Kada Elon Musk u javnost ne iznosi svoje ideje o kolonizaciji Marsa, ponekad priča kako je moguće da život na Zemlji uopće nije stvaran te zapravo živimo u računalnoj simulaciji.
On je samo jedan od ljudi u Silicijskoj dolini koji pokazuje interes za "hipotezu simulacije" koja tvrdi kako je realnost koju poznajemo zapravo golema računalna simulacija koju je stvorila sofisticirana inteligencija.
Dva IT milijardera tako prema pisanju New Yorkera u tajnosti angažiraju znanstvenike koji traže način kako da "izađemo iz Matrixa".
Nick Bostrom, profesor filozofije s Oxforda još je 2003. godine iznio teoriju kako je moguće da članovi napredne "postljudske" civilizacije izvode simulacije svojih predaka, javlja Guardian.
Nasin znastvenik Rich Terrile smatra da ćemo ako se ovakav razvoj tehnologije nastavi u budućnosti, uskoro postati društvo umjetnih entiteta koje živi u simulaciji.
Jedan od razloga koji idu u prilog teoriji da je u svemir zapravo simulacija je i činjenica kako se svemir ponaša matematički te je razbijen u komade (subatomske čestice) poput pikselizirane video igre.
"Čak i stvari koje smatramo kontinuiranim kao što su vrijeme, energija i prostor, imaju konačni limit kad je riječ o njihovoj veličini. U tom slučaju naš je svemir konačan što omogućava njegovu simulaciju", kaže Terrile.
On je samo jedan od ljudi u Silicijskoj dolini koji pokazuje interes za "hipotezu simulacije" koja tvrdi kako je realnost koju poznajemo zapravo golema računalna simulacija koju je stvorila sofisticirana inteligencija.
Dva IT milijardera tako prema pisanju New Yorkera u tajnosti angažiraju znanstvenike koji traže način kako da "izađemo iz Matrixa".
Nick Bostrom, profesor filozofije s Oxforda još je 2003. godine iznio teoriju kako je moguće da članovi napredne "postljudske" civilizacije izvode simulacije svojih predaka, javlja Guardian.
Nasin znastvenik Rich Terrile smatra da ćemo ako se ovakav razvoj tehnologije nastavi u budućnosti, uskoro postati društvo umjetnih entiteta koje živi u simulaciji.
Jedan od razloga koji idu u prilog teoriji da je u svemir zapravo simulacija je i činjenica kako se svemir ponaša matematički te je razbijen u komade (subatomske čestice) poput pikselizirane video igre.
"Čak i stvari koje smatramo kontinuiranim kao što su vrijeme, energija i prostor, imaju konačni limit kad je riječ o njihovoj veličini. U tom slučaju naš je svemir konačan što omogućava njegovu simulaciju", kaže Terrile.
