Bivšim čelnicima Službe državne sigurnosti Srbije Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu povećalo je kazne zatvora na 15 godina za zločine koje su počinile srpske snage na području bivše Jugoslavije.
Suđenje Stanišiću (72) i Simatoviću (73) jedino je koje je preostalo MICT-u kao nasljeđe rada Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Ovo je zadnja presuda haškog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije
Stanišić i Simatović 2021. nepravomoćno su proglašeni odgovornima za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojstava kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti te kaznenih djela deportacije, prisilnog premještanja i progona muslimanskog i hrvatskog stanovništva kao zločina protiv čovječnosti koja su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992. i za to su dobili svaki po 12 godina zatvora.
Na presudu su se žalili i obrana i tužiteljstvo.
Za što ih se tereti?
Prvostupanjsko vijeće 2021. presudom je potvrdilo da je postojao udruženi zločinački pothvat političkog i vojnog vrha Srbije kojemu je cilj bio nasilno i trajno ukloniti nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, za koji su Stanišić i Simatović znali, no nije pronašlo dovoljno dokaza da su dijelili zločinačku namjeru.
Raspravno vijeće je tada zaključilo da je "sustavni obrazac zločina koje su nad nesrpskim civilima počinile srpske snage najuvjerljiviji dokaz koji je pokazao postojanje udruženog zločinačkog pothvata" čiji je cilj bio da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja u BiH i Hrvatskoj.
Proces protiv Stanišića i Simatovića počeo je prije 20 godina, kada je haško tužiteljstvo dvojicu pripadnika režima srpskog predsjednika Slobodana Miloševića optužilo za ratne zločine na području bivše Jugoslavije početkom 90-ih u Hrvatskoj i BiH te su uhićeni u ožujku 2003. u Srbiji i ubrzo prebačeni u haški pritvor.
Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i BiH
Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i BiH, a u prvostupanjskom suđenju pred ICTY-jem 2013. godine oslobođeni su krivnje jer su suci tada zaključili da nije dokazano njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu ni da su planirali i zapovijedali zločine koji su im stavljeni na teret, kao ni pomagali u njihovu izvođenju.
Tužiteljstvo je na tom prvom suđenju iznijelo, po sucima, nedovoljne dokaze da je postojala tijesna suradnja Stanišića i vođe pobunjenih Srba Milana Martića, koji nije skrivao namjeru progona Hrvata, te kontrola nad policijom SAO Krajine koja je 1991. i 1992. protjerala 80 do 100 tisuća Hrvata, a dio ubila. Tužitelji su dokazivali da je Stanišić bio kanal komunikacija između bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i Martića.
Tužiteljstvo je tada neuspješno dokazivalo i krivnju za područje istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema gdje su snage policije, teritorijalne obrane i paravojne jedinice počinile niz zločina, a također su bile pod kontrolom Stanišića i Simatovića.
Žalbeno je vijeće 2015. prihvatilo žalbu tužiteljstva i poništilo prvostupanjsku presudu te je naložilo ponovno suđenje, koje je održano pred nasljednikom ICTY-ja, Rezidualnim mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT), i završilo je 2021. osuđujućom presudom od 12 godina zatvora.
Stižu prve reakcije
Presuda kojom su bivši dužnosnici Službe državne sigurnosti Srbije (SDS) Jovica Stanišić i Franko Simatović pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT) osuđeni na po 15 godina zatvora od povijesnog je značenja jer je potvrdila umiješanost Srbije u ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, prve su ocjene u toj zemlji.
Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, čije je sjedište u Sarajevu, Murat Tahirović kazao je kako su ovom presudom nagrađeni napori da se dokažu jasne činjenice po kojima je Beograd bio izravno umiješan u rat.
"Trideset godina se mučimo s dokazivanjem učešća Srbije u agresiji na BiH. Postoje presude koje o tome govore, ali ovo je presuda za izravno sudjelovanje državljana Srbije, najodgovornijih ljudi iz državne sigurnosti.
Kazna je 15 godina, ali to je najmanje bitno. Bitno je ono za što su osuđeni, za udruženi zločinački pothvat i sve one općine za koje su terećeni. SDS Srbije je bio involviran u rat u BiH", kazao je Tahirović iz Haaga za portal "Dnevnog avaza".
Predsjednica udruge "Žene Srebrenice" Munira Subašić, koja je također u Haagu pratila izricanje presude, kazala je kako slijede novi koraci nakon što je sudski dokazana umiješanost Srbije u rat u BiH.
"Nažalost, genocid je presuđen samo za Srebrenicu, ali ne i za općine Šamac, Doboj, Bijeljina i druge... Sada je potvrđeno da je u njima izvršen udruženi zločinački pothvat uz sudjelovanje Srbije. Žrtve na ovome neće stati. Naši odvjetnici su uspjeli presuditi jednu Nizozemsku, a sad ćemo tražiti pravdu i od Srbije i od Republike Srpske", kazala je Subašić.
Važna presuda i za kontekst rata u Hrvatskoj
Sarajevska odvjetnica Vasvija Vidović, s dugogodišnjim iskustvom u radu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), suglasila se gostujući u programu televizije N1 kako je iznimno važno to što je presuda MICT-a promijenjena u svojoj biti i u konačnici dokazuje umiješanost SDS-a Srbije u udruženom zločinačkom pothvatu kako u BiH tako i u Hrvatskoj.
Istaknula je kako je važno i to što je uz proširenje presude za zločine protiv čovječnosti na ukupno sedam općina u BiH, umjesto samo u Bosankom Šamcu, kako je to bilo u prvobitnoj presudi, sada utvrđen kontinuitet umiješanosti Srbije u te zločine sve do rujna 1995. godine.
Tada su pripadnici srpske dobrovoljačke garde, koja je financirana iz Beograda, počinili zločine nad civilima nesrpske nacionalnosti u Sanskom Mostu, a prvi zločini s kojima je srpski SDS povezan i koje je utvrdio MICT su iz ožujka 1992. u Bijeljini.
Vidović je kazala kako je značaj presude i u tome što je osim zločina počinjenih u BiH obuhvatila i one u Hrvatskoj, konkretno u Daljskoj Planini, odnosno na područjima koja su bila pod kontrolom pobunjenih Srba. "Ovo je jako važna, povijesna odluka", kazala je Vidović.
Glavašević: Ovo je važno. Ali premalo i prekasno
O presudi se oglasio i Bojan Glavašević, hrvatski zastupnik.
"Tribunal u Haagu upravo je izrekao završnu, pravomoćnu presudu Stanišiću i Simatoviću, povećavši im kazne s 12 na 15 godina. Sud je također potvrdio postojanje udruženog zločinačkog poduhvata s tadašnjim vodstvom Srbije, s ciljem uništenja civilnog stanovništva u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj.
Reći ću vam da je ovo važno i reći ću vam da je premalo i prekasno. Važno je jer ipak daje jedan važan pečat i potvrdu povijesnoj istini - onoj o zločinačkom karakteru režima Slobodana Miloševića i agresorskom, genocidnom karakteru rata koji je vodio protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine", piše Glavašević.
"Premalo i prekasno je zato što je postupak trajao dvadeset godina, jer su mnogi krivci izbjegli kaznu i suđenje - uključujući i samog Miloševića - što bijegom, što smrću. Premalo je i prekasno jer su kazne zanemarive u odnosu na počinjene strahote, a zločinci, poput Veselina Šljivančanina, danas u Beogradu od Vučića imaju tretman heroja, a ne zločinaca. Premalo je i prekasno za sve ubijene, za sva uništena djetinjstva, za sve spaljene domove. Premalo je to, i prekasno, za pravdu.
Ono što treba uzeti kao najvažnije iz svega ovoga je činjenica da smo preživjeli, da pamtimo sve što je bilo, i da je u našoj moći da gradimo društvo u kojemu se zločini i zločinci ne slave, u kojemu ne šutimo na autokrate i na gaženja slabijih, u kojemu se držimo skupa u toleranciji i međusobnom uvažavanju i uvažavanju različitosti, društvo u kojemu više nikada nećemo dozvoliti da nam trgovci mržnjom nametnu rat. Možemo mi to", napisao je.
Suđenje Stanišiću (72) i Simatoviću (73) jedino je koje je preostalo MICT-u kao nasljeđe rada Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Ovo je zadnja presuda haškog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije
Stanišić i Simatović 2021. nepravomoćno su proglašeni odgovornima za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojstava kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti te kaznenih djela deportacije, prisilnog premještanja i progona muslimanskog i hrvatskog stanovništva kao zločina protiv čovječnosti koja su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992. i za to su dobili svaki po 12 godina zatvora.
Na presudu su se žalili i obrana i tužiteljstvo.
Za što ih se tereti?
Prvostupanjsko vijeće 2021. presudom je potvrdilo da je postojao udruženi zločinački pothvat političkog i vojnog vrha Srbije kojemu je cilj bio nasilno i trajno ukloniti nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, za koji su Stanišić i Simatović znali, no nije pronašlo dovoljno dokaza da su dijelili zločinačku namjeru.
Raspravno vijeće je tada zaključilo da je "sustavni obrazac zločina koje su nad nesrpskim civilima počinile srpske snage najuvjerljiviji dokaz koji je pokazao postojanje udruženog zločinačkog pothvata" čiji je cilj bio da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja u BiH i Hrvatskoj.
Proces protiv Stanišića i Simatovića počeo je prije 20 godina, kada je haško tužiteljstvo dvojicu pripadnika režima srpskog predsjednika Slobodana Miloševića optužilo za ratne zločine na području bivše Jugoslavije početkom 90-ih u Hrvatskoj i BiH te su uhićeni u ožujku 2003. u Srbiji i ubrzo prebačeni u haški pritvor.
Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i BiH
Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i BiH, a u prvostupanjskom suđenju pred ICTY-jem 2013. godine oslobođeni su krivnje jer su suci tada zaključili da nije dokazano njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu ni da su planirali i zapovijedali zločine koji su im stavljeni na teret, kao ni pomagali u njihovu izvođenju.
Tužiteljstvo je na tom prvom suđenju iznijelo, po sucima, nedovoljne dokaze da je postojala tijesna suradnja Stanišića i vođe pobunjenih Srba Milana Martića, koji nije skrivao namjeru progona Hrvata, te kontrola nad policijom SAO Krajine koja je 1991. i 1992. protjerala 80 do 100 tisuća Hrvata, a dio ubila. Tužitelji su dokazivali da je Stanišić bio kanal komunikacija između bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i Martića.
Tužiteljstvo je tada neuspješno dokazivalo i krivnju za područje istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema gdje su snage policije, teritorijalne obrane i paravojne jedinice počinile niz zločina, a također su bile pod kontrolom Stanišića i Simatovića.
Žalbeno je vijeće 2015. prihvatilo žalbu tužiteljstva i poništilo prvostupanjsku presudu te je naložilo ponovno suđenje, koje je održano pred nasljednikom ICTY-ja, Rezidualnim mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT), i završilo je 2021. osuđujućom presudom od 12 godina zatvora.
Stižu prve reakcije
Presuda kojom su bivši dužnosnici Službe državne sigurnosti Srbije (SDS) Jovica Stanišić i Franko Simatović pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT) osuđeni na po 15 godina zatvora od povijesnog je značenja jer je potvrdila umiješanost Srbije u ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, prve su ocjene u toj zemlji.
Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, čije je sjedište u Sarajevu, Murat Tahirović kazao je kako su ovom presudom nagrađeni napori da se dokažu jasne činjenice po kojima je Beograd bio izravno umiješan u rat.
"Trideset godina se mučimo s dokazivanjem učešća Srbije u agresiji na BiH. Postoje presude koje o tome govore, ali ovo je presuda za izravno sudjelovanje državljana Srbije, najodgovornijih ljudi iz državne sigurnosti.
Kazna je 15 godina, ali to je najmanje bitno. Bitno je ono za što su osuđeni, za udruženi zločinački pothvat i sve one općine za koje su terećeni. SDS Srbije je bio involviran u rat u BiH", kazao je Tahirović iz Haaga za portal "Dnevnog avaza".
Predsjednica udruge "Žene Srebrenice" Munira Subašić, koja je također u Haagu pratila izricanje presude, kazala je kako slijede novi koraci nakon što je sudski dokazana umiješanost Srbije u rat u BiH.
"Nažalost, genocid je presuđen samo za Srebrenicu, ali ne i za općine Šamac, Doboj, Bijeljina i druge... Sada je potvrđeno da je u njima izvršen udruženi zločinački pothvat uz sudjelovanje Srbije. Žrtve na ovome neće stati. Naši odvjetnici su uspjeli presuditi jednu Nizozemsku, a sad ćemo tražiti pravdu i od Srbije i od Republike Srpske", kazala je Subašić.
Važna presuda i za kontekst rata u Hrvatskoj
Sarajevska odvjetnica Vasvija Vidović, s dugogodišnjim iskustvom u radu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), suglasila se gostujući u programu televizije N1 kako je iznimno važno to što je presuda MICT-a promijenjena u svojoj biti i u konačnici dokazuje umiješanost SDS-a Srbije u udruženom zločinačkom pothvatu kako u BiH tako i u Hrvatskoj.
Istaknula je kako je važno i to što je uz proširenje presude za zločine protiv čovječnosti na ukupno sedam općina u BiH, umjesto samo u Bosankom Šamcu, kako je to bilo u prvobitnoj presudi, sada utvrđen kontinuitet umiješanosti Srbije u te zločine sve do rujna 1995. godine.
Tada su pripadnici srpske dobrovoljačke garde, koja je financirana iz Beograda, počinili zločine nad civilima nesrpske nacionalnosti u Sanskom Mostu, a prvi zločini s kojima je srpski SDS povezan i koje je utvrdio MICT su iz ožujka 1992. u Bijeljini.
Vidović je kazala kako je značaj presude i u tome što je osim zločina počinjenih u BiH obuhvatila i one u Hrvatskoj, konkretno u Daljskoj Planini, odnosno na područjima koja su bila pod kontrolom pobunjenih Srba. "Ovo je jako važna, povijesna odluka", kazala je Vidović.
Glavašević: Ovo je važno. Ali premalo i prekasno
O presudi se oglasio i Bojan Glavašević, hrvatski zastupnik.
"Tribunal u Haagu upravo je izrekao završnu, pravomoćnu presudu Stanišiću i Simatoviću, povećavši im kazne s 12 na 15 godina. Sud je također potvrdio postojanje udruženog zločinačkog poduhvata s tadašnjim vodstvom Srbije, s ciljem uništenja civilnog stanovništva u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj.
Reći ću vam da je ovo važno i reći ću vam da je premalo i prekasno. Važno je jer ipak daje jedan važan pečat i potvrdu povijesnoj istini - onoj o zločinačkom karakteru režima Slobodana Miloševića i agresorskom, genocidnom karakteru rata koji je vodio protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine", piše Glavašević.
"Premalo i prekasno je zato što je postupak trajao dvadeset godina, jer su mnogi krivci izbjegli kaznu i suđenje - uključujući i samog Miloševića - što bijegom, što smrću. Premalo je i prekasno jer su kazne zanemarive u odnosu na počinjene strahote, a zločinci, poput Veselina Šljivančanina, danas u Beogradu od Vučića imaju tretman heroja, a ne zločinaca. Premalo je i prekasno za sve ubijene, za sva uništena djetinjstva, za sve spaljene domove. Premalo je to, i prekasno, za pravdu.
Ono što treba uzeti kao najvažnije iz svega ovoga je činjenica da smo preživjeli, da pamtimo sve što je bilo, i da je u našoj moći da gradimo društvo u kojemu se zločini i zločinci ne slave, u kojemu ne šutimo na autokrate i na gaženja slabijih, u kojemu se držimo skupa u toleranciji i međusobnom uvažavanju i uvažavanju različitosti, društvo u kojemu više nikada nećemo dozvoliti da nam trgovci mržnjom nametnu rat. Možemo mi to", napisao je.
