U četvrtak, 30. lipnja na mjesnom groblju Paljike u župi Prozor slavljena je sv. misa prigodom 30. godišnjice pogibije sjemeništaraca Joze Anđelića i Rikarda Vukića.
Tom prigodom uz članove obitelji pokojnog Joze pristigle su i kolege iz generacije danas svećenici: mons. Slađan Ćosić, vlč. Željko Vlajić, vlč. Fabijan Stanušić, vlč. Filip Maršić i vlč. Miroslav Karatović, dok iz opravdanih razloga nisu mogli doći vlč. Šimo Maršić i vlč. Tihomir Šakota.
Sv. misu, na kojoj se spomenutim svećenicima pridružio i župni vikar iz Prozora vlč. Josip Antukić, predslavio je mons. Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije. Na temelju liturgijskog čitanja iz poslanice Rimljanima propovjednik je naglasio da su slavlja poput ovoga zapravo prigoda da se svatko upita koliko svoj život živi s Bogom i za Boga i koliko se u životu daruje drugima. „Tko tako živi, i u smrti ostaje blizu Bogu koji nas je stvorio za život vječni, u zajedništvu s njim i drugima“, poručio je generalni vikar VN-a. Komentirajući psalam 23, Gospodin je pastir moj, primijetio je da Boga treba osjećati blizu i onda kad je u životu dobro, a ne samo kad se prolazi kroz dolinu smrti i sve ono što ona predstavlja. „Tko Boga uvijek osjeća blizim, u svom srcu razvija osjećaj zahvalnosti iz koje proizilazi molitva kao snaga koja pomaže nadvladati i prihvatiti sve životne događaje“, istaknuo je propovjednik. Zaključio je riječima da je pokojni Jozo, u svega nekoliko mjeseci zajedničkog sjemeništarskog života, ostavio lijep i nezaboravan trag u životu svojih kolega koji prikazuju svetu misu moleći da ga Gospodin nagradi za svako dobro djelo koje je učinio i nagradi ga vječnim životom u svome Kraljevstvu.
Na kraju euharistijskog slavlja, najavio je da će ondašnji kolege sjemeništarci, zajedno s članovima obitelji pokojnog Joze, u mjesecu listopadu poći u Zadar kako bi posjetili grob pokojnog Rikarda i njegovu obitelj te zajedno s njima slaviti svetu misu za pokoj duše njihovog kolege.
Nakon sv. mise vlč. Filip Maršić je uz prisustvo kolega svećenika te majke pokojnog Joze Danice Anđelić, braće Marka i Ivana te sestre Katice s obiteljima kojima su se pridružili i ostali članovi rodbine i susjedi na grobu izmolio opijelo.
Obitelj Anđelić pripremila je zajednički ručak tijekom kojega su majci Danici darovali uokvirene tri slike iz sjemenišnih dana na kojima se nalaze i njihovi kolege Jozo i Rikardo.
Podsjećanja radi sjemeništarci Jozo Anđelić i Rikardo Vukić poginuli u prometnoj nesreći na otoku Pagu, 27. lipnja 1992., dan nakon mature koju su položili u sjemeništu Zmajević iz Zadra, koje je zbog rata djelovalo u Pazinu. Zbog ratnih okolnosti, obitelj Anđelić je informacije o tome saznala od rodbine iz Hrvatske koja je vijest pročitala u novinama.
D. K., KT
Tom prigodom uz članove obitelji pokojnog Joze pristigle su i kolege iz generacije danas svećenici: mons. Slađan Ćosić, vlč. Željko Vlajić, vlč. Fabijan Stanušić, vlč. Filip Maršić i vlč. Miroslav Karatović, dok iz opravdanih razloga nisu mogli doći vlč. Šimo Maršić i vlč. Tihomir Šakota.
Sv. misu, na kojoj se spomenutim svećenicima pridružio i župni vikar iz Prozora vlč. Josip Antukić, predslavio je mons. Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije. Na temelju liturgijskog čitanja iz poslanice Rimljanima propovjednik je naglasio da su slavlja poput ovoga zapravo prigoda da se svatko upita koliko svoj život živi s Bogom i za Boga i koliko se u životu daruje drugima. „Tko tako živi, i u smrti ostaje blizu Bogu koji nas je stvorio za život vječni, u zajedništvu s njim i drugima“, poručio je generalni vikar VN-a. Komentirajući psalam 23, Gospodin je pastir moj, primijetio je da Boga treba osjećati blizu i onda kad je u životu dobro, a ne samo kad se prolazi kroz dolinu smrti i sve ono što ona predstavlja. „Tko Boga uvijek osjeća blizim, u svom srcu razvija osjećaj zahvalnosti iz koje proizilazi molitva kao snaga koja pomaže nadvladati i prihvatiti sve životne događaje“, istaknuo je propovjednik. Zaključio je riječima da je pokojni Jozo, u svega nekoliko mjeseci zajedničkog sjemeništarskog života, ostavio lijep i nezaboravan trag u životu svojih kolega koji prikazuju svetu misu moleći da ga Gospodin nagradi za svako dobro djelo koje je učinio i nagradi ga vječnim životom u svome Kraljevstvu.
Na kraju euharistijskog slavlja, najavio je da će ondašnji kolege sjemeništarci, zajedno s članovima obitelji pokojnog Joze, u mjesecu listopadu poći u Zadar kako bi posjetili grob pokojnog Rikarda i njegovu obitelj te zajedno s njima slaviti svetu misu za pokoj duše njihovog kolege.
Nakon sv. mise vlč. Filip Maršić je uz prisustvo kolega svećenika te majke pokojnog Joze Danice Anđelić, braće Marka i Ivana te sestre Katice s obiteljima kojima su se pridružili i ostali članovi rodbine i susjedi na grobu izmolio opijelo.
Obitelj Anđelić pripremila je zajednički ručak tijekom kojega su majci Danici darovali uokvirene tri slike iz sjemenišnih dana na kojima se nalaze i njihovi kolege Jozo i Rikardo.
Podsjećanja radi sjemeništarci Jozo Anđelić i Rikardo Vukić poginuli u prometnoj nesreći na otoku Pagu, 27. lipnja 1992., dan nakon mature koju su položili u sjemeništu Zmajević iz Zadra, koje je zbog rata djelovalo u Pazinu. Zbog ratnih okolnosti, obitelj Anđelić je informacije o tome saznala od rodbine iz Hrvatske koja je vijest pročitala u novinama.
D. K., KT
