O situaciji u Bosni i Hercegovini nakon još jednog kruga razgovora, ovog puta u Bruxellesu, novinar Slobodne Dalmacije, Zoran Šagolj razgovarao je s Ivanom Vukadinom, premijerom Hercegbosanske županije i predsjednikom jedne od mlađih hrvatskih stranaka u susjednoj državi, Hrvatskog nacionalnog pomaka, koji je nastao nakon sukoba s Mostarom i raskola u tamošnjem HDZ-u.
Njegova stranka danas vlada Tomislavgradom i jednom od najvećih županija u državi. Hrvatska javnost upoznala ga je prije nekoliko mjeseci kada je, nakon godina sporenja, uspio natjerati HEP na plaćanje višemilijunskih iznosa za korištenje Buškog blata.
Jesu li razgovori vođeni prošlog vikenda u Bruxellesu iti malo pomaknuli stvari u BiH ili Europska unija samo želi pokazati da nešto radi, pokušava…?
– Teško je govoriti o svadbenom jelu ako na svadbi nisi bio. No, iz onoga što sam pročitao, mislim da je dobro da je EU pokazao da mu je stalo do BiH, bez obzira na očite nesuglasice, pa možda i pokušaje zakulisnih podvala oko formata u kojem se sve odigralo.
EU je važan čimbenik, ne samo ekonomski i politički, nego i kulturološki. No, ipak je EU samo rezervni igrač u ovoj utakmici. Glavni igrači se još nisu ni zagrijali. EU je kompleksna organizacija koja se uglavnom bavi vlastitim problemima, a da bi od njih odmaknula pozornost, okrene se sto puta isisanim temama pristupnih pregovora, europske perspektive…
Sastanak u Bruxellesu je bio jedan od mnogih pokušaja čačkanja po površini, bez zalaska u dubinu problema i hrabrosti da se uhvati u koštac s izazovima. Dok god EU na BiH ne primijeni vlastita načela ustavnosti, vladavine prava, dok ne prestane nasjedati na jeftinu građansku islamsku propagandu o BiH kao građanskoj državi, bez istih prava za sva tri konstitutivna naroda, svaki će sastanak ostati političko mrtvorođenče.
Bez ozbiljnog angažmana svih potpisnica Daytona i bez povratka na načela tog mirovnog sporazuma, nema održive i stabilne BiH. Do tada je sve ovo neplodno trošenje novca europskih poreznih obveznika i kolonijalističko tretiranje bez pomaka.
Podržavate li stav Dragana Čovića da ne sjedne za isti stol sa Željkom Komšićem ili biste vi na njegovu mjestu drugačije postupili?
– Opet moram ponoviti da ja nisam upoznat sa svim okolnostima sastanka, s modelom po kojem su pozivani sudionici. Ako su pozivani predsjednici stranaka, onda je pozvan i Komšić kao predsjednik stranke. U svojstvu predsjednika stranke ne vidim problem da se s njim razgovara.
No, očito je na ovom sastanku bilo puno pokušaja zamagljivanja i podvaljivanja. Bili su pozvani Komšić, Dodik i Džaferović. Komšić i Dodik su predsjednici stranaka, dakle moguće je to tako obrazložiti. No, u kojoj funkciji je bio Džaferović? Očito kao član Predsjedništva, osim ako ga Bakir nije pozvao kao pobočnika.
Ako je Komšić dakle pozvan kao član Predsjedništva, onda je Čovićeva odluka za mene logična i i razumljiva. Očito je da u ovom slučaju oni koji su pozivali nisu bili baš razboriti ili profesionalni, namjerno ili nenamjerno.
Čini mi se da se sastanku pristupalo zbrda-zdola, da nisu primijenjena uobičajena pravila protokola i diplomacije pa je došlo do nepotrebne zbrke i na kraju krajeva nije napravljeno ništa značajno.
Ja kao predsjednik Hrvatskog nacionalnog pomaka isto tako ne bih sudjelovao na bilo kojem sastanku ako bi se moje sudjelovanje moglo protumačiti kao davanje legitimiteta drugom bošnjačkom članu Predsjedništva i kao signal da smo mi Hrvati pristali na ukidanje naših osnovnih prava. S Komšićem kao članom Predsjedništva ne bih dakle popio ni kavu.
Jesu li Hrvati u BiH previše očekivali od EU-a i uzdali se u diplomaciju RH?
– Hrvati u BiH od EU-a nisu i ne očekuju previše jer je upravo EU pokazao da ne poštuje temeljna načela na koja se poziva. Upravo su predstavnici EU-a svojim odlukama najgrublje ugrozili stabilnost BiH, načela Daytona i oduzeli nam osnovna nacionalna i građanska prava.
Hrvatska diplomacija, koliko ja mogu procijeniti, radi i radila je uvijek u korist Hrvata u BiH, to je moj osobni stav, moje iskustvo i stav Hrvatskog nacionalnog pomaka.
Mislim da je potpuno kontraproduktivno prozivati hrvatsku diplomaciju da nije učinila nešto, a da nemamo sve informacije što se moglo, a što je samo nečiji san. Diplomacija ima svoja načela i svoj način rada. Ja osobno poznajem neke od sudionika i uvjeren sam da je njima sudbina hrvatskog naroda u BiH važna kao i meni, tako da bi bilo neodgovorno i bezobrazno prozivati bilo koga da nije odradio ono što je mogao, a da za to nemamo konkretne dokaze.
Hrvati BiH su jedinstveni dio hrvatskog korpusa, a Republika Hrvatska je naš najsigurniji oslonac i garancija da ćemo se izboriti za svoja prava iz Daytonskog sporazuma.
U tom kontekstu mi kao HNP uvijek ćemo biti glas zajedništva, bez obzira na različitosti u pojedinim temama. Samo zajednički i samo uz pomoć RH, koja je potpisnica Daytonskog sporazuma, možemo napraviti pomak.
Čović spominje da bi mogao potpisati izjavu iz Bruxellesa uz dvije korekcije. Ima li to smisla nakon svega?
– Nisam ja Čovićev savjetnik ili suradnik. Ima li njegova izjava smisla, to morate pitati njega. Izjava kao izjava je jedna od mnogobrojnih i mislim da ona nema tu težinu koja joj se pripisuje u domaćim medijima, a razlog je poprilično jasan.
Glavni akteri koji mogu stanje u BiH promijeniti na bolje su potpisnici Daytonskog sporazuma kao okvira i temelja, a to su SAD, Rusija, Hrvatska i Srbija. Bez konkretnog dogovora ovih čimbenika, svako izjavljivanje volje, načela, zahtjeva…, pa makar to bilo i stoti put, besplodno je, naporno, opasno i iritantno.
Je li Čović u sjedištu EU-a odigrao svoju igru i hoće li mu to zamjeriti Andrej Plenković, kako najavljuje Zoran Milanović?
– Ja ne poznajem gospodina Plenkovića tako dobro da bih znao što će njega naljutiti, a što neće. Uostalom, to je stvarno problem koji se tiče samo njih dvojice i njihovih stranačkih odnosa.
Zašto tamo nije bilo ostalih hrvatskih stranaka, a bilo je 9 bošnjačkih i 5 srpskih?
– To je pitanje koje bi trebalo postaviti onima koji su na sastanak pozivali. Ovdje se opet radi o neznanju ili zlobi onih koji su to pripremali jer su valjda nasjeli na priču da među Hrvatima tako i tako postoji samo HDZ.
Meni bi bilo logično da su na sastanku bile barem dvije, tri hrvatske stranke kada su već na njega pozvane minorne stranke koje nisu hrvatske.
Meni se čini da EU dužnosnici nemaju pojma o BiH, da nasjedaju na informacije svojih nižerazrednih službenika koji se vrzmaju po Baščaršiji i koji preuzimaju ideju o BiH kao državi dvaju entiteta, jednom srpskom i drugom muslimanskom.
U nerazumljivom kolonijalističkom stavu prema nama Hrvatima, ali i prema čitavoj BiH, očito je prihvatljivo da se Hrvate ne zove, osim naravno HDZ. Hrvati su tako i tako svi za HDZ…
To je očiti diletantizam, nepoznavanje osnovnih činjenica i na kraju krajeva politički bezobrazluk. Ta prepotencija i neznanje su iritantni. Ako je neznanje, onda je tragično, a ako je namjerno, onda je zabrinjavajuće.
Izbori u BiH održat će se u listopadu po starim pravilima. Potiho se među Hrvatima ranije spominjala mogućnost njihova bojkota, ali se od toga očito odustalo. Ima li to smisla?
– Mi iz HNP-a nismo nikada govorili o bojkotu, uvijek smo se držali načela da ćemo poduprijeti odluke HNS-a kao krovne hrvatske organizacije.
Prisila na izlazak na izbore je po meni neshvatljiva jer je izriču ljudi i organizacije koji se pozivaju na vladavinu zakona i navodno od BiH žele napraviti naprednu demokratski uređenu državu. Nasuprot tomu nas europski predstavnici prisiljavaju svojim odlukama i medijskim istupima da iziđemo na izbore. Možemo li mi to bojkotirati?
Naravno da možemo, ali bismo onda imali konkretne posljedice koje bi bile loše za hrvatski narod. Svojim bojkotom mi bismo oslobodili prostor za neke nove aijanse, platforme i likove koji bi to jedva dočekali pa da i formalno dokinu sva hrvatska prava.
Možda je to i skrivena kalkulacija europskih predstavnika, isprovocirati bojkot i onda sa svojim poslušnicima koji nemaju nikakve potpore u hrvatskom narodu konačno dokinuti hrvatski narod kao konstitutivni narod u BiH. Koliko god bi neki emocionalni prkos rekao da izbore bojkotiramo, toliko bi bojkot, gledajući trezveno, bio pucanj u vlastito koljeno.
Oni bi to jedva dočekali, mi bismo ostali bez ikakvih prava, platformaški galamdžije i alijansini probisvijeti nešto bi ušićarili i “mirna Bosna”.
Nije dakle vrijeme za durenje i protest protiv nepravde povlačenjem iz utakmice, jer bi takva utakmica silom bila proglašena kao izgubljena. HNP će izići na izbore i tražiti povjerenje hrvatskih birača da nastavimo u ostvarivanju naših političkih ciljeva: ista prava za sva tri naroda, nedjeljivost i federalizacija države BiH u kojoj su Hrvati oduvijek bili temelj i garant stabilnosti.
Je li, po vama, presudnija bitka za Predsjedništvo ili domove naroda obaju parlamenata?
– Predsjedništvo ima određenu simboličku vrijednost, a odnosi u domovima su krucijalni. Bošnjaci su to shvatili pa je i njima Komšić postao teret.
Oni žele i pokušat će preuzeti domove naroda istom metodom. To je program Bakira Izetbegovića o kojem je on već javno govorio. No, ono što Bakir uporno zanemaruje je što nakon toga. On zaboravlja da su Hrvati oduvijek na ovom prostoru, da je ovo naša zemlja i da nas nisu poturčili ni silniji od njega, pa neće ni oni ni njegovi suveznici.
Ukidanje hrvatskih prava bi dakle značilo raspad BiH kao države. Neki bošnjački političari su toga svjesni pa se, za razliku od proislamističkih stranaka, zalažu za ista prava konstitutivnih naroda.
Od takvog scenarija bi na kraju krajeva i sami Bošnjaci imali jako velike štete, a da se može živjeti skladno i sukladno kompleksnosti okruženja, pokazujemo i mi u HBŽ, gdje uvažavamo upravo ta načela konstitutivnosti, zakonitosti i poštovanja.
Mi smo na to upućeni i nema nam iz ove kože, barem ne mirnim putem. Komšić je smiješna figura i trulo jaje u bošnjačkoj košari, a preuzimanje domova naroda bi bio poskok u Bakirovu džepu.
Hoće li nakon izbora, izaberu li im Bošnjaci zastupnike, Hrvati ući u blokadu institucija?
– Vidjet ćemo kako će proći izbori pa ćemo sukladno tomu usuglašavati stavove i donositi odluke na HNS-u.
Postoji li mogućnost svehrvatske koalicije u BiH?
– Na državnoj razini i tamo gdje su Hrvati manjinski narod to je moguća opcija, što smo kao stranka i ponudili. Na razinama gdje su Hrvati većinski narod to nema smisla.
Mi u HNP-u smo za svehrvatski interes ispred stranačkog interesa, ali pod uvjetom da se ne odričemo našeg prava na istopravnost s druga dva naroda, dakle da se BiH konačno uredi kao suvremena i stabilna europska država po modelu koji postoji i koji funkcionira u EU. Federalizacija BiH mora biti zajednički interes i program hrvatskih stranaka. Na tim načelima smo za svehrvatski nastup.
Slobodna Dalmacija
Njegova stranka danas vlada Tomislavgradom i jednom od najvećih županija u državi. Hrvatska javnost upoznala ga je prije nekoliko mjeseci kada je, nakon godina sporenja, uspio natjerati HEP na plaćanje višemilijunskih iznosa za korištenje Buškog blata.
Jesu li razgovori vođeni prošlog vikenda u Bruxellesu iti malo pomaknuli stvari u BiH ili Europska unija samo želi pokazati da nešto radi, pokušava…?
– Teško je govoriti o svadbenom jelu ako na svadbi nisi bio. No, iz onoga što sam pročitao, mislim da je dobro da je EU pokazao da mu je stalo do BiH, bez obzira na očite nesuglasice, pa možda i pokušaje zakulisnih podvala oko formata u kojem se sve odigralo.
EU je važan čimbenik, ne samo ekonomski i politički, nego i kulturološki. No, ipak je EU samo rezervni igrač u ovoj utakmici. Glavni igrači se još nisu ni zagrijali. EU je kompleksna organizacija koja se uglavnom bavi vlastitim problemima, a da bi od njih odmaknula pozornost, okrene se sto puta isisanim temama pristupnih pregovora, europske perspektive…
Sastanak u Bruxellesu je bio jedan od mnogih pokušaja čačkanja po površini, bez zalaska u dubinu problema i hrabrosti da se uhvati u koštac s izazovima. Dok god EU na BiH ne primijeni vlastita načela ustavnosti, vladavine prava, dok ne prestane nasjedati na jeftinu građansku islamsku propagandu o BiH kao građanskoj državi, bez istih prava za sva tri konstitutivna naroda, svaki će sastanak ostati političko mrtvorođenče.
Bez ozbiljnog angažmana svih potpisnica Daytona i bez povratka na načela tog mirovnog sporazuma, nema održive i stabilne BiH. Do tada je sve ovo neplodno trošenje novca europskih poreznih obveznika i kolonijalističko tretiranje bez pomaka.
Podržavate li stav Dragana Čovića da ne sjedne za isti stol sa Željkom Komšićem ili biste vi na njegovu mjestu drugačije postupili?
– Opet moram ponoviti da ja nisam upoznat sa svim okolnostima sastanka, s modelom po kojem su pozivani sudionici. Ako su pozivani predsjednici stranaka, onda je pozvan i Komšić kao predsjednik stranke. U svojstvu predsjednika stranke ne vidim problem da se s njim razgovara.
No, očito je na ovom sastanku bilo puno pokušaja zamagljivanja i podvaljivanja. Bili su pozvani Komšić, Dodik i Džaferović. Komšić i Dodik su predsjednici stranaka, dakle moguće je to tako obrazložiti. No, u kojoj funkciji je bio Džaferović? Očito kao član Predsjedništva, osim ako ga Bakir nije pozvao kao pobočnika.
Ako je Komšić dakle pozvan kao član Predsjedništva, onda je Čovićeva odluka za mene logična i i razumljiva. Očito je da u ovom slučaju oni koji su pozivali nisu bili baš razboriti ili profesionalni, namjerno ili nenamjerno.
Čini mi se da se sastanku pristupalo zbrda-zdola, da nisu primijenjena uobičajena pravila protokola i diplomacije pa je došlo do nepotrebne zbrke i na kraju krajeva nije napravljeno ništa značajno.
Ja kao predsjednik Hrvatskog nacionalnog pomaka isto tako ne bih sudjelovao na bilo kojem sastanku ako bi se moje sudjelovanje moglo protumačiti kao davanje legitimiteta drugom bošnjačkom članu Predsjedništva i kao signal da smo mi Hrvati pristali na ukidanje naših osnovnih prava. S Komšićem kao članom Predsjedništva ne bih dakle popio ni kavu.
Jesu li Hrvati u BiH previše očekivali od EU-a i uzdali se u diplomaciju RH?
– Hrvati u BiH od EU-a nisu i ne očekuju previše jer je upravo EU pokazao da ne poštuje temeljna načela na koja se poziva. Upravo su predstavnici EU-a svojim odlukama najgrublje ugrozili stabilnost BiH, načela Daytona i oduzeli nam osnovna nacionalna i građanska prava.
Hrvatska diplomacija, koliko ja mogu procijeniti, radi i radila je uvijek u korist Hrvata u BiH, to je moj osobni stav, moje iskustvo i stav Hrvatskog nacionalnog pomaka.
Mislim da je potpuno kontraproduktivno prozivati hrvatsku diplomaciju da nije učinila nešto, a da nemamo sve informacije što se moglo, a što je samo nečiji san. Diplomacija ima svoja načela i svoj način rada. Ja osobno poznajem neke od sudionika i uvjeren sam da je njima sudbina hrvatskog naroda u BiH važna kao i meni, tako da bi bilo neodgovorno i bezobrazno prozivati bilo koga da nije odradio ono što je mogao, a da za to nemamo konkretne dokaze.
Hrvati BiH su jedinstveni dio hrvatskog korpusa, a Republika Hrvatska je naš najsigurniji oslonac i garancija da ćemo se izboriti za svoja prava iz Daytonskog sporazuma.
U tom kontekstu mi kao HNP uvijek ćemo biti glas zajedništva, bez obzira na različitosti u pojedinim temama. Samo zajednički i samo uz pomoć RH, koja je potpisnica Daytonskog sporazuma, možemo napraviti pomak.
Čović spominje da bi mogao potpisati izjavu iz Bruxellesa uz dvije korekcije. Ima li to smisla nakon svega?
– Nisam ja Čovićev savjetnik ili suradnik. Ima li njegova izjava smisla, to morate pitati njega. Izjava kao izjava je jedna od mnogobrojnih i mislim da ona nema tu težinu koja joj se pripisuje u domaćim medijima, a razlog je poprilično jasan.
Glavni akteri koji mogu stanje u BiH promijeniti na bolje su potpisnici Daytonskog sporazuma kao okvira i temelja, a to su SAD, Rusija, Hrvatska i Srbija. Bez konkretnog dogovora ovih čimbenika, svako izjavljivanje volje, načela, zahtjeva…, pa makar to bilo i stoti put, besplodno je, naporno, opasno i iritantno.
Je li Čović u sjedištu EU-a odigrao svoju igru i hoće li mu to zamjeriti Andrej Plenković, kako najavljuje Zoran Milanović?
– Ja ne poznajem gospodina Plenkovića tako dobro da bih znao što će njega naljutiti, a što neće. Uostalom, to je stvarno problem koji se tiče samo njih dvojice i njihovih stranačkih odnosa.
Zašto tamo nije bilo ostalih hrvatskih stranaka, a bilo je 9 bošnjačkih i 5 srpskih?
– To je pitanje koje bi trebalo postaviti onima koji su na sastanak pozivali. Ovdje se opet radi o neznanju ili zlobi onih koji su to pripremali jer su valjda nasjeli na priču da među Hrvatima tako i tako postoji samo HDZ.
Meni bi bilo logično da su na sastanku bile barem dvije, tri hrvatske stranke kada su već na njega pozvane minorne stranke koje nisu hrvatske.
Meni se čini da EU dužnosnici nemaju pojma o BiH, da nasjedaju na informacije svojih nižerazrednih službenika koji se vrzmaju po Baščaršiji i koji preuzimaju ideju o BiH kao državi dvaju entiteta, jednom srpskom i drugom muslimanskom.
U nerazumljivom kolonijalističkom stavu prema nama Hrvatima, ali i prema čitavoj BiH, očito je prihvatljivo da se Hrvate ne zove, osim naravno HDZ. Hrvati su tako i tako svi za HDZ…
To je očiti diletantizam, nepoznavanje osnovnih činjenica i na kraju krajeva politički bezobrazluk. Ta prepotencija i neznanje su iritantni. Ako je neznanje, onda je tragično, a ako je namjerno, onda je zabrinjavajuće.
Izbori u BiH održat će se u listopadu po starim pravilima. Potiho se među Hrvatima ranije spominjala mogućnost njihova bojkota, ali se od toga očito odustalo. Ima li to smisla?
– Mi iz HNP-a nismo nikada govorili o bojkotu, uvijek smo se držali načela da ćemo poduprijeti odluke HNS-a kao krovne hrvatske organizacije.
Prisila na izlazak na izbore je po meni neshvatljiva jer je izriču ljudi i organizacije koji se pozivaju na vladavinu zakona i navodno od BiH žele napraviti naprednu demokratski uređenu državu. Nasuprot tomu nas europski predstavnici prisiljavaju svojim odlukama i medijskim istupima da iziđemo na izbore. Možemo li mi to bojkotirati?
Naravno da možemo, ali bismo onda imali konkretne posljedice koje bi bile loše za hrvatski narod. Svojim bojkotom mi bismo oslobodili prostor za neke nove aijanse, platforme i likove koji bi to jedva dočekali pa da i formalno dokinu sva hrvatska prava.
Možda je to i skrivena kalkulacija europskih predstavnika, isprovocirati bojkot i onda sa svojim poslušnicima koji nemaju nikakve potpore u hrvatskom narodu konačno dokinuti hrvatski narod kao konstitutivni narod u BiH. Koliko god bi neki emocionalni prkos rekao da izbore bojkotiramo, toliko bi bojkot, gledajući trezveno, bio pucanj u vlastito koljeno.
Oni bi to jedva dočekali, mi bismo ostali bez ikakvih prava, platformaški galamdžije i alijansini probisvijeti nešto bi ušićarili i “mirna Bosna”.
Nije dakle vrijeme za durenje i protest protiv nepravde povlačenjem iz utakmice, jer bi takva utakmica silom bila proglašena kao izgubljena. HNP će izići na izbore i tražiti povjerenje hrvatskih birača da nastavimo u ostvarivanju naših političkih ciljeva: ista prava za sva tri naroda, nedjeljivost i federalizacija države BiH u kojoj su Hrvati oduvijek bili temelj i garant stabilnosti.
Je li, po vama, presudnija bitka za Predsjedništvo ili domove naroda obaju parlamenata?
– Predsjedništvo ima određenu simboličku vrijednost, a odnosi u domovima su krucijalni. Bošnjaci su to shvatili pa je i njima Komšić postao teret.
Oni žele i pokušat će preuzeti domove naroda istom metodom. To je program Bakira Izetbegovića o kojem je on već javno govorio. No, ono što Bakir uporno zanemaruje je što nakon toga. On zaboravlja da su Hrvati oduvijek na ovom prostoru, da je ovo naša zemlja i da nas nisu poturčili ni silniji od njega, pa neće ni oni ni njegovi suveznici.
Ukidanje hrvatskih prava bi dakle značilo raspad BiH kao države. Neki bošnjački političari su toga svjesni pa se, za razliku od proislamističkih stranaka, zalažu za ista prava konstitutivnih naroda.
Od takvog scenarija bi na kraju krajeva i sami Bošnjaci imali jako velike štete, a da se može živjeti skladno i sukladno kompleksnosti okruženja, pokazujemo i mi u HBŽ, gdje uvažavamo upravo ta načela konstitutivnosti, zakonitosti i poštovanja.
Mi smo na to upućeni i nema nam iz ove kože, barem ne mirnim putem. Komšić je smiješna figura i trulo jaje u bošnjačkoj košari, a preuzimanje domova naroda bi bio poskok u Bakirovu džepu.
Hoće li nakon izbora, izaberu li im Bošnjaci zastupnike, Hrvati ući u blokadu institucija?
– Vidjet ćemo kako će proći izbori pa ćemo sukladno tomu usuglašavati stavove i donositi odluke na HNS-u.
Postoji li mogućnost svehrvatske koalicije u BiH?
– Na državnoj razini i tamo gdje su Hrvati manjinski narod to je moguća opcija, što smo kao stranka i ponudili. Na razinama gdje su Hrvati većinski narod to nema smisla.
Mi u HNP-u smo za svehrvatski interes ispred stranačkog interesa, ali pod uvjetom da se ne odričemo našeg prava na istopravnost s druga dva naroda, dakle da se BiH konačno uredi kao suvremena i stabilna europska država po modelu koji postoji i koji funkcionira u EU. Federalizacija BiH mora biti zajednički interes i program hrvatskih stranaka. Na tim načelima smo za svehrvatski nastup.
Slobodna Dalmacija
