Pavina majka Zorka bila je čuvena mlinarica, još od 1955. godine pa do smrti je imala registriranu privatnu mlinarsko-zanatsku radnju pod nazivom “Prosta meljava”.
Pavo je siguran da je mlin postojao u vrijeme njegovih djedova, a za pradjedove nije siguran.
Nekad se dobro živjelo
Priča Pavo kako se nekada od ovoga posla moglo dobro živjeti, no danas ovaj posao Pavo radi iz čiste ljubavi jer vrijeme koje je potrebno da se na taj način samelje kanta kukuruza nije ekonomski isplativo. Fino mljeveno brašno, od kojeg se stoljećima pripremala “pura” na kojoj su odrasle generacije Ramljaka, danas se rijetko kome može prodati. “Nekada se i mjesec dana čekao red za mljevenje žita”, prisjeća se Pavo vremena dok još nije došla struja u svako selo, te donijela iz svijeta nekakve male strujne mlinove i ramski mlinovi počeli su se gasiti. Njegov mlin, iako star više od stoljeća, još uvijek je u dobrom stanju. Sami mlin izgleda autentično, a s vremena na vrijeme potrebno je učiniti poneki popravak kako bi se sačuvao od zuba vremena, jer, kako Pavo kaže, kakvo je selo koje nema mlina. Iako ima stalan posao, nastavit će obiteljsku tradiciju, pa kaže da će, dok je živ, ovaj mlin biti u funkciji.Dobra stara vremena
“Ovdje je mlio moj pradjed, djed i otac. Još kao dijete sam dolazio u mlin. Sjećam se kako se mljelo žito i jela pogača koja je pečena na mlinskom ognjištu. Od kukuruznog se brašna pekla slatka kukuruza, a o Božiću pripravljala neizbježna cicvara”, prisjeća se Pavo starih dobrih vremena, koji daje sve od sebe da svoj stari mlin sačuva od vremena i zaborava. Pavin stari mlin je svjedok jednog vremena i sjećanje na prošlost, život i rad ramskog čovjeka. Stoga bi ga nadležne institucije trebale prepoznati i sačuvati od propadanja, iskoristiti u turističke svrhe, što je i želja njegovog vlasnika. “Uz malo ulaganja to bi se moglo i uraditi. Vjerujem da bi to bila prava atrakcija!”, kaže Pavo.
Bili mnogima od koristi
U godinama između dva svjetska rata, kada se teško živjelo i kada je brašno značilo život, mlinari su imali više brašna od drugog svijeta. U njihovim kućama se nije gladovalo, jer je uvijek bilo kruha. Međutim, vremena su se promijenila, i dok bi se prije na konju donijelo i više od 100 kilograma da se samelje, danas, iako svi imaju automobile, doveze se tek oko 20 kilograma, a Pavo samljeveno naplaćuje na način kako mu tko plati.Mirela Tučić
