Federacija BiH dobila je zakon o izmjenama i dopunama Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, koji je nedavno usvojen u Parlamentu FBiH, piše Večernji list BiH. O važnosti usvojenoga zakona razgovarali smo s Amelom Šiljević, predsjednicom Udruge dijaliziranih i transplantiranih (UDiT) u Sarajevskoj županiji, koja je kazala kako će taj zakon spasiti mnoge živote.
Podizanje svijesti građana
“Na taj se zakon čekalo jako dugo, a sada, kada je konačno usvojen, ostaje nam drugi dio posla koji se odnosi na podizanje svijesti građana kada je riječ o darivanju organa. Mnogo će mladih života biti spašeno, i to ne samo bubrežnih bolesnika nego i svih ostalih koji čekaju na transplantaciju organa jer im je to jedini “spas”. Svaki put podsjećam kako su 20 puta veći izgledi da će vama trebati organ nego da ćete biti davatelj te, kada se svi stavimo u poziciju primatelja, a ne davatelja, tek onda možemo reći kako smo na putu prema ostvarenju cilja “, kazala je Šiljević i dodala kako je trenutačna svijest građana polovična.
“Imamo pozitivnih reakcija i razmišljanja, ali i negativnih “, kaže Šiljević. Ističe kako ljudima koji imaju negativna razmišljanja ne treba zamjeriti jer, kako kaže, do sada se vrlo malo radilo na podizanju svijesti građana kada je riječ o toj temi.
“Sada, zajedno s Federalnim ministarstvom zdravstva, krećemo u “borbu” upućivanja osoba koliko je važan ovaj zakon za sve nas. Nitko od nas ne zna što ga sutra čeka, preko noći nam se život može promijeniti i moramo shvatiti da se svatko od nas može naći u situaciji da mu zatreba organ “, zaključila je Šiljević.
Kako biti davatelj organa?
Naime, taj zakon posebno će pogodovati bubrežnim bolesnicima, kojih je u BiH najviše na listi za transplantaciju organa. Zakon propisuje tzv. pretpostavljeni pristanak davatelja na presađivanje njegovih organa i tkiva nakon smrti radi medicinskog liječenja druge osobe, što u praksi može značiti i hitno spašavanje nečijeg života. Pretpostavljeni pristanak, na osnovi ovog zakona, podrazumijeva da se umrla osoba nije za života pismenom izjavom usprotivila darivanju svojih organa nakon smrti. Uz pretpostavljeni pristanak potencijalnoga davatelja, zakon je propisao da suglasnost za transplantaciju njegovih organa nakon smrti medicinarima daje i najuža obitelj, prvenstveno bračni ili izvanbračni partner ako ga je davatelj imao, a, ako nije, pristanak daju roditelji. Ako nije imao ni njih u trenutku smrti, suglasnost daju djeca.
U slučaju da davatelj nije imao ni djece, pristanak daju braća ili sestre. Iz federalne Vlade, koja je predlagač zakona, odnosno Ministarstva zdravstva, objasnili su da su rješenja u zakonu, koja se odnose na pretpostavljeni pristanak i volju obitelji, temeljena najviše na središnjoj javnoj raspravi provedenoj dok je tekst bio u nacrtu u svibnju ove godine, u kojoj su sudjelovali članovi Udruge dijaliziranih pacijenata, liječnici, članovi Vlade, Parlamenta i drugi relevantni čimbenici.
Zakon propisuje i da punoljetna osoba može tijekom života pismeno izjaviti da ne želi darovati organe nakon smrti. Predviđena je i uspostava registra takvih osoba, koji će biti uspostavljen u relevantnoj instituciji.
Podizanje svijesti građana
“Na taj se zakon čekalo jako dugo, a sada, kada je konačno usvojen, ostaje nam drugi dio posla koji se odnosi na podizanje svijesti građana kada je riječ o darivanju organa. Mnogo će mladih života biti spašeno, i to ne samo bubrežnih bolesnika nego i svih ostalih koji čekaju na transplantaciju organa jer im je to jedini “spas”. Svaki put podsjećam kako su 20 puta veći izgledi da će vama trebati organ nego da ćete biti davatelj te, kada se svi stavimo u poziciju primatelja, a ne davatelja, tek onda možemo reći kako smo na putu prema ostvarenju cilja “, kazala je Šiljević i dodala kako je trenutačna svijest građana polovična.
“Imamo pozitivnih reakcija i razmišljanja, ali i negativnih “, kaže Šiljević. Ističe kako ljudima koji imaju negativna razmišljanja ne treba zamjeriti jer, kako kaže, do sada se vrlo malo radilo na podizanju svijesti građana kada je riječ o toj temi.
“Sada, zajedno s Federalnim ministarstvom zdravstva, krećemo u “borbu” upućivanja osoba koliko je važan ovaj zakon za sve nas. Nitko od nas ne zna što ga sutra čeka, preko noći nam se život može promijeniti i moramo shvatiti da se svatko od nas može naći u situaciji da mu zatreba organ “, zaključila je Šiljević.
Kako biti davatelj organa?
Naime, taj zakon posebno će pogodovati bubrežnim bolesnicima, kojih je u BiH najviše na listi za transplantaciju organa. Zakon propisuje tzv. pretpostavljeni pristanak davatelja na presađivanje njegovih organa i tkiva nakon smrti radi medicinskog liječenja druge osobe, što u praksi može značiti i hitno spašavanje nečijeg života. Pretpostavljeni pristanak, na osnovi ovog zakona, podrazumijeva da se umrla osoba nije za života pismenom izjavom usprotivila darivanju svojih organa nakon smrti. Uz pretpostavljeni pristanak potencijalnoga davatelja, zakon je propisao da suglasnost za transplantaciju njegovih organa nakon smrti medicinarima daje i najuža obitelj, prvenstveno bračni ili izvanbračni partner ako ga je davatelj imao, a, ako nije, pristanak daju roditelji. Ako nije imao ni njih u trenutku smrti, suglasnost daju djeca.
U slučaju da davatelj nije imao ni djece, pristanak daju braća ili sestre. Iz federalne Vlade, koja je predlagač zakona, odnosno Ministarstva zdravstva, objasnili su da su rješenja u zakonu, koja se odnose na pretpostavljeni pristanak i volju obitelji, temeljena najviše na središnjoj javnoj raspravi provedenoj dok je tekst bio u nacrtu u svibnju ove godine, u kojoj su sudjelovali članovi Udruge dijaliziranih pacijenata, liječnici, članovi Vlade, Parlamenta i drugi relevantni čimbenici.
Zakon propisuje i da punoljetna osoba može tijekom života pismeno izjaviti da ne želi darovati organe nakon smrti. Predviđena je i uspostava registra takvih osoba, koji će biti uspostavljen u relevantnoj instituciji.
