Kad mostarski behar zamiriše, vratit ću se u moj grad rođeni… stih je iz pjesme Pere Picukarića koju je uglazbio Dušan Šarac, a Milo Hrnić, u zajedničkomu aranžmanu s Neviom Končićem, otpjevao na Hrvatskomu festivalu zabavne glazbe Melodije Mostara 1995. godine. Otišao je Milo u Grad kojemu će svi čestiti jednom poći, ali otišao je isuviše tiho za legendu koja je iz njegova imena i djela izrasla i ostaje trajati kroz tolike uspješnice s njegovih albuma.
Piše: Darko JUKA
Snimio je više od dvije stotine pjesama i prodao više od milijun nosača zvuka. No, imao je i takov usud da su mu neke od najvećih hitova mlađim naraštajima morali iznova otkriti drugi izvođači pa i danas se pojedini iznenade ako Budi noćas mirno, more ili Dobra večer, prijatelji čuju kako ih izvorno pjeva upravo gospar Milo.
Rođen u Dubrovniku, 3. veljače 1946. godine, gdje je i preminuo 16. rujna 2023., nikada oporavljen od gubitka sina tri godine prije, ostavio je plejadu glazbenih hitova, a za neke treba povremeno i podsjećati kako ih nije iznjedrila neka davna dalmatinska klapska tradicija, nego im je život udahnuo ovaj istinski div hrvatske zabavne glazbe. Takovi su: Moja Ane broji dane / Dalmacijo, ljubav si vječna / Golubice bijela / Požurite, konji bijeli / Vrati se opet sa južnim vjetrom / O, Marijana / Jedino sunce / Potraži me / Pružala si mi mnogo / Rapsodija / Tvoja mati je legla da spava / Tko će tebe voljet kao ja…
Međutim, malo se (ili nikako) spominje koliko je Milo bio iskrenim domoljubom. Prototip Dalmatinca, raskopčane košulje s upadljivim lančićem oko vrata, i uredno podrezanim crnim brkovima kao zaštitnim znakom, imao je osobito snažan hrvatski osjećaj. Još je 1989. snimio Kome bi šumilo more moje sinje i stihovima Na jarbolu tvom vije barjak sreće, čuvamo ga mi, mijenjati se ne će najavio nezaustavljive vjetrove koji su stoljećima progonjenu trobojnicu sada zauvijek ustoličili na jarbolima hrvatskoga brodovlja i na stjegovima naših kopnenih međa. Hrabro je, u uzburkanomu dobu smrtonosnoga rašivanja neprirodnih jugoslavenskih šavova, otpjevao te riječi izišle iz pera i notnoga zapisa Damira Marušića, upakirane u snažan aranžman velikoga Stipice Kalođere. Pjesma je objavljena u izdanju tadanjega Jugotona, na dvostrukomu albumu popratne večeri Lijepa naša neodržanoga splitskog festivala iz 1991. koji je otkazan zbog neposredne ratne opasnosti.
Najavio je time Milo i smjer svoje plovidbe u krvavim godinama koje su slijedile. Osjetio je srpsko-crnogorsku neman na zidinama svojega Grada, zapjevavši: Dušu su nam ranili oni što ruše Svetoga Vlaha i naš dom, uz poruku:
Tu sam rođen i umrijet ću, čujem Grada vapaj krik,
Bože čuvaj nas, čuvaj vječni Dubrovnik.
Tebi pjevam rodni grade, neka znaju ljudi svi
da ćeš uvijek ostati pravi biser hrvatski.
Pjesmu Biser Hrvatski, stihovima i glazbom potpisuje Pero Šiša, u aranžmanu nezaobilaznoga Kalođere, a na istoimenomu albumu u izdanju Croatia Recordsa iz 1992. godine Milo pjeva još jednu, moćnu i bitnu pjesmu istoga tandema, u povijest zabilježenu kao Ima jedna rijeka:
Ima jedna rijeka i zove se Drina,
preko nje će proći oni što sve ruše.
Isto bole suze moje stare majke
k'o i duša stare Muslimanke.
pjevao je Milo, nastavljajući:
Koliko je ljudi prešlo preko rijeka,
Hrvatska im zamijenila dom.
Ima jedna rijeka romantizirano tematizira vrijeme hrvatsko-muslimanskoga zajedništva u otporu srpsko-crnogorskoj agresiji, a srčani dubrovački bard te se godine javlja i na dva važna ratna albuma na kojima, zajedno s Ivom Fabijanom, Matom Mišom Kovačem, Ivom Pattierom i Meri Cetinić, rasplamsava borbeni zanos hrvatskim braniteljima koji su krvarili na spaljenim ognjištima Herceg-Bosne. Na albumu Hrvatsko je Livno biser sa kamena, snimio je skladbu prema kojoj je album i imenovan, a uz nju i još dvije: Volimo te, Tomislavgrade i Livno šalje pozdrav prijatelju. Ove ratne uspješnice za mladiće s prve crte bojišnica livanjskoga i duvanjskoga polja potpisuje Pere Picukarić, a glazbu Duško Šarac koji je, zajedno s Goranom Mačužićem, zaslužan i za aranžman.
Album Za dom, Ramu i Hrvate Milo snima 1993. godine, slaveći ratni put ramskih bojovnika Hrvatskoga vijeća obrane. Isti trojac, kao i na albumu posvećenomu obrani Livna i Tomislavgrada, potpisuje stihove, glazbu i aranžman snimljenih skladbi. Milo je na ovomu nosaču zvuka otpjevao Requiem ramskim bojovnicima, Prozor ne će pasti, Herceg-Bosno tebe Rama čuva te, nedvojbeno najupečatljiviju, Za dom spremni, Ramu i Hrvate. Iz potonje je izvučen čuveni radijski jingle ratnoga Radija Rama koji je godinama ostao omiljenim dijelom njihove programske sheme.
Ja sam rođen u ramskome kraju
od davnina gdje žive Hrvati.
Svi k'o jedan u mom zavičaju
i krv vrelu za Ramu će dati.
Rado se odzivajući pozivima hrvatskih postrojbi, opjevao je i slavne imotske sokolove. Na tekst Pere Picukarića, 1992. godine osobno je uglazbio i napisao aranžman za pjesmu Imoćani, poznatiju pod imenom Imoćani brane zemlju svetu:
Za Zadar i Kruševo krv su svoju dali,
za hrvatski Dubrovnik k’o heroji pali.
Sokolove dične Bog i sreća prati,
za dom spremni i život će dati.
I niz se nastavlja, i nastavlja živjeti, jednako kao i pjesme ovoga nasmijanog brke s hrvatskoga juga. Makar sada dominantno odjekuju stihovi k'o jedan dan život moj prolazi i makar smo nekako iznova zašli u vremena u kojima treba podsjećati na Hrnićev domoljubni zanos i na njegov ratni glazbeni obol na kojemu bi mu trebalo posthumno zahvaliti, svi će njegovi hitovi i dalje zvonko podsjećati na njega. Gotovo kao da ih i sada on osobno pjeva:
Tebi na dar dižem čašu vina,
zapjevajmo sad onu iz davnina…
Tekst je objavljen u novom broju Motrišta Matice hrvatske Mostar (br. 133, listopad 2023.)
Piše: Darko JUKA
Snimio je više od dvije stotine pjesama i prodao više od milijun nosača zvuka. No, imao je i takov usud da su mu neke od najvećih hitova mlađim naraštajima morali iznova otkriti drugi izvođači pa i danas se pojedini iznenade ako Budi noćas mirno, more ili Dobra večer, prijatelji čuju kako ih izvorno pjeva upravo gospar Milo.
Rođen u Dubrovniku, 3. veljače 1946. godine, gdje je i preminuo 16. rujna 2023., nikada oporavljen od gubitka sina tri godine prije, ostavio je plejadu glazbenih hitova, a za neke treba povremeno i podsjećati kako ih nije iznjedrila neka davna dalmatinska klapska tradicija, nego im je život udahnuo ovaj istinski div hrvatske zabavne glazbe. Takovi su: Moja Ane broji dane / Dalmacijo, ljubav si vječna / Golubice bijela / Požurite, konji bijeli / Vrati se opet sa južnim vjetrom / O, Marijana / Jedino sunce / Potraži me / Pružala si mi mnogo / Rapsodija / Tvoja mati je legla da spava / Tko će tebe voljet kao ja…
Međutim, malo se (ili nikako) spominje koliko je Milo bio iskrenim domoljubom. Prototip Dalmatinca, raskopčane košulje s upadljivim lančićem oko vrata, i uredno podrezanim crnim brkovima kao zaštitnim znakom, imao je osobito snažan hrvatski osjećaj. Još je 1989. snimio Kome bi šumilo more moje sinje i stihovima Na jarbolu tvom vije barjak sreće, čuvamo ga mi, mijenjati se ne će najavio nezaustavljive vjetrove koji su stoljećima progonjenu trobojnicu sada zauvijek ustoličili na jarbolima hrvatskoga brodovlja i na stjegovima naših kopnenih međa. Hrabro je, u uzburkanomu dobu smrtonosnoga rašivanja neprirodnih jugoslavenskih šavova, otpjevao te riječi izišle iz pera i notnoga zapisa Damira Marušića, upakirane u snažan aranžman velikoga Stipice Kalođere. Pjesma je objavljena u izdanju tadanjega Jugotona, na dvostrukomu albumu popratne večeri Lijepa naša neodržanoga splitskog festivala iz 1991. koji je otkazan zbog neposredne ratne opasnosti.
Najavio je time Milo i smjer svoje plovidbe u krvavim godinama koje su slijedile. Osjetio je srpsko-crnogorsku neman na zidinama svojega Grada, zapjevavši: Dušu su nam ranili oni što ruše Svetoga Vlaha i naš dom, uz poruku:
Tu sam rođen i umrijet ću, čujem Grada vapaj krik,
Bože čuvaj nas, čuvaj vječni Dubrovnik.
Tebi pjevam rodni grade, neka znaju ljudi svi
da ćeš uvijek ostati pravi biser hrvatski.
Pjesmu Biser Hrvatski, stihovima i glazbom potpisuje Pero Šiša, u aranžmanu nezaobilaznoga Kalođere, a na istoimenomu albumu u izdanju Croatia Recordsa iz 1992. godine Milo pjeva još jednu, moćnu i bitnu pjesmu istoga tandema, u povijest zabilježenu kao Ima jedna rijeka:
Ima jedna rijeka i zove se Drina,
preko nje će proći oni što sve ruše.
Isto bole suze moje stare majke
k'o i duša stare Muslimanke.
pjevao je Milo, nastavljajući:
Koliko je ljudi prešlo preko rijeka,
Hrvatska im zamijenila dom.
Ima jedna rijeka romantizirano tematizira vrijeme hrvatsko-muslimanskoga zajedništva u otporu srpsko-crnogorskoj agresiji, a srčani dubrovački bard te se godine javlja i na dva važna ratna albuma na kojima, zajedno s Ivom Fabijanom, Matom Mišom Kovačem, Ivom Pattierom i Meri Cetinić, rasplamsava borbeni zanos hrvatskim braniteljima koji su krvarili na spaljenim ognjištima Herceg-Bosne. Na albumu Hrvatsko je Livno biser sa kamena, snimio je skladbu prema kojoj je album i imenovan, a uz nju i još dvije: Volimo te, Tomislavgrade i Livno šalje pozdrav prijatelju. Ove ratne uspješnice za mladiće s prve crte bojišnica livanjskoga i duvanjskoga polja potpisuje Pere Picukarić, a glazbu Duško Šarac koji je, zajedno s Goranom Mačužićem, zaslužan i za aranžman.
Album Za dom, Ramu i Hrvate Milo snima 1993. godine, slaveći ratni put ramskih bojovnika Hrvatskoga vijeća obrane. Isti trojac, kao i na albumu posvećenomu obrani Livna i Tomislavgrada, potpisuje stihove, glazbu i aranžman snimljenih skladbi. Milo je na ovomu nosaču zvuka otpjevao Requiem ramskim bojovnicima, Prozor ne će pasti, Herceg-Bosno tebe Rama čuva te, nedvojbeno najupečatljiviju, Za dom spremni, Ramu i Hrvate. Iz potonje je izvučen čuveni radijski jingle ratnoga Radija Rama koji je godinama ostao omiljenim dijelom njihove programske sheme.
Ja sam rođen u ramskome kraju
od davnina gdje žive Hrvati.
Svi k'o jedan u mom zavičaju
i krv vrelu za Ramu će dati.
Rado se odzivajući pozivima hrvatskih postrojbi, opjevao je i slavne imotske sokolove. Na tekst Pere Picukarića, 1992. godine osobno je uglazbio i napisao aranžman za pjesmu Imoćani, poznatiju pod imenom Imoćani brane zemlju svetu:
Za Zadar i Kruševo krv su svoju dali,
za hrvatski Dubrovnik k’o heroji pali.
Sokolove dične Bog i sreća prati,
za dom spremni i život će dati.
I niz se nastavlja, i nastavlja živjeti, jednako kao i pjesme ovoga nasmijanog brke s hrvatskoga juga. Makar sada dominantno odjekuju stihovi k'o jedan dan život moj prolazi i makar smo nekako iznova zašli u vremena u kojima treba podsjećati na Hrnićev domoljubni zanos i na njegov ratni glazbeni obol na kojemu bi mu trebalo posthumno zahvaliti, svi će njegovi hitovi i dalje zvonko podsjećati na njega. Gotovo kao da ih i sada on osobno pjeva:
Tebi na dar dižem čašu vina,
zapjevajmo sad onu iz davnina…
Tekst je objavljen u novom broju Motrišta Matice hrvatske Mostar (br. 133, listopad 2023.)
