Duvanjski kraj je kroz svoju povijest bio poznat po stočarstvu, osobito proizvodnji mlijeka i žitarica. No, svjedoci smo da je u zavičaju, u usporedbi na neka prošla vremena, sve manje stada ovaca i goveda. Stoga nas uvijek razveseli informacija o podizanju farmi i pogona za proizvodnju hrane.
O Branimiru Vučemilu iz Tomislavgrada i Berislavu Šoljiću iz Lipe, vlasnicima farmi Vučemil i Krivodol i njihovoj nakani da izgrade mini – siranu, Tomislavcity je već posao. A ovih dana, hvala Bogu, i sami se uvjerili da je njihova ideja ostvarena. Ova dva čovjeka nastavljaju tradiciju gospodarske grane po kojoj Duvanjsko polje i dalje ostaje prepoznatljivo.
Zaputili smo se u Stipaniće, u mini – siranu Eko Vran čiji su vlasnici upravo farmeri Branimir i Berislav. Duvnjacima je vrlo dobro poznata lokacija na kojoj se nalazi spomenuta sirana. Nekada je to bila tvornica čipsa, koju smo najčešće zvali Čipsara, a kasnije je u tomu prostoru tvrtka B – spring proizvodila metalne opruge, vijke…
Treća sreća, rekli bismo!
Pred Eko Vranom čekaju nas naši domaćini.
– Objekat je kvalitetan i zadovoljni smo njime, ali znate kakva je metalurgija… Morali smo dosta truda i novca uložiti u unutarnju rekonstrukciju kako bi zadovoljili kriterije za proizvodnju hrane, kazuje nam Branimir.
– Srećom, imali smo razumijevanje kod ljudi u resornome županijskom ministarstvu. Bili su dosta fleksibilni i nismo imali problema kad smo počeli raditi na objektu. Dosta poslova smo obavljali u hodu zbog obveza na farmama, ali dozvolu za rad smo dobili, dodaj Berislav.
Baš ste krenuli u nezgodno vrijeme – u doba koronavirusa koje rijetko komu pa i gospodarstvu „ide na ruku“!, nadomećemo našim sugovornicima.
– Utjecalo je to i na naš početak. Planirali smo krenuti s proizvodnjom u veljači, ali smo to odgodili za srpanj. Uz to, i sami znate da smo iseljenički kraj, a zbog aktualne pandemije ovoga ljeta osjetno je manje ljudi došlo na odmore. Nema ni naznaka da bi se situacija uskoro mogla promijeniti – tako da se sve to odražava i na naš rad, potvrđuje Vučemil.
Svet to ipak nije obeshrabrilo dvojicu farmera od njihove zamisli – pokretanja mini-sirane u tomislavgradskoj općini. O toj ideji počeli su razmišljati još 2016. godine, a na njezinome ostvarenju intenzivnije su radili zadnjih godinu dana.
– Htjeli smo napraviti finalni proizvod od kravljega mlijeka s naših farmi, u tome smo ovih dana i uspjeli. Imam 40 grla muznih krava na farmi koja postoji osam godina, kaže Branimir, vlasnik farme Vučemil, dok farma Krivodol, prema riječima njezinoga vlasnika Berislava ima čak 80 muznih grla i 50 junica – podmlatka.
Ukupno je na njihovim farmama petero zaposlenih, a kad je posla više, obično u ljetnim mjesecima, angažiraju još radnika. Njih dvojica brinu se oko zemlje i usjeva. Međusobno se pomažu, a zajednički projekt mini-sirana je izazov na kojemu svakodnevno nastoje napredovati.
– Svo mlijeko s farme Vučemil (oko 350 llitara dnevno) trenutno se prerađuje u sirani, dok farma Krivodol dnevno proizvede oko 1200 litara i otkupljuje ga Mljekara Rakitno. No, za očekivati je da će tu doći do promjene.
– Što se tiče mini-sirane tržište se povećava pa ćemo pomalo uključivati i mlijeko s Berislavove farme budući da ovoga mlijeka s moje farme nedostaje. Cilj nam je da sve svoje mlijeko preradimo i s time bismo bili zadovoljni. Imamo mogućnost dnevne obrade do 5 tisuća litara mlijeka pa ćemo po potrebi uključivati i druge kooperante, upoznaje nas Branimir.
Eko Vran trenutno proizvodi oko 130 kg svježega kravljeg sira dnevno. No, vlasnici nas upoznaju da ne namjeravjaju ostati na jednome proizvodu.
– Kroz nekoliko dana počet ćemo raditi i mladi domaći sir, kod nas poznatiji kao tvorinjak, a u budućnosti planiramo izgraditi i zrionicu za tvrdi sir. Cilj nam je doći do 250-300 kg dnevne proizvodnje da bi mogli komotno funkcionirati, a i zapošljavati još radnika. Uz nas dvojicu u sirani su zaposlene tri djelatnice od kojih je jedna prehrambeni tehnolog, a dvije su u proizvodnji.
Prostora za razvoj sirane u svakom slučaju ima. Objekat je do pola iskorišten, a među skorim planovima je i izgradnja pročišćivača.
– Kao mini-mljekaru nisu nas uvjetovali izgradnjom pročišćivača – separataora, ali smo zaključili da to trebamo i radi sebe učiniti pa ćemo, ako Bog da, za koji dan ugraditi pročišćivač voda tako da će sve štetne tvari ostati u separatoru. Potpisali smo ugovor s JP Komunalno Tomislavgrad o čišćenju toga postrojenja koje će se obavljati prema potrebi, a minimalno dvaput godišnje tako da zadovoljimo ekološke standarde, dodaju naši sugovornici.
– Imamo riješen projekt od polja do stola. Mlijeko se svakodnevno kontrolira. Ovo je koliko znamo jedina mini mljekara u tomislavgradskoj općini, ali se nadamo da na tome neće ostati i da će i drugi uvidjeti ako mi uspijemo da u tome ima budućnosti. Mi u to vjerujemo, inače ne bi ulazili u ovaj posao.
Zadovoljni kupci
Kvalitetu ovoga kravljeg sira prepoznali su i trgovački lanci. Sir se za sada može kupiti u Prodajnome centru i marketima Baković te trgovinama Vibos u Tomislavgradu. Već po prve kutije svježega kravljeg sira Eko Vrana krenuli su i u tomislavgradskoj Pekarni Zrno – koriste ga za svoje ukusne pekarske proizvode – zeljanice i sirnice. Dobre preporuke brzo su odjeknule i u susjednom Posušju pa se ovaj sir prodaje i na policama PC Divna te u trgovačkom lancu Namex koji djeluje širom Hercegovine.
– Za sad su iskustva pozitivina. Kupci su nam rekli da su zadovoljni. Ne znam daju li nam neki pohvale samo zato što nas poznaju, uz smijeh će Berislav.
– Mi u svoj proizvod ne sumnjamo – ne obiremo mlijeko i vjerujem tko god proba naš sir da će se uvjeriti u kvalitetu, ali trebat će još malo vremena da ljudi to prepoznaju, dodaje.
Na ovom projektu dvojica prijatelja radila su isključivo svojim sredstvima i bez ikakvih državnih subvencija. Doznajemo da su se prijavili na nedavni natječaj Državnoga ureda za Hrvate izvan RH, ali i da namjeravaju sudjelovati i u drugim natječajima. Pozitivni odgovori bi značajno ubrzali njihov rad i razvoj prve mini – sirane u duvanjskome kraju. Nadamo se da će njihov trud i volja biti prepoznati i vjetar u leđa koji će im omogućiti rad, ostanak i razvoj ionako krhkoga gospodarstva u proizvodnji hrane u tomislavgradskoj općini i Hercegbosanskoj županiji.
Obojica ističu da uz puno truda i rada dođu i rezultati. U ovoj grani za to treba dosta vremena, nekima deset, a nekima i više godina. Jedno je, kažu, najviše potrebno a to je podrška obitelji i rodbine.
Zora Stanić/Tomislavcity
O Branimiru Vučemilu iz Tomislavgrada i Berislavu Šoljiću iz Lipe, vlasnicima farmi Vučemil i Krivodol i njihovoj nakani da izgrade mini – siranu, Tomislavcity je već posao. A ovih dana, hvala Bogu, i sami se uvjerili da je njihova ideja ostvarena. Ova dva čovjeka nastavljaju tradiciju gospodarske grane po kojoj Duvanjsko polje i dalje ostaje prepoznatljivo.
Zaputili smo se u Stipaniće, u mini – siranu Eko Vran čiji su vlasnici upravo farmeri Branimir i Berislav. Duvnjacima je vrlo dobro poznata lokacija na kojoj se nalazi spomenuta sirana. Nekada je to bila tvornica čipsa, koju smo najčešće zvali Čipsara, a kasnije je u tomu prostoru tvrtka B – spring proizvodila metalne opruge, vijke…
Treća sreća, rekli bismo!
Pred Eko Vranom čekaju nas naši domaćini.
– Objekat je kvalitetan i zadovoljni smo njime, ali znate kakva je metalurgija… Morali smo dosta truda i novca uložiti u unutarnju rekonstrukciju kako bi zadovoljili kriterije za proizvodnju hrane, kazuje nam Branimir.
– Srećom, imali smo razumijevanje kod ljudi u resornome županijskom ministarstvu. Bili su dosta fleksibilni i nismo imali problema kad smo počeli raditi na objektu. Dosta poslova smo obavljali u hodu zbog obveza na farmama, ali dozvolu za rad smo dobili, dodaj Berislav.
Baš ste krenuli u nezgodno vrijeme – u doba koronavirusa koje rijetko komu pa i gospodarstvu „ide na ruku“!, nadomećemo našim sugovornicima.
– Utjecalo je to i na naš početak. Planirali smo krenuti s proizvodnjom u veljači, ali smo to odgodili za srpanj. Uz to, i sami znate da smo iseljenički kraj, a zbog aktualne pandemije ovoga ljeta osjetno je manje ljudi došlo na odmore. Nema ni naznaka da bi se situacija uskoro mogla promijeniti – tako da se sve to odražava i na naš rad, potvrđuje Vučemil.
Svet to ipak nije obeshrabrilo dvojicu farmera od njihove zamisli – pokretanja mini-sirane u tomislavgradskoj općini. O toj ideji počeli su razmišljati još 2016. godine, a na njezinome ostvarenju intenzivnije su radili zadnjih godinu dana.
– Htjeli smo napraviti finalni proizvod od kravljega mlijeka s naših farmi, u tome smo ovih dana i uspjeli. Imam 40 grla muznih krava na farmi koja postoji osam godina, kaže Branimir, vlasnik farme Vučemil, dok farma Krivodol, prema riječima njezinoga vlasnika Berislava ima čak 80 muznih grla i 50 junica – podmlatka.
Ukupno je na njihovim farmama petero zaposlenih, a kad je posla više, obično u ljetnim mjesecima, angažiraju još radnika. Njih dvojica brinu se oko zemlje i usjeva. Međusobno se pomažu, a zajednički projekt mini-sirana je izazov na kojemu svakodnevno nastoje napredovati.
– Svo mlijeko s farme Vučemil (oko 350 llitara dnevno) trenutno se prerađuje u sirani, dok farma Krivodol dnevno proizvede oko 1200 litara i otkupljuje ga Mljekara Rakitno. No, za očekivati je da će tu doći do promjene.
– Što se tiče mini-sirane tržište se povećava pa ćemo pomalo uključivati i mlijeko s Berislavove farme budući da ovoga mlijeka s moje farme nedostaje. Cilj nam je da sve svoje mlijeko preradimo i s time bismo bili zadovoljni. Imamo mogućnost dnevne obrade do 5 tisuća litara mlijeka pa ćemo po potrebi uključivati i druge kooperante, upoznaje nas Branimir.
Eko Vran trenutno proizvodi oko 130 kg svježega kravljeg sira dnevno. No, vlasnici nas upoznaju da ne namjeravjaju ostati na jednome proizvodu.
– Kroz nekoliko dana počet ćemo raditi i mladi domaći sir, kod nas poznatiji kao tvorinjak, a u budućnosti planiramo izgraditi i zrionicu za tvrdi sir. Cilj nam je doći do 250-300 kg dnevne proizvodnje da bi mogli komotno funkcionirati, a i zapošljavati još radnika. Uz nas dvojicu u sirani su zaposlene tri djelatnice od kojih je jedna prehrambeni tehnolog, a dvije su u proizvodnji.
Prostora za razvoj sirane u svakom slučaju ima. Objekat je do pola iskorišten, a među skorim planovima je i izgradnja pročišćivača.
– Kao mini-mljekaru nisu nas uvjetovali izgradnjom pročišćivača – separataora, ali smo zaključili da to trebamo i radi sebe učiniti pa ćemo, ako Bog da, za koji dan ugraditi pročišćivač voda tako da će sve štetne tvari ostati u separatoru. Potpisali smo ugovor s JP Komunalno Tomislavgrad o čišćenju toga postrojenja koje će se obavljati prema potrebi, a minimalno dvaput godišnje tako da zadovoljimo ekološke standarde, dodaju naši sugovornici.
– Imamo riješen projekt od polja do stola. Mlijeko se svakodnevno kontrolira. Ovo je koliko znamo jedina mini mljekara u tomislavgradskoj općini, ali se nadamo da na tome neće ostati i da će i drugi uvidjeti ako mi uspijemo da u tome ima budućnosti. Mi u to vjerujemo, inače ne bi ulazili u ovaj posao.
Zadovoljni kupci
Kvalitetu ovoga kravljeg sira prepoznali su i trgovački lanci. Sir se za sada može kupiti u Prodajnome centru i marketima Baković te trgovinama Vibos u Tomislavgradu. Već po prve kutije svježega kravljeg sira Eko Vrana krenuli su i u tomislavgradskoj Pekarni Zrno – koriste ga za svoje ukusne pekarske proizvode – zeljanice i sirnice. Dobre preporuke brzo su odjeknule i u susjednom Posušju pa se ovaj sir prodaje i na policama PC Divna te u trgovačkom lancu Namex koji djeluje širom Hercegovine.
– Za sad su iskustva pozitivina. Kupci su nam rekli da su zadovoljni. Ne znam daju li nam neki pohvale samo zato što nas poznaju, uz smijeh će Berislav.
– Mi u svoj proizvod ne sumnjamo – ne obiremo mlijeko i vjerujem tko god proba naš sir da će se uvjeriti u kvalitetu, ali trebat će još malo vremena da ljudi to prepoznaju, dodaje.
Na ovom projektu dvojica prijatelja radila su isključivo svojim sredstvima i bez ikakvih državnih subvencija. Doznajemo da su se prijavili na nedavni natječaj Državnoga ureda za Hrvate izvan RH, ali i da namjeravaju sudjelovati i u drugim natječajima. Pozitivni odgovori bi značajno ubrzali njihov rad i razvoj prve mini – sirane u duvanjskome kraju. Nadamo se da će njihov trud i volja biti prepoznati i vjetar u leđa koji će im omogućiti rad, ostanak i razvoj ionako krhkoga gospodarstva u proizvodnji hrane u tomislavgradskoj općini i Hercegbosanskoj županiji.
Obojica ističu da uz puno truda i rada dođu i rezultati. U ovoj grani za to treba dosta vremena, nekima deset, a nekima i više godina. Jedno je, kažu, najviše potrebno a to je podrška obitelji i rodbine.
Zora Stanić/Tomislavcity
