Tijekom lanjske godine, suprotno očekivanjima da će - zbog izlaska zemlje iz krize i gospodarskog oporavka - intenzitet iseljavanja početi opadati ili barem stagnirati, on se, prema neslužbenim informacijama kojima raspolažemo, dodatno pojačao. Prema službenim statistikama Državnog zavoda za statistiku, tijekom 2015. godine negativni saldo migracija (razlika između broja odseljenih i broja useljenih) bio je minus od oko 18.000 ljudi. U prošloj godini, tvrde upućeni, razlika između iseljenih i doseljenih prešla je 20.000.
Ne odjavljuju se
Podaci DZS ne mogu biti temelj za određivanje cjelokupne emigracije, ali su dobar pokazatelj trenda. DZS, naime, objavljuje analize temeljene na podacima koje mu dostavlja MUP, a MUP pak barata samo podacima o onim iseljenicima koji su uredno odjavili prebivalište. Budući da neodjava prebivališta nije kazneno djelo, kao u nekim drugim državama, niti postoje benefiti koje bi iseljenici dobili odjavom, kako ukazuju statistike zemalja u koje se hrvatski građani odseljavaju, oni koji se službeno odjave prije izlaska čine manjinu. Tako su se, primjerice, tijekom 2015. godine, prema podacima DZS-a, u Njemačku iselila 12.264 hrvatska građanina. No, prema podacima njemačkog statističkog zavoda, u isto vrijeme u Njemačku ih se doselilo 57.412.
Nedostatak relevantnih podataka nije samo hrvatski problem. Litva je do približno točne statistike došla tek nakon 2010. godine, kad je svim radnosposobnim stanovnicima uvedena obveza plaćanja dijela obaveznog zdravstvenog osiguranja. Iznimka su samo neke ranjive kategorije (roditelji na roditeljskom dopustu, osobe s invaliditetom itd.) te nezaposleni prijavljeni državnom zavodu za zapošljavanje. Zahvaljujući toj odredbi, u 2010. godini gotovo se utrostručio zabilježeni broj prijavljenih iseljenika u odnosu na godinu prije: pretpostavlja se da se velik broj onih koji su se odselili ranijih godina, ali nikad nisu prijavili odlazak, odjavio upravo 2010. kako bi izbjegli plaćanje.
Njemačka je najčešća destinacija hrvatskih emigranata, a njezini statistički podaci iznimno su važni za procjene ukupne emigracije.
Prije krize, u Njemačku se useljavalo oko 8000 do 9000 osoba s hrvatskom putovnicom godišnje. S krizom, taj se broj povećao na oko 12.000 tisuća tijekom 2011. i 2012., da bi eksplodirao ulaskom Hrvatske u EU: njemački statistički zavod 2013. godine zabilježio je nešto više od 25.000 useljenika, 2014. njih gotovo 45.000, a 2015. godine broj se približio 60.000.
Novi egzodus
Koliki je broj iseljenika s hrvatskom putovnicom ušao u Njemačku prošle godine još se točno ne zna. Njemački statistički ured vrlo pedantno izvještava o migracijama, i to kvartalno, pa tako, recimo, već u srpnju objavljuje podatke o migracijama u prvom kvartalu tekuće godine. No, još nisu objavili ni jedan podatak za 2016. te će, kako je objavljeno na njihovim web-stranicama, s objavom kasniti najmanje osam mjeseci zbog izmjene tehnologije obrade podataka i problema u softveru.
Međutim, prema podacima kojima raspolažemo, realno je očekivati da je broj iseljenika u Njemačku u 2016. bio na razini iz 2015. godine. To bi značilo da se samo u Njemačku od 2013. do kraja 2016. iselilo oko 180.000 osoba.
Veliki skok broja iseljenika bilježe i Irska i Austrija. U Irsku se, primjerice, od 2009. do 2012. ukupno iselilo 250 osoba s hrvatskom putovnicom, a od sredine 2013. do kraja 2015. njih 6000. U Austriju je godišnje odlazilo oko 1200 hrvatskih građana, da bi ih od 2013. odlazilo oko 3000 na godišnjoj razini. Kad se zbroje podaci, samo u Njemačku, Irsku i Austriju iselilo se oko 200.000 ljudi s hrvatskom putovnicom - mahom mlađe i obrazovanije stanovništvo, kojem prvi razlog iseljavanja nije nezaposlenost u Hrvatskoj, nego bolji radni uvjeti i bolja plaća u inozemstvu.
No, to ne znači da se za 200.000 ljudi smanjilo stanovništvo Hrvatske. Prvo, nije moguće precizno odrediti koliko je od tih 200.000 osoba, koliko ih je registrirano u spomenutim zemljama, doista bilo stanovnika Hrvatrske, a koliko je među njima hrvatskih građana iz BiH ili Srbije. Drugo, tijekom promatranog perioda jedan se dio iseljenika i vraćao u Hrvatsku. Njihov je broj značajno manji (2015. se, primjerice, iz Njemačke odjavilo oko 20.000 hrvatskih građana), ali se ne može zanemariti. Dobra je pak vijest da se, s ulaskom u EU, povećao i broj stranaca koji dolaze živjeti u Hrvatsku. Radi se o neusporedivo manjim brojkama: tijekom 2015. u Hrvatsku se doselilo oko 2200 državljana drugih članica EU, ali to je dvostruko više nego 2011. godine.
U studiji “Demografski razvoj kao temelj planiranja razvoja mirovinskog sustava”, koju je za Udrugu društava za upravljanje mirovinskim fondovima izradio dr. Stjepan Šterc sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u suradnji s Filipom Štercom, zaključeno je da je “započeo novi egzodus iz Hrvatske koji po inicijalnom intenzitetu premašuje onaj iz 60-ih godina prošlog stoljeća i koji je puno pogubniji za Hrvatsku jer se primarno iseljava mlada i obrazovana populacija”. Analizirajući dostupne podatke o iseljavanju tijekom 2015. godine, autori iznose da su najbrojniji iseljenici iz Hrvatske prema europskim i svjetskim razvijenim zemljama u dobi između 25 i 50 godina, a da su upravo u tim godinama i najbrojniji stanovnici s fakultetskim obrazovanjem.
Među njima je, prema mišljenju potpisanih autora, između 55 i 60 posto fakultetski obrazovanih. Još četvrtinu iseljenih činili su mlađi od 25 godina. Primijeni li se takve odnose na oko 65.000 iseljenih prošle godine, može se zaključiti kako je zemlju napustilo 35-40 tisuća mladih i obrazovanih, pišu autori i dodaju da je 22 tisuće iseljenih imalo završen fakultet.
Ne odjavljuju se
Podaci DZS ne mogu biti temelj za određivanje cjelokupne emigracije, ali su dobar pokazatelj trenda. DZS, naime, objavljuje analize temeljene na podacima koje mu dostavlja MUP, a MUP pak barata samo podacima o onim iseljenicima koji su uredno odjavili prebivalište. Budući da neodjava prebivališta nije kazneno djelo, kao u nekim drugim državama, niti postoje benefiti koje bi iseljenici dobili odjavom, kako ukazuju statistike zemalja u koje se hrvatski građani odseljavaju, oni koji se službeno odjave prije izlaska čine manjinu. Tako su se, primjerice, tijekom 2015. godine, prema podacima DZS-a, u Njemačku iselila 12.264 hrvatska građanina. No, prema podacima njemačkog statističkog zavoda, u isto vrijeme u Njemačku ih se doselilo 57.412.
Nedostatak relevantnih podataka nije samo hrvatski problem. Litva je do približno točne statistike došla tek nakon 2010. godine, kad je svim radnosposobnim stanovnicima uvedena obveza plaćanja dijela obaveznog zdravstvenog osiguranja. Iznimka su samo neke ranjive kategorije (roditelji na roditeljskom dopustu, osobe s invaliditetom itd.) te nezaposleni prijavljeni državnom zavodu za zapošljavanje. Zahvaljujući toj odredbi, u 2010. godini gotovo se utrostručio zabilježeni broj prijavljenih iseljenika u odnosu na godinu prije: pretpostavlja se da se velik broj onih koji su se odselili ranijih godina, ali nikad nisu prijavili odlazak, odjavio upravo 2010. kako bi izbjegli plaćanje.
Njemačka je najčešća destinacija hrvatskih emigranata, a njezini statistički podaci iznimno su važni za procjene ukupne emigracije.
Prije krize, u Njemačku se useljavalo oko 8000 do 9000 osoba s hrvatskom putovnicom godišnje. S krizom, taj se broj povećao na oko 12.000 tisuća tijekom 2011. i 2012., da bi eksplodirao ulaskom Hrvatske u EU: njemački statistički zavod 2013. godine zabilježio je nešto više od 25.000 useljenika, 2014. njih gotovo 45.000, a 2015. godine broj se približio 60.000.
Novi egzodus
Koliki je broj iseljenika s hrvatskom putovnicom ušao u Njemačku prošle godine još se točno ne zna. Njemački statistički ured vrlo pedantno izvještava o migracijama, i to kvartalno, pa tako, recimo, već u srpnju objavljuje podatke o migracijama u prvom kvartalu tekuće godine. No, još nisu objavili ni jedan podatak za 2016. te će, kako je objavljeno na njihovim web-stranicama, s objavom kasniti najmanje osam mjeseci zbog izmjene tehnologije obrade podataka i problema u softveru.
Međutim, prema podacima kojima raspolažemo, realno je očekivati da je broj iseljenika u Njemačku u 2016. bio na razini iz 2015. godine. To bi značilo da se samo u Njemačku od 2013. do kraja 2016. iselilo oko 180.000 osoba.
Veliki skok broja iseljenika bilježe i Irska i Austrija. U Irsku se, primjerice, od 2009. do 2012. ukupno iselilo 250 osoba s hrvatskom putovnicom, a od sredine 2013. do kraja 2015. njih 6000. U Austriju je godišnje odlazilo oko 1200 hrvatskih građana, da bi ih od 2013. odlazilo oko 3000 na godišnjoj razini. Kad se zbroje podaci, samo u Njemačku, Irsku i Austriju iselilo se oko 200.000 ljudi s hrvatskom putovnicom - mahom mlađe i obrazovanije stanovništvo, kojem prvi razlog iseljavanja nije nezaposlenost u Hrvatskoj, nego bolji radni uvjeti i bolja plaća u inozemstvu.
No, to ne znači da se za 200.000 ljudi smanjilo stanovništvo Hrvatske. Prvo, nije moguće precizno odrediti koliko je od tih 200.000 osoba, koliko ih je registrirano u spomenutim zemljama, doista bilo stanovnika Hrvatrske, a koliko je među njima hrvatskih građana iz BiH ili Srbije. Drugo, tijekom promatranog perioda jedan se dio iseljenika i vraćao u Hrvatsku. Njihov je broj značajno manji (2015. se, primjerice, iz Njemačke odjavilo oko 20.000 hrvatskih građana), ali se ne može zanemariti. Dobra je pak vijest da se, s ulaskom u EU, povećao i broj stranaca koji dolaze živjeti u Hrvatsku. Radi se o neusporedivo manjim brojkama: tijekom 2015. u Hrvatsku se doselilo oko 2200 državljana drugih članica EU, ali to je dvostruko više nego 2011. godine.
U studiji “Demografski razvoj kao temelj planiranja razvoja mirovinskog sustava”, koju je za Udrugu društava za upravljanje mirovinskim fondovima izradio dr. Stjepan Šterc sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u suradnji s Filipom Štercom, zaključeno je da je “započeo novi egzodus iz Hrvatske koji po inicijalnom intenzitetu premašuje onaj iz 60-ih godina prošlog stoljeća i koji je puno pogubniji za Hrvatsku jer se primarno iseljava mlada i obrazovana populacija”. Analizirajući dostupne podatke o iseljavanju tijekom 2015. godine, autori iznose da su najbrojniji iseljenici iz Hrvatske prema europskim i svjetskim razvijenim zemljama u dobi između 25 i 50 godina, a da su upravo u tim godinama i najbrojniji stanovnici s fakultetskim obrazovanjem.
Među njima je, prema mišljenju potpisanih autora, između 55 i 60 posto fakultetski obrazovanih. Još četvrtinu iseljenih činili su mlađi od 25 godina. Primijeni li se takve odnose na oko 65.000 iseljenih prošle godine, može se zaključiti kako je zemlju napustilo 35-40 tisuća mladih i obrazovanih, pišu autori i dodaju da je 22 tisuće iseljenih imalo završen fakultet.
