Zova je samonikla biljka koja raste po ivicama šuma, na zapuštenim parcelama ili uz seoske puteve i ograde. U pitanju je višegodišnji grm ili drvo koje može da naraste tri do deset metara. O njenoj ljekovitoj prirodi i Hipokrat je pisao, a sok od zove nadaleko je poznat.
Od zove se mogu koristiti cvjetovi, zrele bobice, listovi i kora drveta.
Zova daje plavkasto-crne bobice u grozdovima koje se koriste za pravljenje vina, sokova, želea i li džemova. Cvjetovi su sitni, mliječno bijele boje, u obliku cvasti, a pojavljuju se od svibnja do lipnja/srpnja u zavisnosti od vremenskih prilika, dok bobice sazrijevaju tijekom rujna.
Kako se uzgaja zova?
Riječ je o biljci skromnih zahtjeva, koja može podnijeti različite uvjete, poput lošeg zemljišta ili pretjerano vlažnih područja. Jedinu stvar koju ne može da podnese je suša. Bobice će se pojaviti već prve godine nakon što ste posadili grm, ali ih ne treba brati sve do treće godine.
Zovu je najbolje posaditi u dobro dreniranu zemlju, a ako je riječ o pjeskovitom tlu treba ga poboljšati dodavanjem nekoliko centimetara organskog materijala.
Ono što je bitno kod zove je unakrsno oprašivanje. Zato je neophodno zasaditi dva ili više kultivara u blizini.
Posadite ih s razmakom od jednog metra u redu, a između redova treba da bude udaljenost četiri do pet metara. Sadnju je potrebno obaviti u rano proljeće, a nakon sadnje biljke obavezno zaliti.
Kako se njeguje zova?
Nakon što se biljka ukorijenila, potrebno je s vremena na vrijeme ukloniti korov oko nje. Ako se radi s nekim alatom, treba voditi računa da joj se ne povrijedi korijen, koji ne odlazi puno u dubinu. Može se koristiti malč kako bi se spriječio rast korova.
Što se tiče zalijevanja treba imati na umu da zovin grm morate zalijevati svake nedjelje u vremenu kada nastupe visoke temperature i nema dovoljno kiše.
Prve dvije godine nakon što je zova posađena ne treba je dirati već pustiti da raste i da se razvija. Ne treba je orezivati niti brati bobice. Nakon tog perioda, možete da počnete s orezivanjem u rano proljeće tako što ćete isjeći i ukloniti sve mrtve grane. Na ovaj način grmovi će se lijepo razvijati i proizvesti mnogo bobica.
Otprilike od sredina kolovoza do sredine rujna počinje period zrenja koji traje 5-15 dana i to je vrijeme kada se bobice beru.
Od zove mogu da se pripremaju sokovi, kompoti, džemovi, marmelade, želei, čajevi.
Svježe bobice mogu da se konzumiraju samo u malim količinama jer izazivaju dijareju i povraćanje ali termički obrađeni plodovi mogu da se koriste u neograničenim količinama.
Zova je prava riznica zdravlja, a Hipokrat je govorio da cvijet zove može da zamjeni sve lijekove. Koristi se za prehladu, grip, kašalj, zatvor, alergije, podizanje imuniteta, eliminaciju lošeg kolesterola iz organizma, a također regulira probavu i čisti krv.
Ona je od davnina smatrana i zaštitnicom kuće i seoskog imanja. Njen miris tjera pacove, miševe i muhe, kao i još mnoge insekte kojima smeta njen miris. Zato je baštovani i voćari rado sade u svojim voćnjacima i zasadima.
Izvor: agromedia
Od zove se mogu koristiti cvjetovi, zrele bobice, listovi i kora drveta.
Zova daje plavkasto-crne bobice u grozdovima koje se koriste za pravljenje vina, sokova, želea i li džemova. Cvjetovi su sitni, mliječno bijele boje, u obliku cvasti, a pojavljuju se od svibnja do lipnja/srpnja u zavisnosti od vremenskih prilika, dok bobice sazrijevaju tijekom rujna.
Kako se uzgaja zova?
Riječ je o biljci skromnih zahtjeva, koja može podnijeti različite uvjete, poput lošeg zemljišta ili pretjerano vlažnih područja. Jedinu stvar koju ne može da podnese je suša. Bobice će se pojaviti već prve godine nakon što ste posadili grm, ali ih ne treba brati sve do treće godine.
Zovu je najbolje posaditi u dobro dreniranu zemlju, a ako je riječ o pjeskovitom tlu treba ga poboljšati dodavanjem nekoliko centimetara organskog materijala.
Ono što je bitno kod zove je unakrsno oprašivanje. Zato je neophodno zasaditi dva ili više kultivara u blizini.
Posadite ih s razmakom od jednog metra u redu, a između redova treba da bude udaljenost četiri do pet metara. Sadnju je potrebno obaviti u rano proljeće, a nakon sadnje biljke obavezno zaliti.
Kako se njeguje zova?
Nakon što se biljka ukorijenila, potrebno je s vremena na vrijeme ukloniti korov oko nje. Ako se radi s nekim alatom, treba voditi računa da joj se ne povrijedi korijen, koji ne odlazi puno u dubinu. Može se koristiti malč kako bi se spriječio rast korova.
Što se tiče zalijevanja treba imati na umu da zovin grm morate zalijevati svake nedjelje u vremenu kada nastupe visoke temperature i nema dovoljno kiše.
Prve dvije godine nakon što je zova posađena ne treba je dirati već pustiti da raste i da se razvija. Ne treba je orezivati niti brati bobice. Nakon tog perioda, možete da počnete s orezivanjem u rano proljeće tako što ćete isjeći i ukloniti sve mrtve grane. Na ovaj način grmovi će se lijepo razvijati i proizvesti mnogo bobica.
Otprilike od sredina kolovoza do sredine rujna počinje period zrenja koji traje 5-15 dana i to je vrijeme kada se bobice beru.
Od zove mogu da se pripremaju sokovi, kompoti, džemovi, marmelade, želei, čajevi.
Svježe bobice mogu da se konzumiraju samo u malim količinama jer izazivaju dijareju i povraćanje ali termički obrađeni plodovi mogu da se koriste u neograničenim količinama.
Zova je prava riznica zdravlja, a Hipokrat je govorio da cvijet zove može da zamjeni sve lijekove. Koristi se za prehladu, grip, kašalj, zatvor, alergije, podizanje imuniteta, eliminaciju lošeg kolesterola iz organizma, a također regulira probavu i čisti krv.
Ona je od davnina smatrana i zaštitnicom kuće i seoskog imanja. Njen miris tjera pacove, miševe i muhe, kao i još mnoge insekte kojima smeta njen miris. Zato je baštovani i voćari rado sade u svojim voćnjacima i zasadima.
Izvor: agromedia
