Mediteran se zagrijava brže od ostatka svijeta, a ako se trend nastavi s najgorim scenarijem emisija CO2, do kraja stoljeća dobar dio Španjolske kao i neki drugi dijelovi južne Europe pretvorit će se u pustinje.
Globalno zagrijavanje iznad granice od 1,5° Celzijevih, što je idealna gornja granica postavljena Pariškim sporazumom iz 2015., u mediteranskim će ekosustavima uzrokovati promjene kakve nisu viđene u posljednjih 10.000 godina, pokazala je nova studija objavljena u časopisu Science.
Temperature u mediteranskom bazenu već su do sada porasle za 1,3°C u odnosu na one srednje iz razdoblja između 1880. i 1920. Istovremeno globalno se bilježi znatno manji rast od 0,85°C. Budući da su ekosustavi Mediterana žarište svjetske bioraznolikosti te da velikom broju ljudi pružaju brojne važne resurse, uključujući izvore vode i hrane, zaštitu od poplava, skladištenje CO2 te mjesta za odmor i rekreaciju, viši porast temperatura od globalnog predstavlja ozbiljan problem.
Naš stručnjak za mediteransku klimu, Ivan Güttler iz DHMZ-a, kaže da je značaj objavljenog istraživanja u tome što na elegantan način povezuje paleoklimatološka istraživanja za razdoblje posljednjih 10.000 godina s projekcijama globalnih klimatskih modela za područje Sredozemlja do kraja 21. stoljeća.
'Vrlo je važno naglasiti jedan od podataka navedenih u studiji vezan za odnos globalnog porasta srednje temperature zraka te porasta srednje temperature zraka na području Sredozemlja. Dok se globalni porast u odnosu na razdoblje od 1880. do 1920. kreće oko 0,85°C, na području Sredozemlja imamo zagrijavanje koje već dostiže oko 1,3°C u odnosu na isto razdoblje', rekao je za Index Güttler.
Pretvaranje Sredozemlja u pustinju
U novoj studiji njezini voditelji Joel Guiot sa Sveučilišta Aix-Marseille i Wolfgang Cramer s Potsdam Institute for Climate Impact Research analizirali su uzorke polena iz sedimenata koji su važan dokument o promjenama u klimi i ekosustavima u prošlih 10.000 godina. Na temelju njih napravili su modele kojima su pokušali predvidjeti kako bi se stvari mogle razvijati u budućnosti u različitim scenarijima, ovisno o tome hoćemo li uspjeti zadržati razine stakleničkih plinova ispod zacrtane granice ili nećemo.
Autori upozoravaju da će u oba scenarija – u onome u kojem bi se sve nastavilo istim tijekom kojim se kreće i sada, kao i u drugom u kojem bi se ostvarili ciljevi zacrtani na UN-ovoj klimatskoj konferenciji u Parizu, količina ekološke promjene daleko nadmašiti sve ono što se dogodilo od početka Holocena, doba koje je započelo prije 10.000 godina.
U slučaju nastavka uobičajenih ljudskih aktivnosti, cijela južna Španjolska pretvorila bi se u pustinju, listopadne šume preselile bi u planine, dok bi grmovita makija zamijenila većinu listopadnog drveća na Sredozemlju. Samo u slučaju u kojem bi povećanje temperatura bilo ograničeno ispod 1,5°C u odnosu na predindustrijska, eko-sustavi bi ostali unutar granica promjena kakve su se događale u posljednjih 10-ak tisuća godina.
Autori pritom ističu da u svoje modele nisu uračunali druge ljudske utjecaje na ekosustave kao što su primjerice promjene u korištenju zemljišta, urbanizacija, krčenje šuma te degradacija tla, od kojih će se mnogi u budućnosti povećati zbog porasta u broju stanovnika i gospodarskih aktivnosti. Također, kažu, treba uzeti u obzir činjenicu da je Sredozemlje osjetljivo jer je područje snažnih migracija, a istovremeno je izvor hrane za milijune. Mada novo istraživanje nije izravno predstavilo moguće učinke promjena na specifične poljoprivredne grane kao što su maslinarstvo ili vinogradarstvo, neke druge ranije studije pokazale su da će oni biti negativni.
„Naša glavna poruka je da treba zadržati porast temperatura ispod 1,5°C“, rekao je za Guardian Guiot. „Za to trebamo vrlo brzo smanjiti emisije stakleničkih plinova i to trebamo početi raditi odmah, a ne do 2020., kako bismo do nula emisija stiglo do 2050., a ne do kraja stoljeća“, dodao je.
Ako svijet u tome ne uspije, gradovi poput Lisabona i Seville naći će se praktički usred pustinje, slično kao neki gradovi na jugozapadu SAD-a.
Ako je suditi prema grafikama koje su autori priložili za različite scenarije (pogledajte dolje), ni Hrvatska neće biti pošteđena suša i promjena u eko-sustavima, no čini se da one neće biti tako drastične kao na jugozapadu Europe. Ipak, Güttler smatra da bi modeli s boljim rezolucijama, na izradi kakvih rade i naši stručnjaci, uskoro mogli dati preciznije projekcije za Hrvatsku.
„Zajedno s očekivanim smanjenjem količina oborine te visokom osjetljivošću ekosustava, nastavak opaženih trendova uzrokovat će npr., povećanje rizika u proizvodnji hrane na području Sredozemlja. Iako su za to područje predstavljene projekcije promjena u tipovima vegetacije, na užem području Hrvatske rezultati novog istraživanja ne predviđaju veće promjene. Ovo dijelom možemo pripisati relativno gruboj prostornoj rezoluciji globalnih klimatskih modela koji su korišteni kao ulaz za model biološke raznolikosti“, pojasnio je.
„Jedan od načina kako zaobići ovo ograničenje je korištenje regionalnih klimatskih modela, čija rezolucija od oko 10 km, s tendencijama daljnjeg porasta, može puno bolje opisati prostornu promjenjivost topografije, tipova tla i obalne linije. Regionalni klimatski modeli koriste se i razvijaju, među ostalim, i na Državnom hidrometeorološkom zavodu (DHMZ), a posebno u sklopu projekta "Klima jadranske regije u njenom globalnom kontekstu" koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Nositelj ovog projekta, koji je trenutno zašao u drugu polovinu od planirane 4 godine, je akademik Mirko Orlić s Geofizičkog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. I ovaj projekt, kao i objavljeno istraživanje u časopisu Science, primjeri su nužnosti povezivanja različitih grana prirodnih znanosti u cilju boljeg razumijevanja klimatskih promjena u prošlosti te procjena vrlo izglednih promjena u bližoj budućnosti“, poručio je Güttler.
Globalno zagrijavanje iznad granice od 1,5° Celzijevih, što je idealna gornja granica postavljena Pariškim sporazumom iz 2015., u mediteranskim će ekosustavima uzrokovati promjene kakve nisu viđene u posljednjih 10.000 godina, pokazala je nova studija objavljena u časopisu Science.
Temperature u mediteranskom bazenu već su do sada porasle za 1,3°C u odnosu na one srednje iz razdoblja između 1880. i 1920. Istovremeno globalno se bilježi znatno manji rast od 0,85°C. Budući da su ekosustavi Mediterana žarište svjetske bioraznolikosti te da velikom broju ljudi pružaju brojne važne resurse, uključujući izvore vode i hrane, zaštitu od poplava, skladištenje CO2 te mjesta za odmor i rekreaciju, viši porast temperatura od globalnog predstavlja ozbiljan problem.
Naš stručnjak za mediteransku klimu, Ivan Güttler iz DHMZ-a, kaže da je značaj objavljenog istraživanja u tome što na elegantan način povezuje paleoklimatološka istraživanja za razdoblje posljednjih 10.000 godina s projekcijama globalnih klimatskih modela za područje Sredozemlja do kraja 21. stoljeća.
'Vrlo je važno naglasiti jedan od podataka navedenih u studiji vezan za odnos globalnog porasta srednje temperature zraka te porasta srednje temperature zraka na području Sredozemlja. Dok se globalni porast u odnosu na razdoblje od 1880. do 1920. kreće oko 0,85°C, na području Sredozemlja imamo zagrijavanje koje već dostiže oko 1,3°C u odnosu na isto razdoblje', rekao je za Index Güttler.
Pretvaranje Sredozemlja u pustinju
U novoj studiji njezini voditelji Joel Guiot sa Sveučilišta Aix-Marseille i Wolfgang Cramer s Potsdam Institute for Climate Impact Research analizirali su uzorke polena iz sedimenata koji su važan dokument o promjenama u klimi i ekosustavima u prošlih 10.000 godina. Na temelju njih napravili su modele kojima su pokušali predvidjeti kako bi se stvari mogle razvijati u budućnosti u različitim scenarijima, ovisno o tome hoćemo li uspjeti zadržati razine stakleničkih plinova ispod zacrtane granice ili nećemo.
Autori upozoravaju da će u oba scenarija – u onome u kojem bi se sve nastavilo istim tijekom kojim se kreće i sada, kao i u drugom u kojem bi se ostvarili ciljevi zacrtani na UN-ovoj klimatskoj konferenciji u Parizu, količina ekološke promjene daleko nadmašiti sve ono što se dogodilo od početka Holocena, doba koje je započelo prije 10.000 godina.
U slučaju nastavka uobičajenih ljudskih aktivnosti, cijela južna Španjolska pretvorila bi se u pustinju, listopadne šume preselile bi u planine, dok bi grmovita makija zamijenila većinu listopadnog drveća na Sredozemlju. Samo u slučaju u kojem bi povećanje temperatura bilo ograničeno ispod 1,5°C u odnosu na predindustrijska, eko-sustavi bi ostali unutar granica promjena kakve su se događale u posljednjih 10-ak tisuća godina.
Autori pritom ističu da u svoje modele nisu uračunali druge ljudske utjecaje na ekosustave kao što su primjerice promjene u korištenju zemljišta, urbanizacija, krčenje šuma te degradacija tla, od kojih će se mnogi u budućnosti povećati zbog porasta u broju stanovnika i gospodarskih aktivnosti. Također, kažu, treba uzeti u obzir činjenicu da je Sredozemlje osjetljivo jer je područje snažnih migracija, a istovremeno je izvor hrane za milijune. Mada novo istraživanje nije izravno predstavilo moguće učinke promjena na specifične poljoprivredne grane kao što su maslinarstvo ili vinogradarstvo, neke druge ranije studije pokazale su da će oni biti negativni.
„Naša glavna poruka je da treba zadržati porast temperatura ispod 1,5°C“, rekao je za Guardian Guiot. „Za to trebamo vrlo brzo smanjiti emisije stakleničkih plinova i to trebamo početi raditi odmah, a ne do 2020., kako bismo do nula emisija stiglo do 2050., a ne do kraja stoljeća“, dodao je.
Ako svijet u tome ne uspije, gradovi poput Lisabona i Seville naći će se praktički usred pustinje, slično kao neki gradovi na jugozapadu SAD-a.
Ako je suditi prema grafikama koje su autori priložili za različite scenarije (pogledajte dolje), ni Hrvatska neće biti pošteđena suša i promjena u eko-sustavima, no čini se da one neće biti tako drastične kao na jugozapadu Europe. Ipak, Güttler smatra da bi modeli s boljim rezolucijama, na izradi kakvih rade i naši stručnjaci, uskoro mogli dati preciznije projekcije za Hrvatsku.
„Zajedno s očekivanim smanjenjem količina oborine te visokom osjetljivošću ekosustava, nastavak opaženih trendova uzrokovat će npr., povećanje rizika u proizvodnji hrane na području Sredozemlja. Iako su za to područje predstavljene projekcije promjena u tipovima vegetacije, na užem području Hrvatske rezultati novog istraživanja ne predviđaju veće promjene. Ovo dijelom možemo pripisati relativno gruboj prostornoj rezoluciji globalnih klimatskih modela koji su korišteni kao ulaz za model biološke raznolikosti“, pojasnio je.
„Jedan od načina kako zaobići ovo ograničenje je korištenje regionalnih klimatskih modela, čija rezolucija od oko 10 km, s tendencijama daljnjeg porasta, može puno bolje opisati prostornu promjenjivost topografije, tipova tla i obalne linije. Regionalni klimatski modeli koriste se i razvijaju, među ostalim, i na Državnom hidrometeorološkom zavodu (DHMZ), a posebno u sklopu projekta "Klima jadranske regije u njenom globalnom kontekstu" koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Nositelj ovog projekta, koji je trenutno zašao u drugu polovinu od planirane 4 godine, je akademik Mirko Orlić s Geofizičkog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. I ovaj projekt, kao i objavljeno istraživanje u časopisu Science, primjeri su nužnosti povezivanja različitih grana prirodnih znanosti u cilju boljeg razumijevanja klimatskih promjena u prošlosti te procjena vrlo izglednih promjena u bližoj budućnosti“, poručio je Güttler.
