Brodogradnja nije strateška djelatnost nego spalionica novca, objavio je u srijedu zagrebački Večernji list donoseći analizu državnih ulaganja u brodogradnju uoči Vladine odluke o stečaju, odnosno sanaciji i restrukturiranju Uljanik Grupe.
Brodogradilišta, njih pet, od 1992. do danas usisala su 35 milijardi kuna (oko 5 milijardi eura) iz hrvatskog proračuna, što je cijena autoceste od Zagreba do Splita.
Ukupno je država od 1992. do 2017. brodogradilištima donirala 31,7 milijardi kuna pri čemu za 3. maj devet milijardi kuna, a za Uljanik 4,2 milijarde kuna. Uz to, prošle i u ovoj godini za jamstva dana Uljanik Grupi država je platila 3,1 milijardu kuna, a još je izložena 1,5 milijardi kuna vrijedan jamstvima, prenosi Hina pisanje Večernjeg lista.
Samo za ta dva škvera država je uložila 16,3 milijarde kuna. Velika brodogradilišta pa tako ni Uljanik i 3. maj, nisu poslovala profitabilno, nego je država kontinuirano provodila sanacije njihova poslovanja novcem iz državnog proračuna. Prve sanacije u Hrvatskoj, podsjeća Večernji, počele su 1992., a gotovo da nema godine u kojoj se brodogradnja nije našla u proračunskim tablicama.
Analitičar Anto Bajo nakon detaljne razrade poslovanja škverova u svojem radu zaključuje da brodogradnja nije strateška djelatnost, nego da je riječ o "spalionici javnog novca".
U Bajinoj analizi dodaje se kako su sve sanacije kontinuirano dovodile do sve većeg pada broja zaposlenih i vrijednosti proizvodnje u škverovima.
Brodogradilišta, njih pet, od 1992. do danas usisala su 35 milijardi kuna (oko 5 milijardi eura) iz hrvatskog proračuna, što je cijena autoceste od Zagreba do Splita.
Ukupno je država od 1992. do 2017. brodogradilištima donirala 31,7 milijardi kuna pri čemu za 3. maj devet milijardi kuna, a za Uljanik 4,2 milijarde kuna. Uz to, prošle i u ovoj godini za jamstva dana Uljanik Grupi država je platila 3,1 milijardu kuna, a još je izložena 1,5 milijardi kuna vrijedan jamstvima, prenosi Hina pisanje Večernjeg lista.
Samo za ta dva škvera država je uložila 16,3 milijarde kuna. Velika brodogradilišta pa tako ni Uljanik i 3. maj, nisu poslovala profitabilno, nego je država kontinuirano provodila sanacije njihova poslovanja novcem iz državnog proračuna. Prve sanacije u Hrvatskoj, podsjeća Večernji, počele su 1992., a gotovo da nema godine u kojoj se brodogradnja nije našla u proračunskim tablicama.
Analitičar Anto Bajo nakon detaljne razrade poslovanja škverova u svojem radu zaključuje da brodogradnja nije strateška djelatnost, nego da je riječ o "spalionici javnog novca".
U Bajinoj analizi dodaje se kako su sve sanacije kontinuirano dovodile do sve većeg pada broja zaposlenih i vrijednosti proizvodnje u škverovima.
