Želi se izbjeći da grobovi Pavelića i Luburića budu mjesta okupljanja neofašista, ali da bi se iskopali posmrtni ostaci neke osobe i prebacili na drugo mjesto, potrebne su mnoge dozvole
Dosadašnji i vjerojatno budući španjolski premijer, socijalist, Pedro Sanchez mogao bi provesti odluke parlamenta iz 2007. i 2017. godine, te provesti “čistku” na grobljima, piše Večernji list.
Iz Doline palih (Valle de los Caìdos), mauzoleja sjećanja na Španjolski građanski rat (mauzolej pokraj Madrida izgrađen je između 1940. i 1958. po želji diktatora Francisca Franca kako bi se pokopalo utemeljitelja španjolskih falangi Joséa Antonija Prima de Riveru poginulog tijekom građanskog rata, koji je odnio gotovo 34.000 ljudskih života s obje strane) mogao bi biti izbačen upravo Franco, ali i Primo de Rivera. Odluku o izbacivanju njih dvojice iz Doline palih, koja bi trebala biti mjesto sjećanja na sve žrtve, a ne samo na jedne ili druge, donio je parlament 2017. godine na osnovi zakona o povijesnoj memoriji (Ley de la Memoria Histórica) koji je usvojen 2007. Taj zakon, usvojen za vrijeme vlade socijalističkog premijera Joséa Luisa Zapatera, priznaje sve žrtve građanskog rata, osuđuje Francov režim, nalaže otklanjanje svih simbola frankizma, zabranjuje politička događanja u Dolini palih, dakle i političko okupljanje pokraj Francove grobnice itd., te omogućava iskop kostiju Caudilla i osnivača falangi. Protiv zakona su bili Pučka stranka, koja je optuživala socijaliste da koriste građanski rat za političku propagandu, te stranka Katalonske republikanske ljevice (ERC), koja je držala kako je zakon preblag prema Francu i frankizmu.
Deset godina poslije parlament je odlučio da kosti Franca i Antonija Prima de Rivere budu iz Doline sjećanja prebačene u druge grobnice. José Antonio Primo de Rivera, bio je čelnik Španjolskih falangi i sin generala Miguela Prima de Rivere, diktatora koji je vladao zemljom od 1923. do 1930. Španjolski parlament donio je te zakone jer su se nostalgičari frankizma počeli okupljati na groblju svakog 20. studenoga, dana u kojem su umrli i Franco i Primo de Rivera.
Sanchez je rekao kako vlada treba provesti odluke parlamenta koji je jasno odlučio da Francovi posmrtni ostaci trebaju biti izvađeni iz Doline sjećanja i predani obitelji, a mauzolej bi trebao postati spomenik borbe protiv fašizma.
“Španjolska si ne smije dopustiti simbole koji dijele Španjolce”, kazao je Sanchez.
Zakon je bio kritiziran kada je 2007. bio usvojen da otvara stare rane te da je premijer Zapatero njime htio “pobijediti” u građanskom ratu i naznačiti podjelu koja je bila prevladana demokratskom tranzicijom od 1978. Mariano Rajoy, koji je u vrijeme donošenja zakona o povijesnom sjećanju bio s Pučkom strankom u oporbi, predlagao je izbacivanje iz njega svih članaka o troškovima. Htio je, tako, onemogućiti preseljenje Francovih kostiju iz Doline sjećanja. Osim što namjerava ekshumirati Franca i Prima de Riveru, Sanchez želi osnivanje banke podataka s DNK uzorcima članova obitelji poginulih u vrijeme diktature, ureda za pomoć žrtvama frankizma, komisije za istinu i zabranu državnog subvencioniranja bilo koje udruge koja brani diktaturu. Tome se, dakako, opire fundacija Francisco Franco čiji je predsjednik general Juan Chicharro Ortega za list El Mundo izjavio kako “vlada zaboravlja da su u igri (oko preseljenja kostiju, pr. a.) i drugi kao što je Katolička crkva, koja je vlasnik bazilike u kojoj je pokopan Generalissimus, te obitelj Franco. Bez dozvole obitelji i bez suglasnosti onoga koji je dopustio pokop, a to je bivši kralj Juan Carlos, teško je shvatiti kako se mogu prihvatiti takve odluke i definirati ih zakonski”. Navodno ni diktator Franco, koji je umro 1975., nije htio da bude pokopan u Dolini palih, već je to odlučio kralj.
Budući da je zabranjeno političko okupljanje na grobovima, mogao bi i ustaški poglavnik Ante Pavelić biti ekahumiran i prebačen, ali ne zna se kamo. Naime, na madridskom groblju Cementerio de San Isidro de Madrid nalazi se grobnica Ante Pavelića koju pohode nostalgičari NDH. List El Diario piše kako bi, osim kostiju Pavelića, mogle biti iskopane i one Vjekoslava Luburića, zapovjednika logora u Jasenovcu, koji je pokopan u Valenciji. Pavelić je u Španjolsku došao iz Argentine 1957., gdje je na njega pucano (držalo se da je pucao neki ubojica Udbe, ali je 1999. četnik Blagoje Jovović na samrti priznao da je on pucao na Pavelića), a dvije godine poslije umro je u Madridu, gdje je i pokopan. Luburić je u Španjolsku stigao 1949., gdje je ubijen 1969. i pokopan u Valenciji. List El Diario piše kako se želi izbjeći da grobovi Pavelića i Luburića budu mjesta okupljanja neofašista i ultradesničara te da bi njihovi posmrtni ostaci mogli biti poslani u državu njihova rođenja, odnosno u Bosnu i Hercegovinu. No, da bi se iskopali posmrtni ostaci neke osobe i prebacili na drugo mjesto, potrebne su mnoge dozvole. A, suverenistička španjolska stranka Vox, koja je sada prvi put ušla u parlament, drži kako se ne smije cenzurirati španjolsku povijest. Njezin je čelnik Santiago Abascal rekao: “Mi iz Voxa kažemo jasno da mrtve treba ostaviti u njihovim grobnicama, a Španjolce u njihovoj slobodi.”
Čini se da se u mnogim državama (Španjolska, Italija, Hrvatska…) povijest prečesto upotrebljava u dnevnopolitičke svrhe.
Dosadašnji i vjerojatno budući španjolski premijer, socijalist, Pedro Sanchez mogao bi provesti odluke parlamenta iz 2007. i 2017. godine, te provesti “čistku” na grobljima, piše Večernji list.
Iz Doline palih (Valle de los Caìdos), mauzoleja sjećanja na Španjolski građanski rat (mauzolej pokraj Madrida izgrađen je između 1940. i 1958. po želji diktatora Francisca Franca kako bi se pokopalo utemeljitelja španjolskih falangi Joséa Antonija Prima de Riveru poginulog tijekom građanskog rata, koji je odnio gotovo 34.000 ljudskih života s obje strane) mogao bi biti izbačen upravo Franco, ali i Primo de Rivera. Odluku o izbacivanju njih dvojice iz Doline palih, koja bi trebala biti mjesto sjećanja na sve žrtve, a ne samo na jedne ili druge, donio je parlament 2017. godine na osnovi zakona o povijesnoj memoriji (Ley de la Memoria Histórica) koji je usvojen 2007. Taj zakon, usvojen za vrijeme vlade socijalističkog premijera Joséa Luisa Zapatera, priznaje sve žrtve građanskog rata, osuđuje Francov režim, nalaže otklanjanje svih simbola frankizma, zabranjuje politička događanja u Dolini palih, dakle i političko okupljanje pokraj Francove grobnice itd., te omogućava iskop kostiju Caudilla i osnivača falangi. Protiv zakona su bili Pučka stranka, koja je optuživala socijaliste da koriste građanski rat za političku propagandu, te stranka Katalonske republikanske ljevice (ERC), koja je držala kako je zakon preblag prema Francu i frankizmu.
Deset godina poslije parlament je odlučio da kosti Franca i Antonija Prima de Rivere budu iz Doline sjećanja prebačene u druge grobnice. José Antonio Primo de Rivera, bio je čelnik Španjolskih falangi i sin generala Miguela Prima de Rivere, diktatora koji je vladao zemljom od 1923. do 1930. Španjolski parlament donio je te zakone jer su se nostalgičari frankizma počeli okupljati na groblju svakog 20. studenoga, dana u kojem su umrli i Franco i Primo de Rivera.
Sanchez je rekao kako vlada treba provesti odluke parlamenta koji je jasno odlučio da Francovi posmrtni ostaci trebaju biti izvađeni iz Doline sjećanja i predani obitelji, a mauzolej bi trebao postati spomenik borbe protiv fašizma.
“Španjolska si ne smije dopustiti simbole koji dijele Španjolce”, kazao je Sanchez.
Zakon je bio kritiziran kada je 2007. bio usvojen da otvara stare rane te da je premijer Zapatero njime htio “pobijediti” u građanskom ratu i naznačiti podjelu koja je bila prevladana demokratskom tranzicijom od 1978. Mariano Rajoy, koji je u vrijeme donošenja zakona o povijesnom sjećanju bio s Pučkom strankom u oporbi, predlagao je izbacivanje iz njega svih članaka o troškovima. Htio je, tako, onemogućiti preseljenje Francovih kostiju iz Doline sjećanja. Osim što namjerava ekshumirati Franca i Prima de Riveru, Sanchez želi osnivanje banke podataka s DNK uzorcima članova obitelji poginulih u vrijeme diktature, ureda za pomoć žrtvama frankizma, komisije za istinu i zabranu državnog subvencioniranja bilo koje udruge koja brani diktaturu. Tome se, dakako, opire fundacija Francisco Franco čiji je predsjednik general Juan Chicharro Ortega za list El Mundo izjavio kako “vlada zaboravlja da su u igri (oko preseljenja kostiju, pr. a.) i drugi kao što je Katolička crkva, koja je vlasnik bazilike u kojoj je pokopan Generalissimus, te obitelj Franco. Bez dozvole obitelji i bez suglasnosti onoga koji je dopustio pokop, a to je bivši kralj Juan Carlos, teško je shvatiti kako se mogu prihvatiti takve odluke i definirati ih zakonski”. Navodno ni diktator Franco, koji je umro 1975., nije htio da bude pokopan u Dolini palih, već je to odlučio kralj.
Budući da je zabranjeno političko okupljanje na grobovima, mogao bi i ustaški poglavnik Ante Pavelić biti ekahumiran i prebačen, ali ne zna se kamo. Naime, na madridskom groblju Cementerio de San Isidro de Madrid nalazi se grobnica Ante Pavelića koju pohode nostalgičari NDH. List El Diario piše kako bi, osim kostiju Pavelića, mogle biti iskopane i one Vjekoslava Luburića, zapovjednika logora u Jasenovcu, koji je pokopan u Valenciji. Pavelić je u Španjolsku došao iz Argentine 1957., gdje je na njega pucano (držalo se da je pucao neki ubojica Udbe, ali je 1999. četnik Blagoje Jovović na samrti priznao da je on pucao na Pavelića), a dvije godine poslije umro je u Madridu, gdje je i pokopan. Luburić je u Španjolsku stigao 1949., gdje je ubijen 1969. i pokopan u Valenciji. List El Diario piše kako se želi izbjeći da grobovi Pavelića i Luburića budu mjesta okupljanja neofašista i ultradesničara te da bi njihovi posmrtni ostaci mogli biti poslani u državu njihova rođenja, odnosno u Bosnu i Hercegovinu. No, da bi se iskopali posmrtni ostaci neke osobe i prebacili na drugo mjesto, potrebne su mnoge dozvole. A, suverenistička španjolska stranka Vox, koja je sada prvi put ušla u parlament, drži kako se ne smije cenzurirati španjolsku povijest. Njezin je čelnik Santiago Abascal rekao: “Mi iz Voxa kažemo jasno da mrtve treba ostaviti u njihovim grobnicama, a Španjolce u njihovoj slobodi.”
Čini se da se u mnogim državama (Španjolska, Italija, Hrvatska…) povijest prečesto upotrebljava u dnevnopolitičke svrhe.
