U smrtonosno otrovnom rudniku u Montani u SAD-u znanstvenici su otkrili dvije vrste gljivica koje zajedno uništavaju neke od najotpornijih poznatih superbakterija, među kojima i četiri soja zlatnog stafilokoka MRSA.
Novi antibiotik nalik već poznatoj klasi antibiotika osim po jednom ključnom detalju – ubija bakterije na način koji nikada ranije nije zabilježen. Njegova učinkovitost već je potvrđena na streptokokima koji uzrokuju grlobolju i bakterijama antraksa.
Gljivice su pronađene u potopljenom napuštenom rudniku bakra Berkeley Pit dubokom više od 540 metara čije su vode, kiselosti pH 2,5, pune arsena. Rudnik je toliko opasan da je postao prava smrtna klopka za guske tijekom njihovih sezonskih migracija. Prije nekoliko mjeseci snježne oluje natjerale su na tisuće gusaka da potraže zaklon u jami, no sve su skončale u njezinim otrovnim vodama. Jedna autopsija 342 uginule guske provedena 1995. otkrila je na leševima opekline i rane nastale zbog izloženosti visokim razinama bakra, kadmija i arsena.
Međutim, pokazalo se da jama nije jednako opasna za sve organizme – u njoj bujaju brojne vrste bakterija i gljivica.
Andrea A. Stierle i Donald B. Stierle, kemičari s University of Montana posljednja dva desetljeća istražuju neobične spojeve koje stvaraju mikroorganizmi ekstremofili iz Berkeley Pita. Do sada su otkrili gljivice Taxomyces andreanae koje ubijaju neke tumore te neke organizme koji stvaraju molekule s protuupalnim svojstvima.
Moguća revolucija
U novoj studiji tim je pokušao istražiti što bi se dogodilo kada bi uzgajali dva soja gljivice Penicillium zajedno. Šest dana kasnije otkrili su da su gljivice u otrovnom jezeru surađivale tako da su stvarale spojeve koje svaka sama za sebe nikada ne bi stvarala.
Molekularna struktura tih spojeva slična je klasi antibiotika koji su poznati kao makrolidi. Međutim, za razliku od uobičajenih makrolida novi spojevi nazvani berkeleylactone A ne blokiraju ribosome niti sintezu proteina. Kada su znanstvenici pobliže istražili strukturu berkeleylactone A otkrili su da u kemikalijama nema ni šećera i ni dvostrukih veza karakterističnih za slične antibiotike. Ta dva strukturalna svojstva smatrala su se ključnima za antibiotsko djelovanje 16 drugih makrolida koji su izdvojeni iz bakterija i gljivica.
Znanstvenici za sada ne znaju na koji način djeluje novi antibiotik, no budući da ne djeluje na sintezu proteina i na ribosome, postoji mogućnost da bi mehanizam, kada se otkrije, mogao otvoriti vrata za stvaranje novih klasa učinkovitijih antibiotika. U vrijeme kada je došlo do zastoja u otkrivanju novih vrsta antibiotika, kada čovječanstvu prijete novi sojevi superbakterija koje su razvile otpornost na gotovo sve antibiotike, takva mogućnost bila bi od neprocjenjivog značaja.
Stručnjaci smatraju da je ideja o zajedničkom kultiviranju gljivica odličan korak zato što se njime potiče natjecanje među vrstama. Na taj način može se potaknuti ekspresija gena koji će stvarati kemijske spojeve koji će biti učinkovitiji u uništavanju konkurentnih organizama. U normalnim okolnostima takvi se geni nemaju potrebe aktivirati.
Novi antibiotik nalik već poznatoj klasi antibiotika osim po jednom ključnom detalju – ubija bakterije na način koji nikada ranije nije zabilježen. Njegova učinkovitost već je potvrđena na streptokokima koji uzrokuju grlobolju i bakterijama antraksa.
Gljivice su pronađene u potopljenom napuštenom rudniku bakra Berkeley Pit dubokom više od 540 metara čije su vode, kiselosti pH 2,5, pune arsena. Rudnik je toliko opasan da je postao prava smrtna klopka za guske tijekom njihovih sezonskih migracija. Prije nekoliko mjeseci snježne oluje natjerale su na tisuće gusaka da potraže zaklon u jami, no sve su skončale u njezinim otrovnim vodama. Jedna autopsija 342 uginule guske provedena 1995. otkrila je na leševima opekline i rane nastale zbog izloženosti visokim razinama bakra, kadmija i arsena.
Međutim, pokazalo se da jama nije jednako opasna za sve organizme – u njoj bujaju brojne vrste bakterija i gljivica.
Andrea A. Stierle i Donald B. Stierle, kemičari s University of Montana posljednja dva desetljeća istražuju neobične spojeve koje stvaraju mikroorganizmi ekstremofili iz Berkeley Pita. Do sada su otkrili gljivice Taxomyces andreanae koje ubijaju neke tumore te neke organizme koji stvaraju molekule s protuupalnim svojstvima.
Moguća revolucija
U novoj studiji tim je pokušao istražiti što bi se dogodilo kada bi uzgajali dva soja gljivice Penicillium zajedno. Šest dana kasnije otkrili su da su gljivice u otrovnom jezeru surađivale tako da su stvarale spojeve koje svaka sama za sebe nikada ne bi stvarala.
Molekularna struktura tih spojeva slična je klasi antibiotika koji su poznati kao makrolidi. Međutim, za razliku od uobičajenih makrolida novi spojevi nazvani berkeleylactone A ne blokiraju ribosome niti sintezu proteina. Kada su znanstvenici pobliže istražili strukturu berkeleylactone A otkrili su da u kemikalijama nema ni šećera i ni dvostrukih veza karakterističnih za slične antibiotike. Ta dva strukturalna svojstva smatrala su se ključnima za antibiotsko djelovanje 16 drugih makrolida koji su izdvojeni iz bakterija i gljivica.
Znanstvenici za sada ne znaju na koji način djeluje novi antibiotik, no budući da ne djeluje na sintezu proteina i na ribosome, postoji mogućnost da bi mehanizam, kada se otkrije, mogao otvoriti vrata za stvaranje novih klasa učinkovitijih antibiotika. U vrijeme kada je došlo do zastoja u otkrivanju novih vrsta antibiotika, kada čovječanstvu prijete novi sojevi superbakterija koje su razvile otpornost na gotovo sve antibiotike, takva mogućnost bila bi od neprocjenjivog značaja.
Stručnjaci smatraju da je ideja o zajedničkom kultiviranju gljivica odličan korak zato što se njime potiče natjecanje među vrstama. Na taj način može se potaknuti ekspresija gena koji će stvarati kemijske spojeve koji će biti učinkovitiji u uništavanju konkurentnih organizama. U normalnim okolnostima takvi se geni nemaju potrebe aktivirati.
