Sunce je oko 333 tisuća puta veće od Zemlje, a u svakoj sekundi proizvede energije poput eksplozije 100 milijardi bombi vodika. Zbog svoje je mase njegova gravitacijska sila je ona koja dominira u našem solarnom sustavu te je glavni pokretač kretanja ček 9 planeta koji ga okružuju.
U istom trenutku Zemlji osigurava toplinu te nam omogućava pristup pitkoj vodi bez koje ne bismo mogli živjeti. Ono što se mnogi pitaju je što bi se dogodilo kada bi Sunce izgubilo svoju moći i u trenutku prestalo sijati i osvjetljavati naš planet Zemlju? Što bi osjećali ako bi moćno Sunce u trenutku isčeznulo?
Ono što se čini kao bezazleno pitanje zapravo je predmet istraživanja dugi niz godina, a na to je pitanje i Albert Einstein tražio odgovor. Ono što su znanstvenici prije Einsteina znali, no za to nisu imali dokaz, je da sunčeva gravitacija utječe na Zemlju, piše Business Insider.
Osam minuta do apokalipse
Prema novim teorijama, ukoliko bi se Sunce ugasilo, Zemlja bi, kao i ostali planeti unutar sunčeva sustava, u istom trenutku počela lebdjeti u svemiru, bez određenog smjera i putanje. Upravo to bi značilo kraj solarnog sustava kakvog poznajemo.
Što se svjetlosti tiče, poznato je da ona putuje brzinom od 300.000 kilometara u sekundi te joj je, kako bi došla do Zemlje, potrebno oko 8 minuta. To znači da bi još 8 minuta nakon gašenja Sunca ljudi na Zemlji vidjeli svjetlost. No gašenje sunca, tvrde stručnjaci, upravo zbog njegove gravitacije koja bi prestala djelovati, osjetili bismo prije nego ponestane svjetlosti. Tako su mislili znanstvenici prije Einsteina.
No, kako je i sam Albert Einstein objasnio u predstavljanju svoje teorije raltivnosti 1915. godine, gravitacijska sila ipak nije konstanta, štoviše, ona putuje jednakom brzinom kao i svjetlost. Uzmemo li to u obzir, gašenje Sunca ne bismo osjetili još 8 minuta od trenutka njegovog djelovanja. Punih 8 minuta nastavili bismo živjeti bezbrižno, bez saznanja da je pred nama apokalipsa.
Prema studijama ipak ne bismo ostali u potpunom mraku. Ostale bi zvijezde nastavile sa svojom aktivnošću, a na Zemlji bi svjetlo proizvodila električna energija koja ne bi nestala. Štoviše, ostali bi planeti bili vidljivi još neko vrijeme. Jupiter je udaljen od Zemlje toliko da bi ga mogli vidjeti još oko sat vremena, koliko bi trebalo preostalim zrakama Sunca da stignu do njegove površine. Zrake Sunca potom bi se reflektirale na Zemlju što bi još neko vrijeme osiguravalo svjetlo našem planetu.
Održavanje na životu
Ono o čemu bi svakako trebali voditi računa je o opstanku života na Zemlji. Imat ćemo svjetlost koju bi proizvodili, no pitanje je koliko bi nam ostalo zraka. Zbog nedostatka sunčeve svjetlosti, glavnog elementa za fotosintezu, one najmanje biljke isčeznule bi kroz nekoliko dana, šume više ne bi proizvodile kisik. I ne samo kisik, ponestalo bi hrane kako u vidu biljaka tako i životinja. Ukoliko se na neki način i uspijemo, kao ljudska vrsta održati na Zemlji bez Sunca, ostali bi gladni, ali i žedni. Temperatura Zemljine površine u prvih tjedan dana pala bi za samo pola stupnja, no do obilježavanja prve godišnjice bez Sunca, temperatura Zemlje bila bi manja za više od 65 stupnjeva Celzijevih.
Padom tempemperatura na Zemlji oceani bi se počeli stezati i pretvarati u led pretvarajući Zemlju u ledeni svijet. No baš kao i za vrijeme zimskih mjeseci kada se zamrznu jezera, ledeni prekrivač stvorio bi se samo na površini, dok bi dubine ostale nezaleđene. Njih bi i dalje grijali podvodni gejziri koje stvara zemljina jezgra.
Ukoliko bi ljudska vrsta na neki način preživjela ovaj apokaliptičan scenarij, to bi bilo moguće samo na morskom dnu u blizini geotermalnih izvora. Takav bi život bio iznimno mračan, tužan i usamljen te je iznimno teško predvidjeti koliko bi ljudi u takvim uvjetima mogli poživjeti. Da je i takav život moguć svjedoče brojne morske životinje koji milijunima godina preživljavaju u takvim uvjetima. Oni bi nastavili živjeti na Zemlji koju ne grije Sunce bilijunima godina. To je zbog toga što za njihovo finkcioniranje organizma ne treba sunčeva svjetlost, hranu i energiju dobivaju od geotermalnih izvora.
Ima nade
Prema zaključcima brojnih istraživanja, površina ledene kugle u koju bi se Zemlja pretvorila, mogla bi postati utočište za vanzemaljske mikrobe. No postoji nada. Astronomi su izračunali da ukoliko Zemlja ostane bez svojeg Sunca postoji mogućnost da se nastavi kretati svemirom prema nekom drugom suncu koje bi naš planet moglo uvući u svoje gravitacijsko polje.
U ovom trenutku Zemlja se okreće oko Sunca brzinom 107 826 kilometara na sat. Ukoliko Sunce nestane, a njegova gravitacija nestane, Zemlja će se nastaviti kretati istom brzinom. Prema izračunima bilo bi joj potrebno oko 43 tisuće godina da pređe 4.3 svjetlosne godine, udaljenost na kojoj se nalazi druga najbliža zvijezda.
Crniji scenarij predviđa nestanak Zemlje ukoliko krene prema crnoj rupi.
U istom trenutku Zemlji osigurava toplinu te nam omogućava pristup pitkoj vodi bez koje ne bismo mogli živjeti. Ono što se mnogi pitaju je što bi se dogodilo kada bi Sunce izgubilo svoju moći i u trenutku prestalo sijati i osvjetljavati naš planet Zemlju? Što bi osjećali ako bi moćno Sunce u trenutku isčeznulo?
Ono što se čini kao bezazleno pitanje zapravo je predmet istraživanja dugi niz godina, a na to je pitanje i Albert Einstein tražio odgovor. Ono što su znanstvenici prije Einsteina znali, no za to nisu imali dokaz, je da sunčeva gravitacija utječe na Zemlju, piše Business Insider.
Osam minuta do apokalipse
Prema novim teorijama, ukoliko bi se Sunce ugasilo, Zemlja bi, kao i ostali planeti unutar sunčeva sustava, u istom trenutku počela lebdjeti u svemiru, bez određenog smjera i putanje. Upravo to bi značilo kraj solarnog sustava kakvog poznajemo.
Što se svjetlosti tiče, poznato je da ona putuje brzinom od 300.000 kilometara u sekundi te joj je, kako bi došla do Zemlje, potrebno oko 8 minuta. To znači da bi još 8 minuta nakon gašenja Sunca ljudi na Zemlji vidjeli svjetlost. No gašenje sunca, tvrde stručnjaci, upravo zbog njegove gravitacije koja bi prestala djelovati, osjetili bismo prije nego ponestane svjetlosti. Tako su mislili znanstvenici prije Einsteina.
No, kako je i sam Albert Einstein objasnio u predstavljanju svoje teorije raltivnosti 1915. godine, gravitacijska sila ipak nije konstanta, štoviše, ona putuje jednakom brzinom kao i svjetlost. Uzmemo li to u obzir, gašenje Sunca ne bismo osjetili još 8 minuta od trenutka njegovog djelovanja. Punih 8 minuta nastavili bismo živjeti bezbrižno, bez saznanja da je pred nama apokalipsa.
Prema studijama ipak ne bismo ostali u potpunom mraku. Ostale bi zvijezde nastavile sa svojom aktivnošću, a na Zemlji bi svjetlo proizvodila električna energija koja ne bi nestala. Štoviše, ostali bi planeti bili vidljivi još neko vrijeme. Jupiter je udaljen od Zemlje toliko da bi ga mogli vidjeti još oko sat vremena, koliko bi trebalo preostalim zrakama Sunca da stignu do njegove površine. Zrake Sunca potom bi se reflektirale na Zemlju što bi još neko vrijeme osiguravalo svjetlo našem planetu.
Održavanje na životu
Ono o čemu bi svakako trebali voditi računa je o opstanku života na Zemlji. Imat ćemo svjetlost koju bi proizvodili, no pitanje je koliko bi nam ostalo zraka. Zbog nedostatka sunčeve svjetlosti, glavnog elementa za fotosintezu, one najmanje biljke isčeznule bi kroz nekoliko dana, šume više ne bi proizvodile kisik. I ne samo kisik, ponestalo bi hrane kako u vidu biljaka tako i životinja. Ukoliko se na neki način i uspijemo, kao ljudska vrsta održati na Zemlji bez Sunca, ostali bi gladni, ali i žedni. Temperatura Zemljine površine u prvih tjedan dana pala bi za samo pola stupnja, no do obilježavanja prve godišnjice bez Sunca, temperatura Zemlje bila bi manja za više od 65 stupnjeva Celzijevih.
Padom tempemperatura na Zemlji oceani bi se počeli stezati i pretvarati u led pretvarajući Zemlju u ledeni svijet. No baš kao i za vrijeme zimskih mjeseci kada se zamrznu jezera, ledeni prekrivač stvorio bi se samo na površini, dok bi dubine ostale nezaleđene. Njih bi i dalje grijali podvodni gejziri koje stvara zemljina jezgra.
Ukoliko bi ljudska vrsta na neki način preživjela ovaj apokaliptičan scenarij, to bi bilo moguće samo na morskom dnu u blizini geotermalnih izvora. Takav bi život bio iznimno mračan, tužan i usamljen te je iznimno teško predvidjeti koliko bi ljudi u takvim uvjetima mogli poživjeti. Da je i takav život moguć svjedoče brojne morske životinje koji milijunima godina preživljavaju u takvim uvjetima. Oni bi nastavili živjeti na Zemlji koju ne grije Sunce bilijunima godina. To je zbog toga što za njihovo finkcioniranje organizma ne treba sunčeva svjetlost, hranu i energiju dobivaju od geotermalnih izvora.
Ima nade
Prema zaključcima brojnih istraživanja, površina ledene kugle u koju bi se Zemlja pretvorila, mogla bi postati utočište za vanzemaljske mikrobe. No postoji nada. Astronomi su izračunali da ukoliko Zemlja ostane bez svojeg Sunca postoji mogućnost da se nastavi kretati svemirom prema nekom drugom suncu koje bi naš planet moglo uvući u svoje gravitacijsko polje.
U ovom trenutku Zemlja se okreće oko Sunca brzinom 107 826 kilometara na sat. Ukoliko Sunce nestane, a njegova gravitacija nestane, Zemlja će se nastaviti kretati istom brzinom. Prema izračunima bilo bi joj potrebno oko 43 tisuće godina da pređe 4.3 svjetlosne godine, udaljenost na kojoj se nalazi druga najbliža zvijezda.
Crniji scenarij predviđa nestanak Zemlje ukoliko krene prema crnoj rupi.
