Blagdan je svetoga Nikole - zaštitnika djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika i mnogih gradova diljem svijeta. Poznat je po tome što je potajno dijelio darove potrebitima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula. Iz Nikoline tradicije, razvila se i tradicija Djeda Božićnjaka, koji se javlja za Božić.
Sveti Nikola rođen je u Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću. Roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude. Nažalost, rano mu umiru roditelji pa ostaje sam u bogatstvu koje su mu ostavili. Uvijek je vodio brigu o ljudima pa je pomagao siromašnom susjedu, ubacuje novac kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri. Uskoro Nikola postaje zaštitnik siromašnih. Odlazi u školu za svećenika, u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Upućuje ga na svetost i pobožnost.
Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je Isus imao za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric pa su svi očekivali da će ga on naslijediti. Međutim, on pobjegne u Palestinu gdje je živio samačkim životom. Vratio se kad je umro stričev nasljednik i taj put postaje novi biskup. Od tada noći provodi moleći, a danju pomaže siromašnima šireći vjeru. Činio je čuda. Poput Isusa je smirivao uzburkano more i postao zaštitnik mornara. Blagoslovom ozdravlja dijete pa ga nazivaju i zaštitnikom djece. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Iscrpljen pokorom i poslovima, umire 06. prosinca 327. godine.
Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari. Sveti Nikola je shvaćao kako je jedini životni put čovjeka - ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom ljubavi je činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Iz priče o tome kako je Nikola pomogao susjedu da uda svoje kćeri raširila se tradicija Djeda Mraza. Sveti Nikola odlučio je zlatnike spustiti kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima.
Sveti Nikola rođen je u Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću. Roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude. Nažalost, rano mu umiru roditelji pa ostaje sam u bogatstvu koje su mu ostavili. Uvijek je vodio brigu o ljudima pa je pomagao siromašnom susjedu, ubacuje novac kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri. Uskoro Nikola postaje zaštitnik siromašnih. Odlazi u školu za svećenika, u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Upućuje ga na svetost i pobožnost.
Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je Isus imao za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric pa su svi očekivali da će ga on naslijediti. Međutim, on pobjegne u Palestinu gdje je živio samačkim životom. Vratio se kad je umro stričev nasljednik i taj put postaje novi biskup. Od tada noći provodi moleći, a danju pomaže siromašnima šireći vjeru. Činio je čuda. Poput Isusa je smirivao uzburkano more i postao zaštitnik mornara. Blagoslovom ozdravlja dijete pa ga nazivaju i zaštitnikom djece. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Iscrpljen pokorom i poslovima, umire 06. prosinca 327. godine.
Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari. Sveti Nikola je shvaćao kako je jedini životni put čovjeka - ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom ljubavi je činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Iz priče o tome kako je Nikola pomogao susjedu da uda svoje kćeri raširila se tradicija Djeda Mraza. Sveti Nikola odlučio je zlatnike spustiti kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima.
