Sindikalna potrošačka košarica za lipanj u Bosni i Hercegovini iznosi 2640 maraka, što je gotovo dvostruko više od prosječne plaće u oba entiteta. Realnost je da većina ima mjesečna primanja manja od prosječne plaće. Što kažu građani?
"Kako preživjeti mjesec kada su primanja dvostruko manja od troškova?" pitanje je za milijun dolara.
74-godišnji Žika Radostavljević kaže da mirovinu koju je zaradio kao konstruktor uspijeva razvući od prvog do prvog.
"Svi mi trošimo lijekove, toga se ne možemo odreći. A ostalo, pa zna se šta, kvalitetnog mesa moramo se odreći, uzimamo lošije meso, lošijeg kvaliteta. Ima hrana za sutradan može se kupiti jeftinije, snalazimo se u svakom slučaju”, kaže.
Umirovljenici su se odrekli svega, pa se ne može govoriti o životu, nego preživljavanju, dodaje Radosavljević za BHRT.
"Borba za preživljavanje, ne samo za to, nego i školovanje djece, održavanje općeg standarda.”
U uvjetima kada mladi moraju praviti kompromise da li će putovati, izlaziti, ili možda natočiti gorivo i platiti kiriju i račune, nije ni čudo što sve više mladih odlazi iz zemlje, kaže 27-godišnja Ljubica Božić.
"Prvo se prioriteti ispoštuju i gledaš što ćeš do sljedeće plaće i tako sve u krug. Većina mladih ne radi posao za koji se školovala pa samim tim je i plaća manja nego ona koju su mislili da će imati tokom školovanja i teško je, stvarno je teško”, kaže Božić.
Prosječna plaća u Bosni i Hercegovini iznosi nešto više od tisuću KM dok potrošačka korpa premašuje 2.600 KM. Nešto je lakše kada u kućni budžet ulazi više od jedne plaće.
"I ja radim i supruga radi i to nam je lakše jer imaju dvije plaće u kući, i imamo dogovor. Na kraju mjeseca se skrpimo, ali je dobro. Priuštimo im slatkiš, da ih obradujemo, bolje da oni imaju, mi sebi uskratimo, takvo je vrijeme došlo", kaže Trajan Janković.
Ipak, da više ne bi razmišljali o tome da li će im i te dvije plaće biti dovoljne za svakodnevne troškove, Zorana i Trajan već uveliko razmišljaju o odlasku iz zemlje, piše BHT.
"Za početak prvo ja, a onda ćemo najvjerojatnije svi otići.”
Usprkos teškim uvjetima, građani se tješe poznatom frazom “moglo je biti i gore”. O tome koliko je život u Bosni i Hercegovini postao surov, možda najbolje govori činjenica da nema dana da se ne dogodi po nekoliko krađa hrane iz prodavnica i tržnih centara.
"Kako preživjeti mjesec kada su primanja dvostruko manja od troškova?" pitanje je za milijun dolara.
74-godišnji Žika Radostavljević kaže da mirovinu koju je zaradio kao konstruktor uspijeva razvući od prvog do prvog.
"Svi mi trošimo lijekove, toga se ne možemo odreći. A ostalo, pa zna se šta, kvalitetnog mesa moramo se odreći, uzimamo lošije meso, lošijeg kvaliteta. Ima hrana za sutradan može se kupiti jeftinije, snalazimo se u svakom slučaju”, kaže.
Umirovljenici su se odrekli svega, pa se ne može govoriti o životu, nego preživljavanju, dodaje Radosavljević za BHRT.
"Borba za preživljavanje, ne samo za to, nego i školovanje djece, održavanje općeg standarda.”
U uvjetima kada mladi moraju praviti kompromise da li će putovati, izlaziti, ili možda natočiti gorivo i platiti kiriju i račune, nije ni čudo što sve više mladih odlazi iz zemlje, kaže 27-godišnja Ljubica Božić.
"Prvo se prioriteti ispoštuju i gledaš što ćeš do sljedeće plaće i tako sve u krug. Većina mladih ne radi posao za koji se školovala pa samim tim je i plaća manja nego ona koju su mislili da će imati tokom školovanja i teško je, stvarno je teško”, kaže Božić.
Prosječna plaća u Bosni i Hercegovini iznosi nešto više od tisuću KM dok potrošačka korpa premašuje 2.600 KM. Nešto je lakše kada u kućni budžet ulazi više od jedne plaće.
"I ja radim i supruga radi i to nam je lakše jer imaju dvije plaće u kući, i imamo dogovor. Na kraju mjeseca se skrpimo, ali je dobro. Priuštimo im slatkiš, da ih obradujemo, bolje da oni imaju, mi sebi uskratimo, takvo je vrijeme došlo", kaže Trajan Janković.
Ipak, da više ne bi razmišljali o tome da li će im i te dvije plaće biti dovoljne za svakodnevne troškove, Zorana i Trajan već uveliko razmišljaju o odlasku iz zemlje, piše BHT.
"Za početak prvo ja, a onda ćemo najvjerojatnije svi otići.”
Usprkos teškim uvjetima, građani se tješe poznatom frazom “moglo je biti i gore”. O tome koliko je život u Bosni i Hercegovini postao surov, možda najbolje govori činjenica da nema dana da se ne dogodi po nekoliko krađa hrane iz prodavnica i tržnih centara.
