To je moje rodno mjesto!

To je moje rodno mjesto,
gdje proleti mladost moja,
i najljepši moji dani,
ne pamtim im ja ni broja

Kraj jezera selo malo,
u dva reda cijelo stalo.
Iznad sela su borovi,
tu ostaše moji snovi.

Kad u centar sela dođeš,
uskim putom uz brijeg kreni.
S desne strane ispod puta,
najdraža je kuća meni.

Davno smo je napustili,
i otišli u svijet bijeli.
prozori i stara vrata,
još su uvijek na njoj cijeli.

Svakog dana nje se sjetim,
i djetinjstva u njoj svoga,
tu nas majka svakog dana
čeka srca veseloga.

Vremenima odolijeva,
u samoći dugo stoji,
kad će neko u nju doći,
kuća tužno dane broji.

Kad pogledaš ispod kuće,
ko na dlanu Rama cijela,
kraj jezera plavog stoje,
ta prekrasna Ramska sela.

Igre, pjesme i veselja,
tu je svakog dana bilo.
svako vrijeme nosi svoje,
puno nas se raselilo.

Sad kad dođem tuga hvata,
nema onih što su bili.
ove slabo i poznajem,
što su sve nas naslijedili.

Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće