Nelson Mandela, državnik koji je nakon 27 godina robije izašao iz zatvora i izveo Južnoafričku republiku iz desetljeća apartheida, umro je u 95. godini života, javio je u četvrtak navečer južnoafrički predsjednik Jacob Zuma.
- Sad se odmara. Sad je na miru. Naša nacija je izgubila svog najvećeg sina. Naš narod je izgubio oca, riječi su kojima je južnoafrički predsjednik objavio Mandelinu smrt.
- Ono što je činilo Nelsona Mandelu velikim je upravo ono što ga je činilo čovjekom. U njemu smo vidjeli ono što tražimo u sebi.
Bivši predsjednik koji se posljednjih mjeseci borio s ozbiljnim zdravstvenim problemima, ali i starošću, bit će pokopan u petak uz sve državničke počasti. Predsjednik Zuma naložio je da se zastave diljem države spuste na pola koplja u znak žalosti.
Od mirnih prosvjeda preko bombaških napada i zatvora do oca nacije
Nelson Mandela bio je južnafrički borac protiv apartheida i političar koji je služio kao predsjednik Južnoafričke Republike 1994. - 1999. Bio je prvi tamnoputi Južnoafrikanac na toj poziciji i prvi izabran na slobodnim izborima.
Njegova vlada koncentrirala se na borbu protiv nasljeđa apartheida kroz suzbijanje institucionaliziranog rasizma, siromaštva i nejednakosti. Afrički nacionalist i demokratski socijalist služio je i kao predsjednik Afričkog Nacionalnog Kongresa (ANC) 1991. - 1997., a bio je i glavni tajnik Pokreta nesvrstanih 1998. - 1999.
Radeći kao odvjetnik, više je puta bio uhičivan zbog pobunjeničkih aktivnosti i, zajedno s vodstvom ANC-a, procesuiran zbog optužbi za izdaju između 1956. i 1961. Iako isprva odlučan u nenasilnim metodama prosvjeda, u suradnji s Južnoafričkom komunističkom partijom bio je suosnivač militantog pokreta Umkhonto we Sizwwe (MK) i organizirao bombaške napade na vladine ciljeve. Uhićen 1962., osuđen je za sabotažu i zavjeru za rušenje vlade na doživotni zatvor.
Proveo je 27 godina u zatvoru, a pušten je uslijed pritisaka koje su vršili međunarodni lobisti tijekom eskalacije nasilja u Južnoafričkoj Republici.
Postavši predsjednik ANC-a, s tadašnjim južnoafričkim predsjednikom F.W. de Klerkom pregovarao je o ukidanju apartheida i organizaciji višerasnih izbora 1994. na kojima je izabran za predsjednika. Formirao je Vladu nacionalnog jedinstva u pokušaju smirivanja etničkih tenzija. Nastavivši liberalnu ekonomsku politiku prethodne vlade, pokrenuo je mjere za reformu zemlje, borbu protiv siromaštva, proširenje zdravstvene zaštite i istragu prijašnjih kršenja ljudskih prava.
1993. su de Klerk i Mandela nagrađeni Nobelovom nagradom za mir zbog uloženih napora u tranziciji nacije iz sustava rasne segregacije u demokratsko društvo.
Odbio se kandidirati za drugi mandat i ostatak života posvetio humanitarnom radu u borbi protiv siromaštva i AIDS-a kroz Zakladu Nelson Mandela.
Dubok trag
U zemlji koja je vidala rane nastale tijekom apartheida, Mandela je bio moralni kompas, junak bijelih i crnih. Svojom borbom protiv vladavine bijele manjine u Južnoafričkoj Republici privukao je pozornost svijeta na apartheid, legalnu rasnu segregaciju nametnutu od strane vlade sve do 1994.
Iako se povukao iz politike, postavo je ljestvicu prilično visoko te su njegovi nasljednici u usporedbi s njim uvijek izgledali neadekvatno.
Posljednji put se u javnosti pojavio 2010. tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva koje je organizirano u Južnoafričkoj Republici. Njegova odsutnost iz javnog života stvorila je nesigurnost u narodu zbog čega je predsjednik Zuma bio primoran umirivati svoje sunarodnjake nakon svake Mandeline hospitalizacije.
Za mnoge Južnoafrikance, on je bio Madiba, što je bilo njegovo tradicionalno ime. Drugi su ga jednostavno zvali Tata. Bez sumnje, napustio nas je velik čovjek koji je ostavio dubok trag u povijesti svoje domovine, ali i cijelog svijeta.
