Aleksandar Cvejić i Marko Pribak jučer su se vratili u Srbiju nakon što su iz afganistanskog Kabula evakuirani njemačkim avionom u glavni grad Uzbekistana Taškent.
U bijegu iz Kabula kojeg su zauzeli talibani pomogli su im dečki iz Hrvatske i BiH
"Kolega i ja radimo za jednu internacionalnu kompaniju i često smo dolazili u Afganistan zbog posla. Samo ove godine sam bio četiri mjeseca i zbog toga smo ostvarili mnoge kontakte s ljudima koji su nam u ovom trenutku mnogo značili. Pozvao sam poznanika koji je zadužen za sigurnost u jednoj ambasadi i on nam je savjetovao da ostanemo tu gdje se nalazimo.
Ja sam u međuvremenu kupio karte za 17. i 18. kolovoz, ali poslije nekoliko sati ukinuti su svi komercijalni letovi. Ipak, iako nam je savjetovano da ostanemo u smještaju, odlučili smo otići na vojni aerodrom. Naš prijatelj nas je pozvao tamo, pokupili smo stvari, spakirali se i otišli", ispričao je za Blic Pribak.
Nije bio siguran da su to trebali učiniti, ali, ipak jesu.
"Uspjeli smo doći do vojne baze, ali ne i ući u nju. Pokraj nje se nalazio kamp-hotel u koji smo ušli zahvaljujući dečkima iz Hrvatske i BiH. Oni su nam puno pomogli u tom trenutku i dužan sam im do kraja života. S njima smo proveli dvije noći i čekali smo odobrenje da uđemo u bazu.
A onda je uslijedio jedan od najgorih dana u mom životu. Kada smo ušli u kamp, već sutradan, okružili su nas talibani. Preko 250 njih opkolilo je naš kamp i tada sam prvi put pomislio da nikada neću stići kući, bio sam siguran u to. Sva sreća strah nije trajao dugo, jer se ubrzo blizu baze našlo 300 vojnika specijalnih jedinica Velike Britalije koji su ih otjerali. Oni su došli napraviti popis za evakuaciju i već sutradan smo uspjeli otići", ispričao je.
Najviše je zahvalan, kaže, "momcima sa Balkana" koji su im pomogli da prebrode ta četiri dana.
"Bog nas je spojio, svatko je imao svoju ulogu, pomagali smo jedni drugima i ostat ću im dužan do kraja života. Ovo je sreća, sreća i Božja pomoć ", rekao je Pribak.
U bijegu iz Kabula kojeg su zauzeli talibani pomogli su im dečki iz Hrvatske i BiH
"Kolega i ja radimo za jednu internacionalnu kompaniju i često smo dolazili u Afganistan zbog posla. Samo ove godine sam bio četiri mjeseca i zbog toga smo ostvarili mnoge kontakte s ljudima koji su nam u ovom trenutku mnogo značili. Pozvao sam poznanika koji je zadužen za sigurnost u jednoj ambasadi i on nam je savjetovao da ostanemo tu gdje se nalazimo.
Ja sam u međuvremenu kupio karte za 17. i 18. kolovoz, ali poslije nekoliko sati ukinuti su svi komercijalni letovi. Ipak, iako nam je savjetovano da ostanemo u smještaju, odlučili smo otići na vojni aerodrom. Naš prijatelj nas je pozvao tamo, pokupili smo stvari, spakirali se i otišli", ispričao je za Blic Pribak.
Nije bio siguran da su to trebali učiniti, ali, ipak jesu.
"Uspjeli smo doći do vojne baze, ali ne i ući u nju. Pokraj nje se nalazio kamp-hotel u koji smo ušli zahvaljujući dečkima iz Hrvatske i BiH. Oni su nam puno pomogli u tom trenutku i dužan sam im do kraja života. S njima smo proveli dvije noći i čekali smo odobrenje da uđemo u bazu.
A onda je uslijedio jedan od najgorih dana u mom životu. Kada smo ušli u kamp, već sutradan, okružili su nas talibani. Preko 250 njih opkolilo je naš kamp i tada sam prvi put pomislio da nikada neću stići kući, bio sam siguran u to. Sva sreća strah nije trajao dugo, jer se ubrzo blizu baze našlo 300 vojnika specijalnih jedinica Velike Britalije koji su ih otjerali. Oni su došli napraviti popis za evakuaciju i već sutradan smo uspjeli otići", ispričao je.
Najviše je zahvalan, kaže, "momcima sa Balkana" koji su im pomogli da prebrode ta četiri dana.
"Bog nas je spojio, svatko je imao svoju ulogu, pomagali smo jedni drugima i ostat ću im dužan do kraja života. Ovo je sreća, sreća i Božja pomoć ", rekao je Pribak.
