije dva dana u javnost izašao s tvrdnjama Dragan Mektić kao novookrunjeni glasnogovornik bošnjačkog paraobavještajnog podzemlja, da je hrvatska tajna služba naoružavala i motivirala selefije da izvedu teroristička djela, i u sve to upleo diplomata Ivana Bandića, njegova zamjenika Miju Krešića i novinara Matu Đakovića, svjetska javnost ponovno je povjerovala u pokvarenu paraobavještajnu, zločinačku akciju bošnjačkog obavještajnog i medijskog podzemlja.
Pa je tako i New Yorka Times objavio tekst naslova da je Hrvatska pokušala podmetnuti dokaze o djelovanju selefija u BiH i njihovim terorističkim vezama. O tim je okolnostima jučer u Tužiteljstvu BiH ispitan “građanin” Mektić, koji je postao igračka paraobavještajne hobotnice u specijalnome ratu.
Nije poznato što su ga pitali tužitelji jer se u državnom Tužiteljstvu BiH zadržao samo 30 minuta, ali javnosti bi bilo najvažnije doznati otkuda cure informacije iz navodnih istraga koje se vode i otkuda ih ministru sigurnosti koji nema ama baš nikakvu hijerarhijsku pa čak ni institucijsku poveznicu s Obavještajno-sigurnosnom agencijom (OSA).
Isključivo je direktor OSA-e Osman Mehmedagić Osmica, inače nekadašnji tjelohranitelj Alije Izetbegovića, odgovoran i izvješća podnosi predsjedatelju Vijeća ministara BiH, što je trenutačno odlazeći Denis Zvizdić.
Mektić je u javnost iznio informacije koje vjerojatno ni sam Zvizdić nije imao. Postavlja se pitanje zašto je Mektić u nekoliko afera bio glavna zvijezda, kao što su to bile prijetnje smrću ili pak navodne afere prošle godine kada je opet on bio u središtu izmišljenih paraobavještajnih spletki kojim se nastojalo povezati hrvatske gospodarstvenike i političare, ali i činjenica da su se uvijek preko istog medijskog megafona sarajevske političke scene plasirale identične informacije.
Po podacima iz pravosudnih krugova BiH, na koje je pak Mektić kivan, pa je čak jučer izvalio glupost kako OSA ne vjeruje Tužiteljstvu BiH, doznaje se kako je protiv njega bila podnesena kaznena prijava za ratni zločin nad pripadnikom HVO-a koji je doveden 1992. s derventskog ratišta.
Uz to, Mektić je u Zagrebu, kao poseban kadar ondašnje Jugoslavije završio višu policijsku školu, a koju je poslije rata za potrebe imenovanja na poziciju direktora Službe za poslove sa strancima predstavljao kao diplomu Pravnog fakulteta.
Teroristi pod zaštitom
Protiv Mektića je bila podnesena i kaznena prijava da je za oko sedam milijuna maraka oštetio državni proračun jer je odobrio kompaniji jednoga tajkuna, koji je blizak SDA-u, dodatni aneks ugovora s povećanim troškovima za gradnju zgrade Službe za poslove sa strancima...
Upravo je kao takav bio savršen plasirati još jednu tezu o aferi s naoružavanjem selefija od SOA-e koja je pak najmaštovitija do sada. Iza cijeloga konstrukta pak stoji obavještajno i medijsko podzemlje tajne policije AID-a koja nikada nije stvarno prestala s radom i čiji je modus operandi stalno vođenje specijalnog rata protiv Hrvata u BiH te postizanja nekoliko ciljeva.
Koliko su otišli daleko, kako bi umanjili i postojanje selefija, odnosno činjenice da su svi počinitelji terorističkih napada poslije rata u BiH do sada bili ili “humanitarci” ili pripadnici Sedme muslimanske brigade, pribjegli su aferi SOA-e.
