U svoja predratna mjesta življenja do sada se na područja grada Prijedora vratilo oko 23 tisuće građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, što je prema nekim procjenama nešto malo više od trećine od ukupnog broja onih koji su tijekom rata prognani. Kako se može čuti od samih povratnika, različito gledaju na budućnost, prenosi Anadolu Agency.
Povratnici u naselja sa hrvatskom većinom na budućnost ne gledaju sa optimizmom, a kao razlog navode mali postotak obnovljenih kuća i infrastrukture te nedostatak radnih mjesta.
U naselju naselju Šurkovac dosad nije obnovljeno 80 posto devastiranih kuća. Njegovih 150 žitelja ima i probleme sa snabdijevanjem električnom energijom, jer se gotovo ništa nije radilo na obnovi niskonaponske mreže. Nisu zadovoljni ni snabdijevanjem vodom niti se mogu pohvaliti kvalitetnim putevima.
Prije 25 godina u Šurkovcu je živjelo tisuću i stotinu žitelja od kojih ih je najviše radilo u nekadašnjim Rudnicima željezne rude Ljubija, dok ih je određen broj bio zaposlen u Hrvatskoj i Sloveniji. U Šurkovcu je bila zdravstvena ambulanta i prodavnica, kojih sada nema, pa njegovi žitelji moraju liječniku i u kupovinu odlaziti u obližnji gradić Ljubiju, udaljen 10 kilometara. Područna osnovna škola, koja je nekada brojala 200 učenika, sada broji svega nekolicinu đaka.
Budućnost u poljoprivredi i malim farmama
„Žitelji Šurkovca bave se poljoprivredom i to u manjem obimu kako bi za vlastite potrebe osigurali hranu. Ovdje zbog brdovite i konfiguracije naselja postoje mogućnosti za male farme ovaca, koza ili za plasteničku proizvodnju. Međutim, iako je do sada bilo govora o nekim projektima na ovu temu ništa konkretno urađeno", kazao je predsjednik Mjesne zajednice Šurkovac Mirko Pandža.
Ovo naselje je široj javnosti postalo poznato po Centru duhovne obnove, kojeg je prije šest godina osnovao župnik fra Ivo Pavić i koji iz godine u godinu privlači sve veći broj vjernika. Prošle godine ga je posjetilo oko 110 tisuća vjernika. Međutim, po riječima Pandže, zbog nezainteresiranosti turističke organizacije i lokalne vlasti, ništa se nije uradilo da ono postane primamljiva destinacija vjerskog turizma.
Iz ovog naselja zaposelene su samo dvije osobe u lokalnim institucijama i ustanovama i to jedna u Zdravstvenoj stanici Ljubija, a druga u Gradskoj upravi Prijedora. Neki od žitelja gaje nadu da bi sa ponovnim otvaranjem rudišta na području Ljubije, koje se posljednjih godina najavljuje, moglo doći do željenog zaposlenja.
Odbornik u Skupštini grada Prijedora Muharem Murselović, prvi povratnik u ovaj grad, kaže da na osnovu dosadašnje prakse lokalne i vlasti RS-a nije veliki optimista da će se nabolje promijeniti položaj povratnika.
„U proteklih 20 godina bio sam odbornik u Skupštini grada Prijedora i zastupnik u Narodnoj skupštini RS u više mandata i sva moja nastojanja i ostalih bošnjačkih odbornika, odnosno zastupnika da se izmijene zakonski propisi kojim bi se omogućilo veće zapošljavanje povratnika u institucijama i javnim poduzećima na lokalnom i nivou RS, bila su bezuspješna", istakao je Murselović.
Naveo je da je iz medija saznao da se u RS u pojedinim institucijama /MUP RS/ smanjuje ionako mali broj zaposlenih lica bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a da ih u prijedorskim institucijama i javnim poduzećima radi simboličan broj ili u nekima nisu ni zaposleni.
Prema njegovim riječima, oni svojim povratkom nikoga nisu ugrozili jer su se vratili na svoje i samo žele u ostvarivanju prava biti ravnopravni sa srpskim stanovništvom. Dodao je da je ljut na međunarodnu zajednicu što nije realizitala ono što je proklamirala i upozorio da će za 10-15 godina, ne uslijede li promjene na kojima bošnjački predstavnici inzistiraju, kuće u povratničkim naseljima, za čiju su izgradnju njihovi vlasnici izdvojili značajna sredstva, biti prazne i postati „Potemkinova sela".
Međutim, ima i povratnika koji kroz privatnu inicijativu i bavljenje biznisom postojeću situaciju čine povoljnijom za sebe i ostale povratnike i okruženje. Mnogi od njih su po povratku vlastitim ili kreditnim sredstvima obnovili djelatnost kojom su se ranije bavili, bilo da je riječ o građevinarstvu, poljoprivredi, zanatstvu, trgovini i ugostiteljstvu.
Biznis uz povoljne kredite
Određen broj ih je u suradnji sa kompanijama iz zemalja u kojima su boravili u izbjeglištvu otvorio mala poduzeća. Povratnici su u proteklom vremenu osnovali više farmi, od kojih je najveća farma Jusufa Arifagića iz naselja Trnopolje, koji je u suradnji sa norveškim stručnjacima za stočarstvo, vlastitim sredstvima i uz podršku „Ziraat Bank" podigao farmu crvenih norveških muznih krava sa 500 grla, koja je jedna od najsuvremenijih u Bosni i Hercegovini.
U ovim aktivnostima najagilniji su povratnici kozaračke regije. Izgradnjom bazena u samom centru gradića obogatili su njegovu turističku ponudu u ljetnim mjesecima, dok od izgradnje etno sela u naselju Kamičani očekuju da će njihova regija turistima biti privlačna tokom čitave godine.
Posebno ohrabruje činjenica da su povratnici bošnjačke nacionalnosti u poslovima za koje su se opredijelili, uspješni i što zapošljavaju znatan broj lokalnih stanovnika.
Braća Senad i Saud Paratušić iz Trnopolja dvanaest godina bave se proizvodnjom mlijeka i kažu da su sa dosadašnjim rezultatima zadovoljni.
„U stajama imamo 140 grla krava, junica i teladi, od čega je 70 muznih krava. Svakog dana mljekari iz Kozarske Dubice isporučimo 1.400 litara mlijeka. Na ovom poslu angažirani su svi odrasli članovi obitelji i iako zahtijeva puno truda i rada, nismo se pokajali što smo odlučili da se bavimo njime", rekao je Suad Paratušić. Naveo je da će ove godine započeti izgradnju moderne staje kapaciteta 100 muznih krava, koja će biti završena iduće godine.
Jedan od najmlađih poduzetnika iz kategorije povratnika, 25-godišnji Mirnes Jakupović iz Kozarca, student pete godine ekonomije, odlučio se za plasteničku proizvodnju paprike i već je lani, u prvoj godini bavljenja ovim poslom, postigao zavidne rezultate.
„Prošle godine sam preko firme iz Gornjeg Vakufa na njemačko tržište isporučio oko 10 tona paprike. Posjedujem neophodni certifikat, a sa kupcima je sklopljen ugovor na 10 godina", kazao je Jakupović. (prvi.tv)
Povratnici u naselja sa hrvatskom većinom na budućnost ne gledaju sa optimizmom, a kao razlog navode mali postotak obnovljenih kuća i infrastrukture te nedostatak radnih mjesta.
U naselju naselju Šurkovac dosad nije obnovljeno 80 posto devastiranih kuća. Njegovih 150 žitelja ima i probleme sa snabdijevanjem električnom energijom, jer se gotovo ništa nije radilo na obnovi niskonaponske mreže. Nisu zadovoljni ni snabdijevanjem vodom niti se mogu pohvaliti kvalitetnim putevima.
Prije 25 godina u Šurkovcu je živjelo tisuću i stotinu žitelja od kojih ih je najviše radilo u nekadašnjim Rudnicima željezne rude Ljubija, dok ih je određen broj bio zaposlen u Hrvatskoj i Sloveniji. U Šurkovcu je bila zdravstvena ambulanta i prodavnica, kojih sada nema, pa njegovi žitelji moraju liječniku i u kupovinu odlaziti u obližnji gradić Ljubiju, udaljen 10 kilometara. Područna osnovna škola, koja je nekada brojala 200 učenika, sada broji svega nekolicinu đaka.
Budućnost u poljoprivredi i malim farmama
„Žitelji Šurkovca bave se poljoprivredom i to u manjem obimu kako bi za vlastite potrebe osigurali hranu. Ovdje zbog brdovite i konfiguracije naselja postoje mogućnosti za male farme ovaca, koza ili za plasteničku proizvodnju. Međutim, iako je do sada bilo govora o nekim projektima na ovu temu ništa konkretno urađeno", kazao je predsjednik Mjesne zajednice Šurkovac Mirko Pandža.
Ovo naselje je široj javnosti postalo poznato po Centru duhovne obnove, kojeg je prije šest godina osnovao župnik fra Ivo Pavić i koji iz godine u godinu privlači sve veći broj vjernika. Prošle godine ga je posjetilo oko 110 tisuća vjernika. Međutim, po riječima Pandže, zbog nezainteresiranosti turističke organizacije i lokalne vlasti, ništa se nije uradilo da ono postane primamljiva destinacija vjerskog turizma.
Iz ovog naselja zaposelene su samo dvije osobe u lokalnim institucijama i ustanovama i to jedna u Zdravstvenoj stanici Ljubija, a druga u Gradskoj upravi Prijedora. Neki od žitelja gaje nadu da bi sa ponovnim otvaranjem rudišta na području Ljubije, koje se posljednjih godina najavljuje, moglo doći do željenog zaposlenja.
Odbornik u Skupštini grada Prijedora Muharem Murselović, prvi povratnik u ovaj grad, kaže da na osnovu dosadašnje prakse lokalne i vlasti RS-a nije veliki optimista da će se nabolje promijeniti položaj povratnika.
„U proteklih 20 godina bio sam odbornik u Skupštini grada Prijedora i zastupnik u Narodnoj skupštini RS u više mandata i sva moja nastojanja i ostalih bošnjačkih odbornika, odnosno zastupnika da se izmijene zakonski propisi kojim bi se omogućilo veće zapošljavanje povratnika u institucijama i javnim poduzećima na lokalnom i nivou RS, bila su bezuspješna", istakao je Murselović.
Naveo je da je iz medija saznao da se u RS u pojedinim institucijama /MUP RS/ smanjuje ionako mali broj zaposlenih lica bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a da ih u prijedorskim institucijama i javnim poduzećima radi simboličan broj ili u nekima nisu ni zaposleni.
Prema njegovim riječima, oni svojim povratkom nikoga nisu ugrozili jer su se vratili na svoje i samo žele u ostvarivanju prava biti ravnopravni sa srpskim stanovništvom. Dodao je da je ljut na međunarodnu zajednicu što nije realizitala ono što je proklamirala i upozorio da će za 10-15 godina, ne uslijede li promjene na kojima bošnjački predstavnici inzistiraju, kuće u povratničkim naseljima, za čiju su izgradnju njihovi vlasnici izdvojili značajna sredstva, biti prazne i postati „Potemkinova sela".
Međutim, ima i povratnika koji kroz privatnu inicijativu i bavljenje biznisom postojeću situaciju čine povoljnijom za sebe i ostale povratnike i okruženje. Mnogi od njih su po povratku vlastitim ili kreditnim sredstvima obnovili djelatnost kojom su se ranije bavili, bilo da je riječ o građevinarstvu, poljoprivredi, zanatstvu, trgovini i ugostiteljstvu.
Biznis uz povoljne kredite
Određen broj ih je u suradnji sa kompanijama iz zemalja u kojima su boravili u izbjeglištvu otvorio mala poduzeća. Povratnici su u proteklom vremenu osnovali više farmi, od kojih je najveća farma Jusufa Arifagića iz naselja Trnopolje, koji je u suradnji sa norveškim stručnjacima za stočarstvo, vlastitim sredstvima i uz podršku „Ziraat Bank" podigao farmu crvenih norveških muznih krava sa 500 grla, koja je jedna od najsuvremenijih u Bosni i Hercegovini.
U ovim aktivnostima najagilniji su povratnici kozaračke regije. Izgradnjom bazena u samom centru gradića obogatili su njegovu turističku ponudu u ljetnim mjesecima, dok od izgradnje etno sela u naselju Kamičani očekuju da će njihova regija turistima biti privlačna tokom čitave godine.
Posebno ohrabruje činjenica da su povratnici bošnjačke nacionalnosti u poslovima za koje su se opredijelili, uspješni i što zapošljavaju znatan broj lokalnih stanovnika.
Braća Senad i Saud Paratušić iz Trnopolja dvanaest godina bave se proizvodnjom mlijeka i kažu da su sa dosadašnjim rezultatima zadovoljni.
„U stajama imamo 140 grla krava, junica i teladi, od čega je 70 muznih krava. Svakog dana mljekari iz Kozarske Dubice isporučimo 1.400 litara mlijeka. Na ovom poslu angažirani su svi odrasli članovi obitelji i iako zahtijeva puno truda i rada, nismo se pokajali što smo odlučili da se bavimo njime", rekao je Suad Paratušić. Naveo je da će ove godine započeti izgradnju moderne staje kapaciteta 100 muznih krava, koja će biti završena iduće godine.
Jedan od najmlađih poduzetnika iz kategorije povratnika, 25-godišnji Mirnes Jakupović iz Kozarca, student pete godine ekonomije, odlučio se za plasteničku proizvodnju paprike i već je lani, u prvoj godini bavljenja ovim poslom, postigao zavidne rezultate.
„Prošle godine sam preko firme iz Gornjeg Vakufa na njemačko tržište isporučio oko 10 tona paprike. Posjedujem neophodni certifikat, a sa kupcima je sklopljen ugovor na 10 godina", kazao je Jakupović. (prvi.tv)
