Brazilska novinarka Claudia Wallin, koja od 2003. godine živi u Švedskoj, opisala je za magazin Buka kako izgleda život tamošnjih političara.
"Ovo može zvučati čudno ljudima koji žive u drugim zemljama, ali Švedska ne nudi nikakav luksuz ili povlastice svojim političarima. Bez službenih automobila ili privatnih vozača, švedski ministri i parlamentarci putuju u prepunim autobusima i vlakovima, baš kao i građani koje zastupaju", piše Wallin.
Dodaje kako političari u Švedskoj nemaju pravo na zastupnički imunitet te im se može suditi kao i svakoj drugoj osobi. Rade u uredima manjim od osam kvadratnih metara.
"Ja sam taj koji plaća političare", kaže Joakim Holm, švedski državljanin. "I ne vidim razloga da im pružim luksuzan život."
Samo premijer ima neke povlastice
Političari koji se usuđuju potrošiti javni novac na taksi, umjesto da se voze vlakom, završavaju na naslovnicama novina. Čak i predsjednik parlamenta dobiva karticu za korištenje javnog prijevoza, piše Wallin za Buku.
Samo premijer ima pravo na trajno korištenje automobila i osobno osiguranje.
Žive u malim stanovima, nemaju goleme plaće
"Švedski parlamentarci žive u malim stanovima u glavnom gradu, gdje peru i peglaju vlastitu odjeću u praonicama veša. To se može činiti skromnim za toliko istaknute ljude, ali zapravo je puno bolje nego što je nekad bilo.
Nitko u javnom životu ne zarađuje veliku plaću: plaća za članove Riksdaga (parlamenta) je oko dva puta veća od plaće učitelja osnovne škole", piše Wallin.
Dodaje kako općinski dužnosnici ne zarađuju ni plaću niti imaju pravo na ured, a rade volonterski od kuće.
Građani mogu pratiti kako se troši njihov novac
"U pravosudnom sustavu logika je ista: nema sudaca koji imaju pravo na službena vozila, tajnice ili povlastice.
Oni koji su na vlasti mogu biti pozvani na odgovornost, a sve informacije moraju biti dostupne javnosti. Godine 1766. javni pristup službenim vladinim dokumentima postao je ustavno pravo za sve građane, sadržano u posebnom poglavlju Zakona o slobodi medija u Švedskoj.
U Švedskoj je u svakom trenutku moguće pratiti izdatke ministara, predstavnika i sudaca; pročitati prijavu premijera o porezu na dohodak; provjeriti troškove povjerenika nacionalne policije ili vrhovnog zapovjednika oružanih snaga; pratiti kako javne agencije troše porez; i pratiti postupke, prijedloge i službene odluke koje donose vlasti bilo kojeg nivoa vlasti", piše Wallin.
U nešto više od 100 godina Švedska se iz siromašnog poljoprivrednog društva pretvorila u jednu od najbogatijih, socijalno najpravednijih i najmanje korumpiranih zemalja u svijetu, gdje nitko nije iznad drugih, zaključuje novinarka.
"Ovo može zvučati čudno ljudima koji žive u drugim zemljama, ali Švedska ne nudi nikakav luksuz ili povlastice svojim političarima. Bez službenih automobila ili privatnih vozača, švedski ministri i parlamentarci putuju u prepunim autobusima i vlakovima, baš kao i građani koje zastupaju", piše Wallin.
Dodaje kako političari u Švedskoj nemaju pravo na zastupnički imunitet te im se može suditi kao i svakoj drugoj osobi. Rade u uredima manjim od osam kvadratnih metara.
"Ja sam taj koji plaća političare", kaže Joakim Holm, švedski državljanin. "I ne vidim razloga da im pružim luksuzan život."
Samo premijer ima neke povlastice
Političari koji se usuđuju potrošiti javni novac na taksi, umjesto da se voze vlakom, završavaju na naslovnicama novina. Čak i predsjednik parlamenta dobiva karticu za korištenje javnog prijevoza, piše Wallin za Buku.
Samo premijer ima pravo na trajno korištenje automobila i osobno osiguranje.
Žive u malim stanovima, nemaju goleme plaće
"Švedski parlamentarci žive u malim stanovima u glavnom gradu, gdje peru i peglaju vlastitu odjeću u praonicama veša. To se može činiti skromnim za toliko istaknute ljude, ali zapravo je puno bolje nego što je nekad bilo.
Nitko u javnom životu ne zarađuje veliku plaću: plaća za članove Riksdaga (parlamenta) je oko dva puta veća od plaće učitelja osnovne škole", piše Wallin.
Dodaje kako općinski dužnosnici ne zarađuju ni plaću niti imaju pravo na ured, a rade volonterski od kuće.
Građani mogu pratiti kako se troši njihov novac
"U pravosudnom sustavu logika je ista: nema sudaca koji imaju pravo na službena vozila, tajnice ili povlastice.
Oni koji su na vlasti mogu biti pozvani na odgovornost, a sve informacije moraju biti dostupne javnosti. Godine 1766. javni pristup službenim vladinim dokumentima postao je ustavno pravo za sve građane, sadržano u posebnom poglavlju Zakona o slobodi medija u Švedskoj.
U Švedskoj je u svakom trenutku moguće pratiti izdatke ministara, predstavnika i sudaca; pročitati prijavu premijera o porezu na dohodak; provjeriti troškove povjerenika nacionalne policije ili vrhovnog zapovjednika oružanih snaga; pratiti kako javne agencije troše porez; i pratiti postupke, prijedloge i službene odluke koje donose vlasti bilo kojeg nivoa vlasti", piše Wallin.
U nešto više od 100 godina Švedska se iz siromašnog poljoprivrednog društva pretvorila u jednu od najbogatijih, socijalno najpravednijih i najmanje korumpiranih zemalja u svijetu, gdje nitko nije iznad drugih, zaključuje novinarka.
