''32. je obljetnica Lipanjskih zora, a naša obveza je prisjećati se činjenica i istine o Hrvatskom Vijeću Obrane (HVO) kada je u pitanju ova operacija a koja se u medijima iskrivljuje ovih dana'', poručuje Slaven Galić, zamjenik ministra obrane Oružanih snaga BiH.
On je detaljno opisao cijelu akciju:
''U zoru 11. lipnja 1992. godine postrojba HVO Kažnjenička bojna uz potporu topništva ''Širokobrijeških slavuja'' sukladno djelujući sa ostalim postrojbama HVO-a na lijevom boku s četvrtom bojnom ''Tihomir Mišić'' i petom Ilićkom bojnom, na desnom boku Poskok bojnom, šestom bojnom Kruševo i devetom bojnom Rodoč-Jasenica, uz istovremeno djelovanje pješačke bojne 4. gardijske brigade HV-a na pravcu s. Tepčići-Slipčići–Baćevići te snagama u potpori 2. i 3. bojne Široki Brijeg, ovladala je Orlovcem, presjekla cestu Kruševo-Miljkovići-VardaMostar, zauzela vojarnu JNA heliodrom, vojnu industriju SOKO i Aluminijski kombinat.
Istovremeno, Poskok bojna HVO ovladava Vardom, zarobljava 2 tenka T-34, Top 20/1, ZiS koji se odmah koriste u daljnjem napredovanju snaga HVO-a. 4. bojna HVO ''Tihomir Mišić'' zauzima brdo Hum, a pješačka bojna 4. gbr HV-a ovladava područjem s. Baćevići.
Zauzimanje vojarni
Prije ovog boja u listopadu 1991. agresor je u svom JNA planu polako, ali tiho iz ove svoje vojarne JNA uzimao kotu po kotu u dolini Neretve. JNA je velikim snagama osiguravala mostobran u području Mostarskog Polja, kako bi u povoljnom trenutku, uvođenjem značajnijih snaga svoja napadna djelovanja mogla ostvariti prema Brotnju, Širokom Brijegu, odnosno smjerovima koji se pružaju prema Tomislavgradu i Imotskome i time se spojiti s Kninskim i Krajiškim korpusom.
Snage HVO-a do oslobodilačke operacije drže obrambenu crtu od Čapljine do Vrdi i Salakovca, u dužini do nekih 70 km, s velikim crtama bojišnice u Jablanici, Konjicu i južnim prilazima Sarajevu. U općinske stožere HVO-a organizirani su Mostar, Široki Brijeg, Čitluk, Čapljina,Ljubuški, Grude, Stolac, Neum, Ravno, a zasebne postrojbe bile su, Kažnjenička bojna, bojna Ludvig Pavlović i grupacija HOS-a.
Snage HV-a na južnom dijelu Hrvatske provode borbena djelovanja oslobađanja Dubrovačkog zaleđa na uskom prostoru, čime im osjetljivim postaje lijevi bok, odnosno mogućnost da ih neprijatelj ugrozi napadima iz BiH, a u tu je svrhu neprijatelj i organizirao crte bojišnice na rijeci Neretvi, porušio mostove, misleći da snage HVO-a nisu uvježbane i nemaju ratnu tehniku kako bi ih na tim pozicijama ugrozile.
U ovakvom stanju bojišnice, snage HVO-a organiziraju i provode oslobodilačku operaciju širih razmjera u dolini rijeke Neretve kako bi neprijatelja odbacili od rijeke Neretve, oslobodile Dubravsku visoravan i grad Stolac, i time u potpunosti zaštitili lijevi ranjivi bok snagama HV-a u Republici Hrvatskoj. S time se u daljnjem tijeku borbenih djelovanja stvaraju preduvjeti potpunog oslobađanja Bišća Polja i grada Mostara.
Operacija Čagalj u 5 faza
U tu svrhu isplanirana je i uspješno izvedena operacija ''Čagalj'' u pet faza čiji je cilj bio:
- Snagama HVO-a razbiti neprijatelja na lijevoj obali rijeke Neretve u području Čapljine, ovladati naseljima Tasovčići, Prebilovci i Klepci, čime osigurati uvjete za uvođenjem gotovih snaga za daljnja napadna djelovanja.
- Napadno-oslobađajuća djelovanja usmjeriti ka Stocu, osloboditi ga i tako rasteretiti lijevi bok snagama HV-a u Republici Hrvatskoj.
- Ovladati područjem Mostarskog Polja, osloboditi i zauzeti objekte aerodroma i heliodroma.
- Ovladati prostorom sjeverno od Mostara čime se JNA i druge snage u samom gradu dovode u poluokruženje i stvoriti uvjete za oslobođenje grada Mostara.
- Osloboditi istočne djelove grada Mostara i područje Podveležja.
Ovako planirana operacija započinje u noći 6./7. lipnja 1992. godine iz smjera Čeljeva prema rijeci Bregavi i prelaskom postrojbi HVO-a preko rijeke Neretve u području Čapljine, ovladano je Ševaš Njivama, Klepcima, Tasovčićima i Prebilovcima, 10. lipnja oslobođeni su Domanovići. Na današnji dan 11. lipnja istovremeno započinje napad na Slipčiće, Orlovac i Hum, i istog dana oslobođena je cijela desna obala rijeke Neretve u području Mostarskog Polja, a 12. lipnja je oslobođen grad Stolac.
Važnost 12. i 13. lipnja
12./13. lipnja 3. bojna Široki Brijeg ojačana tenkom T-34 prethodno zarobljen na Vardi uvodi se i raspoređuje na prostor Gubavice sa zadaćom osiguranja i potpore snagama iz pravca Baćevića.
Istovremeno 13. lipnja borbena skupina Kažnjeničke bojne uvodi se kroz borbeni raspored 156. br. HV-a na pravcu s. Stanojevići-Rotimlja-Kvanj, s ciljem sukladnog djelovanja sa glavnim snagama u oslobađanju Bune.
14. lipnja postrojbe sastava Samostalna satnija ''Buna'', dio postrojbi Kažnjeničke bojne, dio'bojne 4. gbr HV-a, vod VP HVO-a, dio satnije pričuvnih policijskih snaga Čitluk i dio postrojbi HOS-a, napadno djeluju pravcem s. Bačevići-r. Neretva-Buna i istog dana u prije podnevnim satima u potpunosti ovladavaju širim područjem Bune. 15./16. lipnja samostalna satnija Blagaj, 7. bojna Gnojnice i dio postrojbi HOS-a, oslobađaju područja Blagaja i Gnojnica, a 16. lipnja uspostavljena je crta obrane Busak- VranjevićiRavnice, istovremeno 5. bojna Ilići ovladava aerodromom.
Veličanstvenim pohodima HVO-a sa sjevera, juga i bokova 17. i 18. lipnja oslobođen je grad Mostar. 25. lipnja Kažnjenička bojna, uz potporu druge bojne Rudnik, treće Cimske bojne, dijela VP HVO-a, dijela 4. bojne Tihomir Mišić, dio postrojbe HOS-a i dijela Poskok bojne ovladala je repetitorom na vrhu planine Velež, čime je ostvarena potpuna dominacija u odnosu na neprijateljske snage, a borbena djelovanja tjeranja neprijatelja nastavljena su do 26. lipnja.
Dostignuta crta tih lipanjskih dana 1992. godine sa nekim manjim odstupanjima održana je u tijeku cijelog Domovinskog rata, i ove pobjede HVO u zorama lipnja 1992. godine, u temeljima su Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, što operaciji ''Čagalj'' daje sva obilježja jedne izuzetne povijesne bitke HVO za slobodu ovih prostora.
Ovo svjedočenje neka bude poticaj na prisjećanje i bilježenje istine o HVO i Domovinskom ratu. Tragedije, žrtva i suze zaslužuju trajni zapis i zahvalu'', navodi Galić.
On je detaljno opisao cijelu akciju:
''U zoru 11. lipnja 1992. godine postrojba HVO Kažnjenička bojna uz potporu topništva ''Širokobrijeških slavuja'' sukladno djelujući sa ostalim postrojbama HVO-a na lijevom boku s četvrtom bojnom ''Tihomir Mišić'' i petom Ilićkom bojnom, na desnom boku Poskok bojnom, šestom bojnom Kruševo i devetom bojnom Rodoč-Jasenica, uz istovremeno djelovanje pješačke bojne 4. gardijske brigade HV-a na pravcu s. Tepčići-Slipčići–Baćevići te snagama u potpori 2. i 3. bojne Široki Brijeg, ovladala je Orlovcem, presjekla cestu Kruševo-Miljkovići-VardaMostar, zauzela vojarnu JNA heliodrom, vojnu industriju SOKO i Aluminijski kombinat.
Istovremeno, Poskok bojna HVO ovladava Vardom, zarobljava 2 tenka T-34, Top 20/1, ZiS koji se odmah koriste u daljnjem napredovanju snaga HVO-a. 4. bojna HVO ''Tihomir Mišić'' zauzima brdo Hum, a pješačka bojna 4. gbr HV-a ovladava područjem s. Baćevići.
Zauzimanje vojarni
Prije ovog boja u listopadu 1991. agresor je u svom JNA planu polako, ali tiho iz ove svoje vojarne JNA uzimao kotu po kotu u dolini Neretve. JNA je velikim snagama osiguravala mostobran u području Mostarskog Polja, kako bi u povoljnom trenutku, uvođenjem značajnijih snaga svoja napadna djelovanja mogla ostvariti prema Brotnju, Širokom Brijegu, odnosno smjerovima koji se pružaju prema Tomislavgradu i Imotskome i time se spojiti s Kninskim i Krajiškim korpusom.
Snage HVO-a do oslobodilačke operacije drže obrambenu crtu od Čapljine do Vrdi i Salakovca, u dužini do nekih 70 km, s velikim crtama bojišnice u Jablanici, Konjicu i južnim prilazima Sarajevu. U općinske stožere HVO-a organizirani su Mostar, Široki Brijeg, Čitluk, Čapljina,Ljubuški, Grude, Stolac, Neum, Ravno, a zasebne postrojbe bile su, Kažnjenička bojna, bojna Ludvig Pavlović i grupacija HOS-a.
Snage HV-a na južnom dijelu Hrvatske provode borbena djelovanja oslobađanja Dubrovačkog zaleđa na uskom prostoru, čime im osjetljivim postaje lijevi bok, odnosno mogućnost da ih neprijatelj ugrozi napadima iz BiH, a u tu je svrhu neprijatelj i organizirao crte bojišnice na rijeci Neretvi, porušio mostove, misleći da snage HVO-a nisu uvježbane i nemaju ratnu tehniku kako bi ih na tim pozicijama ugrozile.
U ovakvom stanju bojišnice, snage HVO-a organiziraju i provode oslobodilačku operaciju širih razmjera u dolini rijeke Neretve kako bi neprijatelja odbacili od rijeke Neretve, oslobodile Dubravsku visoravan i grad Stolac, i time u potpunosti zaštitili lijevi ranjivi bok snagama HV-a u Republici Hrvatskoj. S time se u daljnjem tijeku borbenih djelovanja stvaraju preduvjeti potpunog oslobađanja Bišća Polja i grada Mostara.
Operacija Čagalj u 5 faza
U tu svrhu isplanirana je i uspješno izvedena operacija ''Čagalj'' u pet faza čiji je cilj bio:
- Snagama HVO-a razbiti neprijatelja na lijevoj obali rijeke Neretve u području Čapljine, ovladati naseljima Tasovčići, Prebilovci i Klepci, čime osigurati uvjete za uvođenjem gotovih snaga za daljnja napadna djelovanja.
- Napadno-oslobađajuća djelovanja usmjeriti ka Stocu, osloboditi ga i tako rasteretiti lijevi bok snagama HV-a u Republici Hrvatskoj.
- Ovladati područjem Mostarskog Polja, osloboditi i zauzeti objekte aerodroma i heliodroma.
- Ovladati prostorom sjeverno od Mostara čime se JNA i druge snage u samom gradu dovode u poluokruženje i stvoriti uvjete za oslobođenje grada Mostara.
- Osloboditi istočne djelove grada Mostara i područje Podveležja.
Ovako planirana operacija započinje u noći 6./7. lipnja 1992. godine iz smjera Čeljeva prema rijeci Bregavi i prelaskom postrojbi HVO-a preko rijeke Neretve u području Čapljine, ovladano je Ševaš Njivama, Klepcima, Tasovčićima i Prebilovcima, 10. lipnja oslobođeni su Domanovići. Na današnji dan 11. lipnja istovremeno započinje napad na Slipčiće, Orlovac i Hum, i istog dana oslobođena je cijela desna obala rijeke Neretve u području Mostarskog Polja, a 12. lipnja je oslobođen grad Stolac.
Važnost 12. i 13. lipnja
12./13. lipnja 3. bojna Široki Brijeg ojačana tenkom T-34 prethodno zarobljen na Vardi uvodi se i raspoređuje na prostor Gubavice sa zadaćom osiguranja i potpore snagama iz pravca Baćevića.
Istovremeno 13. lipnja borbena skupina Kažnjeničke bojne uvodi se kroz borbeni raspored 156. br. HV-a na pravcu s. Stanojevići-Rotimlja-Kvanj, s ciljem sukladnog djelovanja sa glavnim snagama u oslobađanju Bune.
14. lipnja postrojbe sastava Samostalna satnija ''Buna'', dio postrojbi Kažnjeničke bojne, dio'bojne 4. gbr HV-a, vod VP HVO-a, dio satnije pričuvnih policijskih snaga Čitluk i dio postrojbi HOS-a, napadno djeluju pravcem s. Bačevići-r. Neretva-Buna i istog dana u prije podnevnim satima u potpunosti ovladavaju širim područjem Bune. 15./16. lipnja samostalna satnija Blagaj, 7. bojna Gnojnice i dio postrojbi HOS-a, oslobađaju područja Blagaja i Gnojnica, a 16. lipnja uspostavljena je crta obrane Busak- VranjevićiRavnice, istovremeno 5. bojna Ilići ovladava aerodromom.
Veličanstvenim pohodima HVO-a sa sjevera, juga i bokova 17. i 18. lipnja oslobođen je grad Mostar. 25. lipnja Kažnjenička bojna, uz potporu druge bojne Rudnik, treće Cimske bojne, dijela VP HVO-a, dijela 4. bojne Tihomir Mišić, dio postrojbe HOS-a i dijela Poskok bojne ovladala je repetitorom na vrhu planine Velež, čime je ostvarena potpuna dominacija u odnosu na neprijateljske snage, a borbena djelovanja tjeranja neprijatelja nastavljena su do 26. lipnja.
Dostignuta crta tih lipanjskih dana 1992. godine sa nekim manjim odstupanjima održana je u tijeku cijelog Domovinskog rata, i ove pobjede HVO u zorama lipnja 1992. godine, u temeljima su Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, što operaciji ''Čagalj'' daje sva obilježja jedne izuzetne povijesne bitke HVO za slobodu ovih prostora.
Ovo svjedočenje neka bude poticaj na prisjećanje i bilježenje istine o HVO i Domovinskom ratu. Tragedije, žrtva i suze zaslužuju trajni zapis i zahvalu'', navodi Galić.
