U subotu, 20. rujna, sudionici Europske ljetne škole posjetili su župu Uzdol, s ciljem boljeg upoznavanja, kao i sagledavanja tragičnih događaja od 14. rujna 1993. godine.
Da podsjetimo, toga dana pripadnici Armije BiH izvršili su napad na teritorij župe Uzdol, i tom prilikom četrdeset i jedna osoba je izgubila život. Među žrtvama je bilo dvanaest bojovnika HVO-a, dok su svi ostali bili civili, mahom, stariji ljudi i djeca. Osobitu težinu ovoj tragediji daje činjenica da je većina žrtava bila likvidirana na svojim kućnim pragovima, hladnokrvno, te iz neposredne blizine. Preživjelima je trajno ostala bol zbog gubitka njihovih najmilijih, ali i velika gorčina zbog nedočekane i nedoživljene pravde. Naime, čak dvadeset i jednu godinu kasnije, još nitko nije procesuiran i osuđen zbog ovog teškog zločina, premda su počinioci manje-više poznati, baš kao i njihovi nalogodavci.
Sudionici Europske ljetne škole nisu se slučajno zatekli danas na ovom mjestu. Tomu naprotiv, radilo se o planiranom posjetu, a što opet stoji u tijesnoj vezi sa ovogodišnjom temom škole: „Suočavanje s prošlošću opterećenom nasiljem u Bosni i Hercegovini“. Da bi se sagledao smisao, kao i ciljevi ove radionice, bilo bi dobro ukratko predstaviti inicijatora navedenog događanja. Radi se o MaximilianKolbe fondaciji iz Njemačke, koja je nastala nakon II. svj. rata, inicijativom biskupa njemačke i poljske biskupske konferencije. Njihov prvotni cilj je bio raditi na međusobnom pomirenju poljskih i njemačkih katolika, čiji su odnosi došli u krizu s obzirom na sva nemila događanja iz II. svj. rata. S vremenom je fondacija počela djelovati i šire, nastojeći ponovno uspostavljati mir i povjerenje, bez obzira gdje je to potrebno.
Važno je naglasiti da MaximilianKolbe fondacija nije ni vladina, a niti nevladina (NVO), nego crkvena organizacija. Ona se zato ne pokušava baviti nekakvim političkim pomirenjem zavađenih grupa i naroda, nego prvenstveno njihovim nutarnjim iscjeljenjem. U prvom planu stoji perspektiva žrtve, kao i njezino živo svjedočenje. Naime, danas prečesto gledamo i slušamo o ratovima i njegovim žrtvama preko filmova i masovnih medija. Takvo prenošenje istine svakako može biti dojmljivo, ali počesto i nedovoljno realistično, kako bi javnost na koncu smogla objektivno sagledati tragediju jednoga rata.
Stoga spomenuta fondacija –između ostaloga- organizira svojevrsne radionice, gdje polaznici imaju priliku izbliza upoznati mjesta stradanja, te „iz prve ruke“ čuti potresna svjedočanstva preživjelih. Cilj je spoznati istinu, a zatim istu ugraditi u živo sjećanje i spasiti je od zaborava. Također, cilj je upoznati i one druge žrtve, pa makar se radilo o žrtvama naših neprijatelja, jer i oni su u konačnici ljudi poput nas i ljubljena Božja djeca.
U skladu s navedenim, MaximilianKolbe fondacija je ove godine uz suorganizaciju MRV-a BiH, te uz potporu Renovabisa i EVZ fondacije organizirala Europsku ljetnu školu u BiH. Među polaznicima su mladi predstavnici svih tradicionalnih religija i naroda iz BIH, kao i mladi iz ostatka Europe. U skladu sa zacrtanim programom, obilaze se četiri mjesta velikih stradanja, kako iz proteklog Domovinskog rata, tako i iz II. svj. rata. Pored Uzdola, u planu su još: Tomašica (Prijedor), Gradina Donja i Prebilovci (Čapljina).
Tijekom jučerašnjeg posjeta Uzdolu, prisutni su prvo imali priliku razgovarati sa župnikom, vlč. Miljenkom Džaltom. Zatim su slušali potresna svjedočenja petoro starijih župljana i župljanki, koji su bili živi sudionici i svjedoci spomenutih tragičnih događaja iz 1993. godine, da bi na kraju bila upriličena projekcija dokumentarnog filma „Uzdol 41“. Naravno, u sklopu programa, sudionici su zajednički obišli obližnji memorijalni centar, gdje su se poklonili žrtvama.
Uzdolski župnik, vlč. Miljenko Džalto pripremio je za organizatore ovog posjeta i prikladne darove, izrazivši pri tomu svoju zahvalnost zbog njihovog interesa prema Uzdolu i njegovim žrtvama.
Da podsjetimo, toga dana pripadnici Armije BiH izvršili su napad na teritorij župe Uzdol, i tom prilikom četrdeset i jedna osoba je izgubila život. Među žrtvama je bilo dvanaest bojovnika HVO-a, dok su svi ostali bili civili, mahom, stariji ljudi i djeca. Osobitu težinu ovoj tragediji daje činjenica da je većina žrtava bila likvidirana na svojim kućnim pragovima, hladnokrvno, te iz neposredne blizine. Preživjelima je trajno ostala bol zbog gubitka njihovih najmilijih, ali i velika gorčina zbog nedočekane i nedoživljene pravde. Naime, čak dvadeset i jednu godinu kasnije, još nitko nije procesuiran i osuđen zbog ovog teškog zločina, premda su počinioci manje-više poznati, baš kao i njihovi nalogodavci.
Sudionici Europske ljetne škole nisu se slučajno zatekli danas na ovom mjestu. Tomu naprotiv, radilo se o planiranom posjetu, a što opet stoji u tijesnoj vezi sa ovogodišnjom temom škole: „Suočavanje s prošlošću opterećenom nasiljem u Bosni i Hercegovini“. Da bi se sagledao smisao, kao i ciljevi ove radionice, bilo bi dobro ukratko predstaviti inicijatora navedenog događanja. Radi se o MaximilianKolbe fondaciji iz Njemačke, koja je nastala nakon II. svj. rata, inicijativom biskupa njemačke i poljske biskupske konferencije. Njihov prvotni cilj je bio raditi na međusobnom pomirenju poljskih i njemačkih katolika, čiji su odnosi došli u krizu s obzirom na sva nemila događanja iz II. svj. rata. S vremenom je fondacija počela djelovati i šire, nastojeći ponovno uspostavljati mir i povjerenje, bez obzira gdje je to potrebno.
Važno je naglasiti da MaximilianKolbe fondacija nije ni vladina, a niti nevladina (NVO), nego crkvena organizacija. Ona se zato ne pokušava baviti nekakvim političkim pomirenjem zavađenih grupa i naroda, nego prvenstveno njihovim nutarnjim iscjeljenjem. U prvom planu stoji perspektiva žrtve, kao i njezino živo svjedočenje. Naime, danas prečesto gledamo i slušamo o ratovima i njegovim žrtvama preko filmova i masovnih medija. Takvo prenošenje istine svakako može biti dojmljivo, ali počesto i nedovoljno realistično, kako bi javnost na koncu smogla objektivno sagledati tragediju jednoga rata.
Stoga spomenuta fondacija –između ostaloga- organizira svojevrsne radionice, gdje polaznici imaju priliku izbliza upoznati mjesta stradanja, te „iz prve ruke“ čuti potresna svjedočanstva preživjelih. Cilj je spoznati istinu, a zatim istu ugraditi u živo sjećanje i spasiti je od zaborava. Također, cilj je upoznati i one druge žrtve, pa makar se radilo o žrtvama naših neprijatelja, jer i oni su u konačnici ljudi poput nas i ljubljena Božja djeca.
U skladu s navedenim, MaximilianKolbe fondacija je ove godine uz suorganizaciju MRV-a BiH, te uz potporu Renovabisa i EVZ fondacije organizirala Europsku ljetnu školu u BiH. Među polaznicima su mladi predstavnici svih tradicionalnih religija i naroda iz BIH, kao i mladi iz ostatka Europe. U skladu sa zacrtanim programom, obilaze se četiri mjesta velikih stradanja, kako iz proteklog Domovinskog rata, tako i iz II. svj. rata. Pored Uzdola, u planu su još: Tomašica (Prijedor), Gradina Donja i Prebilovci (Čapljina).
Tijekom jučerašnjeg posjeta Uzdolu, prisutni su prvo imali priliku razgovarati sa župnikom, vlč. Miljenkom Džaltom. Zatim su slušali potresna svjedočenja petoro starijih župljana i župljanki, koji su bili živi sudionici i svjedoci spomenutih tragičnih događaja iz 1993. godine, da bi na kraju bila upriličena projekcija dokumentarnog filma „Uzdol 41“. Naravno, u sklopu programa, sudionici su zajednički obišli obližnji memorijalni centar, gdje su se poklonili žrtvama.
Uzdolski župnik, vlč. Miljenko Džalto pripremio je za organizatore ovog posjeta i prikladne darove, izrazivši pri tomu svoju zahvalnost zbog njihovog interesa prema Uzdolu i njegovim žrtvama.
Tekst: dr. Mario Bernadić
Foto: Ante Šimunović
Foto: Ante Šimunović