Od Češke preko Slovenije, BiH i Crne Gore pa sve do Bugarske - tu je najveća smrtnost od korone po glavi stanovnika. Stručnjaci kao razloge navode strukturu gospodarstva i nepovjerenje u političare.
Prošle godine su još solidno prolazili, ali ove godine statistike kažu da je osam država srednje Europe i Balkana na prvih devet mjesta liste svjetskih zemalja kada je riječ o broju smrti koje se povezuju s koronom gledano na milijun stanovnika.
Prema oksfordskoj datoteci Our World in Data, tu crnu listu predvodi Mađarska (2.812 smrti na milijun ljudi), slijede Češka (2.721), BiH (2.579), Crna Gora (2.364), Bugarska (2.342), Sjeverna Makedonija (2.290), Slovačka (2.126), Belgija (2.082) i Slovenija (2.037).
Prema istim podacima, u Hrvatskoj je na milijun stanovnika zabilježeno 1.714 smrtnih slučajeva povezanih s koronom, u Srbiji 931. Ranije su istraživački novinari i stručnjaci iskazali sumnju u službene srbijanske statistike. Upravo to je najveća slabost ovakvih lista - brojke iz različitih zemalja teško su usporedive. I kod Hrvatske se navodi da su brojke manjkave.
Ima i mnogo zemalja u kojima se epidemija ignorira ili se premalo testira, a različite su i metodologije kako se korona upisuje kao uzrok smrti. Tako ispada da u zemljama poput Nigera, Venezuele ili Afganistana gotovo nitko ne umire od koronavirusa.
Ako se ipak držimo dostupnih lista, stvar nije u tome da je bolest posebno smrtonosna u središnjoj Europi i na Balkanu, nego da tamo ima previše zaraženih. Do sada je preminulo oko 1,8 posto registriranih zaraženih osoba u Češkoj, dok je taj udio u zapadnijim zemljama znatno viši, recimo u Velikoj Britaniji (2,9%) ili Njemačkoj (2,5%).
Ali, službeno je čak 15 posto Čeha imalo ili ima koronu. Stvarne brojke su, kao i u svakoj zemlji, vjerojatno veće.
S druge strane, mnogoljudne zemlje poput Indije i Brazila, u kojima prijeti humanitarna katastrofa, prema službenim podacima do sada nisu u toj mjeri pogođene virusom. U Indiji je od početka pandemije tek 1,2 posto ljudi službeno registrirano kao pozitivno na koronu, u Brazilu 6,7 posto.
Ipak, u srednjoj Europi i na Balkanu se, za razliku od Brazila i Indije, ovaj val korone konačno polako smiruje. Ali zašto se ondje zarazilo i umrlo toliko više ljudi nego u zapadnoj Europi?
Kad rad od kuće nije opcija
Dio odgovora možda leži u razlikama u gospodarstvima zapada i istoka Europe. Proteklih desetljeća su proizvodni pogoni sa Zapada izmješteni na Istok. Recimo, 37,3 posto zaposlenih u Češkoj radi u industriji. Taj postotak u Mađarskoj i Poljskoj iznosi 32, dok je, prema Svjetskoj banci taj udei znatno niži na zapadu Europe (20 posto u Francuskoj i 18 posto u Velikoj Britaniji).
Češka i Slovačka su, unatoč malobrojnom stanovništvu, na trećem i četvrtom mjestu na listi članica EU-a po broju proizvedenih automobila. Tamo su, između ostalih, i tvornice njemačkih automobilskih giganata.
To jednostavno znači da u takvim zemljama više ljudi mora da ići na posao jer se tvornički rad ne može prebaciti u home office, kaže Marijan Hajduch, direktor Instituta za molekularnu medicinu na češkom Palacky sveučilištu, piše DW.
Slično kaže i Richard Kollar, matematičar koji izrađuje epidemiološke modele i savjetuje slovačku Vladu. Kaže, lijepo se vidi i razlika po regijama. Tako je Bratislava manje pogođena od manjih slovačkih mjesta jer 60 posto stanovnika glavnog grada može raditi od kuće.
U prvom valu korone na proljeće prošle godine su isprva i tvornice smanjile ili zaustavile proizvodnju. Danas to nije slučaj. Slovačka, kao najveći svjetski proizvođač automobila po glavi stanovnika, privlači i mnogo gastarbajtera iz susjednih zemalja od kojih poneki svakodnevno putuju u tvornice. To povećava rizik od širenja virusa. Hajduch nam kaže da su u ovom pogledu Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka veoma slične. Uz to, u Češkoj su ljudi koji su morali u karantenu za to vrijeme dobivali samo 60 posto svoje zarade.
"To je demotiviralo ljude za ostanak u karanteni ili da prijave kontakte. Političari su to tek nedavno promijenili tako da se i u karanteni dobiva gotovo puna plaća, i to je odmah naišlo na prihvaćanje u stanovništvu", kaže Hajduch.
Slično, Slovačka je kasno počela s isplatama radnicima koji gube zarade tokom pandemije. "U siromašnijim regijama na istoku i sjeveru, kad bi netko dobio pozitivan nalaz na korona-testu, teško je sebi mogao priuštiti ostanak kod kuće", kaže Kollar. "A ljudi koji rade na crno ionako ništa ne bi dobili. Mislimo da su baš zato najsiromašnije regije najviše pogođene koronom."
Veliko nepovjerenje u vlast
Možda postoji još jedan razlog što su bivše komunističke zemlje više pogođene. Neki istraživači naime vide direktnu vezu između povjerenja u vlasti i štete koju nanosi pandemija.
Prema jednoj studiji Eurofonda, građani Slovačke, Poljske, Mađarske, Bugarske i Češke imaju daleko manje povjerenja u vlasti od prosjeka u EU. Prema organizaciji Transparency International u svim tim državama korupcija predstavlja veliki problem.
Tome političari pokušavaju doskočiti na pogrešan način, kažu sugovornici DW-a. Recimo, tako što donose popularne i jednostavne mjere, umjesto efikasnih. Hajduch ističe da je Češka u godinu dana promijenila četiri ministra zdravstva. Nisu pomogli ni izbori za gornji dom parlamenta uoči kojih je vlada oklijevala s uvođenjem mjera, jer se bojala da će joj to ugroziti popularnost.
Prošle godine su još solidno prolazili, ali ove godine statistike kažu da je osam država srednje Europe i Balkana na prvih devet mjesta liste svjetskih zemalja kada je riječ o broju smrti koje se povezuju s koronom gledano na milijun stanovnika.
Prema oksfordskoj datoteci Our World in Data, tu crnu listu predvodi Mađarska (2.812 smrti na milijun ljudi), slijede Češka (2.721), BiH (2.579), Crna Gora (2.364), Bugarska (2.342), Sjeverna Makedonija (2.290), Slovačka (2.126), Belgija (2.082) i Slovenija (2.037).
Prema istim podacima, u Hrvatskoj je na milijun stanovnika zabilježeno 1.714 smrtnih slučajeva povezanih s koronom, u Srbiji 931. Ranije su istraživački novinari i stručnjaci iskazali sumnju u službene srbijanske statistike. Upravo to je najveća slabost ovakvih lista - brojke iz različitih zemalja teško su usporedive. I kod Hrvatske se navodi da su brojke manjkave.
Ima i mnogo zemalja u kojima se epidemija ignorira ili se premalo testira, a različite su i metodologije kako se korona upisuje kao uzrok smrti. Tako ispada da u zemljama poput Nigera, Venezuele ili Afganistana gotovo nitko ne umire od koronavirusa.
Ako se ipak držimo dostupnih lista, stvar nije u tome da je bolest posebno smrtonosna u središnjoj Europi i na Balkanu, nego da tamo ima previše zaraženih. Do sada je preminulo oko 1,8 posto registriranih zaraženih osoba u Češkoj, dok je taj udio u zapadnijim zemljama znatno viši, recimo u Velikoj Britaniji (2,9%) ili Njemačkoj (2,5%).
Ali, službeno je čak 15 posto Čeha imalo ili ima koronu. Stvarne brojke su, kao i u svakoj zemlji, vjerojatno veće.
S druge strane, mnogoljudne zemlje poput Indije i Brazila, u kojima prijeti humanitarna katastrofa, prema službenim podacima do sada nisu u toj mjeri pogođene virusom. U Indiji je od početka pandemije tek 1,2 posto ljudi službeno registrirano kao pozitivno na koronu, u Brazilu 6,7 posto.
Ipak, u srednjoj Europi i na Balkanu se, za razliku od Brazila i Indije, ovaj val korone konačno polako smiruje. Ali zašto se ondje zarazilo i umrlo toliko više ljudi nego u zapadnoj Europi?
Kad rad od kuće nije opcija
Dio odgovora možda leži u razlikama u gospodarstvima zapada i istoka Europe. Proteklih desetljeća su proizvodni pogoni sa Zapada izmješteni na Istok. Recimo, 37,3 posto zaposlenih u Češkoj radi u industriji. Taj postotak u Mađarskoj i Poljskoj iznosi 32, dok je, prema Svjetskoj banci taj udei znatno niži na zapadu Europe (20 posto u Francuskoj i 18 posto u Velikoj Britaniji).
Češka i Slovačka su, unatoč malobrojnom stanovništvu, na trećem i četvrtom mjestu na listi članica EU-a po broju proizvedenih automobila. Tamo su, između ostalih, i tvornice njemačkih automobilskih giganata.
To jednostavno znači da u takvim zemljama više ljudi mora da ići na posao jer se tvornički rad ne može prebaciti u home office, kaže Marijan Hajduch, direktor Instituta za molekularnu medicinu na češkom Palacky sveučilištu, piše DW.
Slično kaže i Richard Kollar, matematičar koji izrađuje epidemiološke modele i savjetuje slovačku Vladu. Kaže, lijepo se vidi i razlika po regijama. Tako je Bratislava manje pogođena od manjih slovačkih mjesta jer 60 posto stanovnika glavnog grada može raditi od kuće.
U prvom valu korone na proljeće prošle godine su isprva i tvornice smanjile ili zaustavile proizvodnju. Danas to nije slučaj. Slovačka, kao najveći svjetski proizvođač automobila po glavi stanovnika, privlači i mnogo gastarbajtera iz susjednih zemalja od kojih poneki svakodnevno putuju u tvornice. To povećava rizik od širenja virusa. Hajduch nam kaže da su u ovom pogledu Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka veoma slične. Uz to, u Češkoj su ljudi koji su morali u karantenu za to vrijeme dobivali samo 60 posto svoje zarade.
"To je demotiviralo ljude za ostanak u karanteni ili da prijave kontakte. Političari su to tek nedavno promijenili tako da se i u karanteni dobiva gotovo puna plaća, i to je odmah naišlo na prihvaćanje u stanovništvu", kaže Hajduch.
Slično, Slovačka je kasno počela s isplatama radnicima koji gube zarade tokom pandemije. "U siromašnijim regijama na istoku i sjeveru, kad bi netko dobio pozitivan nalaz na korona-testu, teško je sebi mogao priuštiti ostanak kod kuće", kaže Kollar. "A ljudi koji rade na crno ionako ništa ne bi dobili. Mislimo da su baš zato najsiromašnije regije najviše pogođene koronom."
Veliko nepovjerenje u vlast
Možda postoji još jedan razlog što su bivše komunističke zemlje više pogođene. Neki istraživači naime vide direktnu vezu između povjerenja u vlasti i štete koju nanosi pandemija.
Prema jednoj studiji Eurofonda, građani Slovačke, Poljske, Mađarske, Bugarske i Češke imaju daleko manje povjerenja u vlasti od prosjeka u EU. Prema organizaciji Transparency International u svim tim državama korupcija predstavlja veliki problem.
Tome političari pokušavaju doskočiti na pogrešan način, kažu sugovornici DW-a. Recimo, tako što donose popularne i jednostavne mjere, umjesto efikasnih. Hajduch ističe da je Češka u godinu dana promijenila četiri ministra zdravstva. Nisu pomogli ni izbori za gornji dom parlamenta uoči kojih je vlada oklijevala s uvođenjem mjera, jer se bojala da će joj to ugroziti popularnost.
