Radovan Kuljanin se prisjetio ožujka i travnja 1992. godine, kada se srpsko stanovništvo u Bradini organiziralo čuvajući straže oko kuća. Kako je rekao, naoružanje su dobili od Srpske demokratske stranke (SDS), dok su pojedini imali osobno oružje. Prema njegovim riječima, mještani Bradine nisu bili vojno angažirani, niti su imali formacije.
Obrana je svjedoku predočila rješenje Ministarstva rada Republike Srpske od travnja 2010. u kojem se navodi da je Kuljanin evidentiran kao vojnik Teritorijalne obrane (TO) Bradina. Svjedok je kazao da je to napisano kako bi ostvario svoja prava zbog onoga što je preživio prilikom zarobljavanja.
Kuljanin je posvjedočio da se 25. svibnja 1992. godine dogodio veliki napad na Bradinu iz pravca mjesta Repovci, te da su počela ubijanja i ranjavanja. On je tada otišao oko 500 metara od svoje kuće u mjesto Kraljevac, gdje se, prema njegovim riječima, dogodio oružani sukob i tada je ranjen u predjelu stomaka.
Prilikom unakrsnog ispitivanja, Obrana je svjedoku predočila izjavu iz istrage kada je rekao da je 25. svibnja bio na obrani sela i da se pucalo sa obje strane. U tom zapisniku je navedeno i da su mještani pružali oružani otpor i da je u tim trenucima ranjen. Svjedok je potvrdio ove iskaze, navodi BIRN.
Uz pomoć prijatelja, kako je rekao na Sudu, otišao je do ambulante, gdje su mu liječnici previli ranu, a potom je noć proveo u kući pored gdje su bili žene i djeca. Naredni dan, prema njegovom kazivanju, muslimanska vojska je ušla u Bradinu i razdvojila muškarce od žena i djece.
"Mene su našli u skloništu. Smogao sam snage da se podignem. Izašao sam i stao u neki špalir od muškaraca. Tu je počelo premlaćivanje i potom smo krenuli pješke prema tunelu, prema selu Šunj. Tu je bila muslimanska vojska i s jedne i druge strane. U špaliru je bila kolona Srba. Ja sam dobio jake udarce i izgubio sam dva prednja zuba. (…) Vojska nas je tukla i ubacivala u kamion", opisao je svjedok, dodavši da su tada odvezeni u logor 'Musala' u Konjicu.
U 'Musali' su, kako je naveo, muškarci ponovno udarani svim i svačim. U sportskoj dvorani su se događale strašne stvari, kazao je on, dodavši da je jedan čovjek preminuo. Nakon dva do tri sata, Kuljanin je naveo, kamionima su odvezeni u logor 'Čelebići', u atomsko sklonište 'Devetka', gdje su također tučeni.
Prema njegovom sjećanju, poslije nekoliko dana odvedeni su u školu '3. mart' u Konjicu.
"Tu su bila strašna premlaćivanja i strahote. Ubacivali su neke bombe, a mi smo mislili da će eksplodirati (…) Nisam imao nikakvu medicinsku pomoć. Došli su i rekli da je formiran stacionar. Kada sam prebačen tamo, nisam liječen, nije bilo zdravstvene njege. Pero, koji je držao kavanu na Bradini, umro je u stacionaru", prisjetio se svjedok, dodavši da je nakon nekoliko dana zatvoren u objekat 'Šestica', koji je u sklopu logora 'Čelebići', kao i da su jedan dan skinuti goli i prskani 'jakim šmrkom' u predjelu bubrega i glave.
Kazao je da je Željko Klimenta prozvan da izađe iz objekta, nakon čega su čuli pucanj, ali nisu ništa mogli vidjeti. Iz 'Čelebića' je, naveo je, prebačen u 'Musalu', odakle je 9. ožujka 1993. godine razmijenjen na sarajevskom aerodromu. Svjedok se nije mogao izjasniti zašto se u njegovoj liječničkoj dokumentaciji navodi da je godinu i pol bio zatvoren u logorima.
Za zločine nad srpskim civilnim stanovništvom na području Konjica počinjene u periodu od svibnja 1992. do svibnja 1993. godine, optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić, Senadin Ćibo i Željko Šimunović, objavio je BIRN.
Na teret im je stavljeno da su počinili progon ubojstvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, oni su bili na zapovjednim funkcijama i pripadnici Općinskog štaba TO-a u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda 'Akrepi', policije i stražari u logoru 'Čelebići'. Suđenje se nastavlja 29. siječnja.
Obrana je svjedoku predočila rješenje Ministarstva rada Republike Srpske od travnja 2010. u kojem se navodi da je Kuljanin evidentiran kao vojnik Teritorijalne obrane (TO) Bradina. Svjedok je kazao da je to napisano kako bi ostvario svoja prava zbog onoga što je preživio prilikom zarobljavanja.
Kuljanin je posvjedočio da se 25. svibnja 1992. godine dogodio veliki napad na Bradinu iz pravca mjesta Repovci, te da su počela ubijanja i ranjavanja. On je tada otišao oko 500 metara od svoje kuće u mjesto Kraljevac, gdje se, prema njegovim riječima, dogodio oružani sukob i tada je ranjen u predjelu stomaka.
Prilikom unakrsnog ispitivanja, Obrana je svjedoku predočila izjavu iz istrage kada je rekao da je 25. svibnja bio na obrani sela i da se pucalo sa obje strane. U tom zapisniku je navedeno i da su mještani pružali oružani otpor i da je u tim trenucima ranjen. Svjedok je potvrdio ove iskaze, navodi BIRN.
Uz pomoć prijatelja, kako je rekao na Sudu, otišao je do ambulante, gdje su mu liječnici previli ranu, a potom je noć proveo u kući pored gdje su bili žene i djeca. Naredni dan, prema njegovom kazivanju, muslimanska vojska je ušla u Bradinu i razdvojila muškarce od žena i djece.
"Mene su našli u skloništu. Smogao sam snage da se podignem. Izašao sam i stao u neki špalir od muškaraca. Tu je počelo premlaćivanje i potom smo krenuli pješke prema tunelu, prema selu Šunj. Tu je bila muslimanska vojska i s jedne i druge strane. U špaliru je bila kolona Srba. Ja sam dobio jake udarce i izgubio sam dva prednja zuba. (…) Vojska nas je tukla i ubacivala u kamion", opisao je svjedok, dodavši da su tada odvezeni u logor 'Musala' u Konjicu.
U 'Musali' su, kako je naveo, muškarci ponovno udarani svim i svačim. U sportskoj dvorani su se događale strašne stvari, kazao je on, dodavši da je jedan čovjek preminuo. Nakon dva do tri sata, Kuljanin je naveo, kamionima su odvezeni u logor 'Čelebići', u atomsko sklonište 'Devetka', gdje su također tučeni.
Prema njegovom sjećanju, poslije nekoliko dana odvedeni su u školu '3. mart' u Konjicu.
"Tu su bila strašna premlaćivanja i strahote. Ubacivali su neke bombe, a mi smo mislili da će eksplodirati (…) Nisam imao nikakvu medicinsku pomoć. Došli su i rekli da je formiran stacionar. Kada sam prebačen tamo, nisam liječen, nije bilo zdravstvene njege. Pero, koji je držao kavanu na Bradini, umro je u stacionaru", prisjetio se svjedok, dodavši da je nakon nekoliko dana zatvoren u objekat 'Šestica', koji je u sklopu logora 'Čelebići', kao i da su jedan dan skinuti goli i prskani 'jakim šmrkom' u predjelu bubrega i glave.
Kazao je da je Željko Klimenta prozvan da izađe iz objekta, nakon čega su čuli pucanj, ali nisu ništa mogli vidjeti. Iz 'Čelebića' je, naveo je, prebačen u 'Musalu', odakle je 9. ožujka 1993. godine razmijenjen na sarajevskom aerodromu. Svjedok se nije mogao izjasniti zašto se u njegovoj liječničkoj dokumentaciji navodi da je godinu i pol bio zatvoren u logorima.
Za zločine nad srpskim civilnim stanovništvom na području Konjica počinjene u periodu od svibnja 1992. do svibnja 1993. godine, optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić, Senadin Ćibo i Željko Šimunović, objavio je BIRN.
Na teret im je stavljeno da su počinili progon ubojstvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, oni su bili na zapovjednim funkcijama i pripadnici Općinskog štaba TO-a u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda 'Akrepi', policije i stražari u logoru 'Čelebići'. Suđenje se nastavlja 29. siječnja.
