Ukoliko se od 1. srpnja ostvari ukidanje radnih dozvola za hrvatske građane u Njemačkoj, onda se hrvatski građani i tvrtke u toj zemlji u potpunosti izjednačuju s građanima i tvtkama iz drugih država EU (npr. Austrija, Italija i Slovenija), piše croexpress.
Što to znači za hrvatske tvrtke?
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju prije dvije godine, većina hrvatskih tvrtki u Njemačkoj je ostvarila slobodu pružanja usluga. Iznimka su u Njemačkoj tzv. glavne građevinske i sporedne građevinske tvrtke, tj. tvrtke koje izvode elektroinstalacijske, plinske radove, metalne konstrukcije za građevine ili održavaju građevinske strojeve i slično, tvrtke koje se bave unutrašnjim uređenjem, kao i tvrtke koje pružaju usluge čišćenja i održavanja zgrada, usluge inventara i prijevoznih sredstava.
Za navedene tvrtke u Njemačkoj ne vrijedi puna sloboda pružanja usluga, već prijelazne odredbe koje traju do kraja lipnja.
Ukidanjem radnih dozvola hrvatskim radnicima, automatski se ukidaju i prijelazne odredbe za navedene tvrtke. Dakle, u tom slučaju građevinske i druge tvrtke za koje sada vrijedi prijelazno razdoblje, mogu od 1. srpnja slobodno dovoditi radnu snagu i pružati usluge u Njemačkoj, sukladno europskim i njemačkim propisima.
Dakle, one više ne bi bile ograničene na radne kontingente i mogle bi privremeno pružati prekogranične usluge bez otvaranja podružnice u Njemačkoj, sukladno odredbama Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i SR Njermačke.
Isto tako, hrvatske tvrke za lizing radnika, u slučaju ukidanja radnih dozvola za građane, mogu posuđivati hrvatske radnike drugim tvrtkama u Njemačkoj, ako posjeduju dozvolu za posudbu radnika od nadležnog ureda za zapošljavanje u Njemačkoj.
Što to znači za građane?
Do 30. lipnja samo hrvatski građani koji imaju sveučilišnu diplomu i pronađu radno mjesto koje odgovara njihovoj stručnoj spremi, ne trebaju tzv. EU-radnu dozvolu. Svi ostali za rad u Njemačkoj trebaju dobiti EU radnu dozvolu. Za dobivanje radne dozvole bez postupka provjere prednosti pri zapošljavanju, nužno je barem strukovno obzovanje u trajanju od minimalno dvije godine i ugovorena plaća koja odgovara prosječnoj plaći za navedenu struku u mjestu rada. U svim drugim slučajevima potrebno je pokrenuti postupak provjere prednosti pri zapošljavanju na njemačkom tržištu rada. Isto tako, u prijelaznom razdoblju hrvatski građani načelno ne mogu raditi u statusu lizing radnika.
Ukidanje radnih dozvola, značilo bi da na njemačkom tržištu za sve hrvatske radnike - dakle, neovisno o naobrazbi, radnom mjestu i ugovorenoj plaći - nema nikakvih dodatnih birokratskih prepreka. Potrebno je smo natjecati se za posao u skladu s njemačkim postojećim poslovnim običajima.
Zaključak
U slučaju produženja radnih dozvola, i dalje se hrvatski radnici ne mogu u potpunosti slobodno kretati na njemačkom tržištu rada, barem u naredne tri godine. Isto tako, prijelazne su odredbe na snazu barem još tri godine, a to znači i dalje za područje građevinarstva vrijede radni kontigenti te je zabranjen lizing radnika.
Ukidanje radnih dozvola za hrvatske građane i tvrtke, znači u Njemačkoj ostvarivanje, ne samo pune slobode kretanja robe, već i pune slobode kretanja radne snage i slobode pružanja usluga.
Što to znači za hrvatske tvrtke?
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju prije dvije godine, većina hrvatskih tvrtki u Njemačkoj je ostvarila slobodu pružanja usluga. Iznimka su u Njemačkoj tzv. glavne građevinske i sporedne građevinske tvrtke, tj. tvrtke koje izvode elektroinstalacijske, plinske radove, metalne konstrukcije za građevine ili održavaju građevinske strojeve i slično, tvrtke koje se bave unutrašnjim uređenjem, kao i tvrtke koje pružaju usluge čišćenja i održavanja zgrada, usluge inventara i prijevoznih sredstava.
Za navedene tvrtke u Njemačkoj ne vrijedi puna sloboda pružanja usluga, već prijelazne odredbe koje traju do kraja lipnja.
Ukidanjem radnih dozvola hrvatskim radnicima, automatski se ukidaju i prijelazne odredbe za navedene tvrtke. Dakle, u tom slučaju građevinske i druge tvrtke za koje sada vrijedi prijelazno razdoblje, mogu od 1. srpnja slobodno dovoditi radnu snagu i pružati usluge u Njemačkoj, sukladno europskim i njemačkim propisima.
Dakle, one više ne bi bile ograničene na radne kontingente i mogle bi privremeno pružati prekogranične usluge bez otvaranja podružnice u Njemačkoj, sukladno odredbama Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i SR Njermačke.
Isto tako, hrvatske tvrke za lizing radnika, u slučaju ukidanja radnih dozvola za građane, mogu posuđivati hrvatske radnike drugim tvrtkama u Njemačkoj, ako posjeduju dozvolu za posudbu radnika od nadležnog ureda za zapošljavanje u Njemačkoj.
Što to znači za građane?
Do 30. lipnja samo hrvatski građani koji imaju sveučilišnu diplomu i pronađu radno mjesto koje odgovara njihovoj stručnoj spremi, ne trebaju tzv. EU-radnu dozvolu. Svi ostali za rad u Njemačkoj trebaju dobiti EU radnu dozvolu. Za dobivanje radne dozvole bez postupka provjere prednosti pri zapošljavanju, nužno je barem strukovno obzovanje u trajanju od minimalno dvije godine i ugovorena plaća koja odgovara prosječnoj plaći za navedenu struku u mjestu rada. U svim drugim slučajevima potrebno je pokrenuti postupak provjere prednosti pri zapošljavanju na njemačkom tržištu rada. Isto tako, u prijelaznom razdoblju hrvatski građani načelno ne mogu raditi u statusu lizing radnika.
Ukidanje radnih dozvola, značilo bi da na njemačkom tržištu za sve hrvatske radnike - dakle, neovisno o naobrazbi, radnom mjestu i ugovorenoj plaći - nema nikakvih dodatnih birokratskih prepreka. Potrebno je smo natjecati se za posao u skladu s njemačkim postojećim poslovnim običajima.
Zaključak
U slučaju produženja radnih dozvola, i dalje se hrvatski radnici ne mogu u potpunosti slobodno kretati na njemačkom tržištu rada, barem u naredne tri godine. Isto tako, prijelazne su odredbe na snazu barem još tri godine, a to znači i dalje za područje građevinarstva vrijede radni kontigenti te je zabranjen lizing radnika.
Ukidanje radnih dozvola za hrvatske građane i tvrtke, znači u Njemačkoj ostvarivanje, ne samo pune slobode kretanja robe, već i pune slobode kretanja radne snage i slobode pružanja usluga.
