Čuvari običaja, tradicije i narodnih nošnji danas su pravo blago. Zahvaljujući njima neće izumrijeti ni običaj, a ni selo.

Neumorni sakupljač narodnog blaga i svojim projektima čuvar ramske baštine je g. Vlado Kuraja, folklorist. Već dugi niz godina Vlado živi i radi u Zagrebu. Angažiran je u društvenom i kulturnom životu grada Zagreba. Član je HKD Napredak te voditelj je Folklorne skupine „Kolo“ u Zagrebu, osnovane 2008. Njegova folklorna skupina u svom programu ima postavljenih deset koreografija. Cijelu obitelj je zarazio folklorom pa su mu u rad Udruge uključeni sin i supruga.

Velika Vladina ljubav prema folkloru i tradiciji očituje se kroz njegovu rečenicu: „Idem spavati misleći na folklorne točke i budim se s folklorom, sa sitnim finesama i detaljima neke koreografije.“

Nedavno mu je dodijeljena nagrada za životno djelo i stručni rad „Zvonimir Ljevaković“, a nagradu je dobio po bardu scenske folklorne baštine.  



Iako se godine nižu, u mirovini već 10 godina, naš Vlado ne prestaje sa svojim radom. Niže lagano nove projekte, zamisli i ideje provodi u djelo, i naravno rodna Rama neiscrpni mu je izvor i nadahnuće.

Često ga možemo vidjeti u Rami kako prikuplja ramsko narodno ruho, kako bi njegova udruga imala i ramske nošnje; muške i ženske, tradicijska glazbala, a u svemu tome dobro došli su mu sponzori i ljudi koji su u mogućnosti pomoći. Kao i svaki projekt, i ovaj njegov kulturni zahtijeva financije.        
                    
Kad financije zakažu, ljubav pronađe svoj put pa opet projekti ugledaju svjetlo dana.

Trenutno dorađuje projekt Ramske svadbe kojom se planira predstaviti zagrebačkoj publici u svibnju.

„Proces koji traje, zahtijevan je. Sve radim kako bih iznjedrio jedno originalno djelo s fragmentima običaja svadbe iz Rame, a mladenka treba biti najljepša. Posebna je priča nošnja mladenke koja treba imati najljepše ruho. Članovi Kola su mladi iz Zagreba koji nikad nisu bili u Rami, a izvode ramske napjeve“ - kazao je Vlado za portal Rama-Prozor.info.



Iznimno je ponosan na rad i suradnju s prof. Biljanom Glibo i projekt Hvaljen Isus, svekrvice moja, fragmenti običaja svadbe.
 „Ona je napisala glazbu, koreografija je zajednička. Napravili smo scenski uradak. Materijali su skupljani od izvornih pjevačica po Rami. Korišten je i stari materijal; gange, ali i nove melodije, i napjevi. Naglasak je bio da se ne izgubi autentičnost“- objašnjava nam naš sugovornik.

Ideja da se predstave i očuvaju svadbeni običaji postoji još otprije. Tako se i prva koreografija u Rami zvala Nema lipših u godini dana do Božića i Svetog Stipana.

Navodi zbirku pof. dr. Marka Dragića - i pjesmu Udade se, mlada, luda- „Biljana je uglazbila, oblikovala pokrete, a u svakoj koreografiji moraš donijeti svoj dio“-ističe Vlado.

„Uz glazbu i stihove -Udade se mlada-luda-  donio sam pokret gdje mlade cure na proplanku plešu, a drugi ih ne vide. Tema je svadba, serija plesova i pjesama iz Rame; od planinskog kola, visokog trojanaca, niskog trojanac, do centralne pjesme koja dominira cijelom koreografijom „Hvaljen Isus svekrvice moja, evo došla lipa nevo tvoja“ po uzoru na pjevanje Ane Čuljak- Trišćanke. Koreografija završava kolanjem -Ja poljubi – i s trusama u svim varijantama. Tu su i bećarci, diple, ramska dvojnica, muški bećarci i gange“- priča nam Vlado o svom projektu.



„Sve me to posebno veseli“-ističe ovaj nemuroni umjetnik.

S tom koreografijom planira doći na Dane kulture u Ramu. Prvi put ovu koreografiju planiraju izvesti u svibnju i lipnju na smotri folklora grada Zagreba.

 To je umjetničko djelo koje traje 8-9 minuta, a obuhvaća sve. Nije monotono, puno je dinamike.

Kao u svakom radu tako je i u ovom važno je iskustvo.  Gospodin Vlado može se pohvaliti s 37 koreografija od kojih je neke i zaštitio.

S razlogom dolazi u Ramu; zbog majke, ali i nadahnuća, inspiracije, odmora. Ovaj umjetnik ističe kako gradovi loše djeluju na ljude, okupani maglom i depresijom, pa on sve više voli u Rami i boravi u njoj.

U Rami zna cijelu situaciju. Prati redovno sva događanja.

Rastužuje ga istina da Rama „mora“  iz dana u dan odlaziti, a ostavlja svoju tradiciju, ostavlja sve stvari koje se „ne isplate“.
„Sinonim za Ramljaka 60-tih godina bio je da je Ramljak od 50 godina bio kao i onaj od 30, kosio i kupio i jedan i drugi. Oba su otpozdravljala, a danas kad pozdraviš s Hvaljen Isus, čude se i čudno te gledaju“-sa sjetom će Vlado.

Vladina želja je sljedeća: „Volio bih da Rama bude još više prepoznata u svim njezinim vrijednostima. To se polako u zadnje vrijeme i događa što me posebno veseli.“

Nas veseli novi projekt i koreografija koja će promovirati našu Ramu u svibnju na smotri folklora grada Zagreba. Vladi želimo puno uspjeha i s radošću očekujemo nastup u Rami na Danima kulture.

Božana Nikolić / Rama-Prozor.info