Međudržavni sporazumi između dvije države, uostalom kao i svaki drugi sporazum, sačinjava se i potpisuje sukladno suglasnosti volja strana potpisnica, tako da niti jedna strana nije u poziciji drugoj strani nametati rješenja koja ova nije spremna prihvatiti, kazao je jučer u razgovoru o stanju u bh. pravosuđu, nužnim promjenama, aktualnim događanjima... državni ministar pravosuđa Josip Grubeša.
- Sporazum o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima potpisan između dvije države ostavlja mogućnost, svakoj od strana, da odbije pružiti pravnu pomoć u kaznenim stvarima pod određenim uvjetima.
Slučaj Ante Jelavića
Tako su, u slučaju Ante Jelavića, nadležna pravosudna tijela Republike Hrvatske odbila podnesenu zamolbu uz obrazloženje kako se radi o kaznenom djelu „političke ili vojne prirode“, a koje prema članku 26. stavak 1. točka 3. Sporazuma između BiH i RH predstavlja osnova za odbijanje zamolnice, kazao je ministar Grubeša.
Konkretan slučaj daje povoda za razmišljanje tako da se nužno moramo zapitati o danoj kvalifikaciji kaznenog djela, neovisno što Republika Hrvatska misli o tome. Što mi u BiH općenito mislimo o stavu Tužiteljstva BiH u kojom stoji da je Ante Jelavić, u svojstvu predsjedatelja Hrvatskog narodnog vijeća i člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, u 2000. donio „neustavnu“ odluku o uspostavi međužupanijskog-međuopćinskog vijeća kao oblika hrvatske samouprave i za to ga teretilo za kazneno djelo „podrivanje vojne i obrambene moći“ iz članka 144. Kaznenog zakona BiH. Dakle najkraće rečeno, prema mišljenju Tužiteljstva „neustavno“ u toj, po njima spornoj odluci, je to što se predviđalo da Hrvatska samouprava ima svoj grb, zastavu, pečat, službeni jezik, pismo i središte u Mostaru, pojasnio je ministar Grubeša.
- Kako je u posljednje vrijeme nadležnost Ustavnog suda BiH medijski jako eksponirana, jasno je i prosječnom građaninu BiH da se pitanje ustavnosti akata preispituje na tom sudu, a ne pred Sudom BiH u kaznenom postupku. Toliko o pravnoj konzistentnosti i selektivnoj primjeni pravnih normi, koje se kao bumerang reflektiraju na vladavinu prava u BiH, kazao je ministar Grubeša.
Kad govorimo o položaju Hrvatskog naroda u FBiH ili uopćeno u BiH, svjedoci smo da se svjesno zanemaruje i zaboravlja doprinos HVO u stvaranju Federacije, u kojoj su Hrvati jednakopravan narod, ma kako se to nekom dopadalo ili ne. Ne znam na temelju čega se izvlači zaključak da je namjera Ante Jelavića bila da podijeli Federaciju ili državu. Uostalom, kako je pokušavao „podrivati obrambenu moć“, kada se ta obrambena moć sastojala od dijela hrvatske komponente, kada je zapravo samo težio ka tomu da i Hrvati imaju svoje mjesto u Federaciji, kako im to i pripada. Pored toga, teretiti ga da je s namjerom umanjenja obrambene moći FBiH i BiH, poduzeo mjere za stavljanje HVO-a izvan zakonitog nadzora donošenjem ,,Odluke o funkcioniranju Hrvatske vojne sastavnice u prelaznom periodu", jer je naredio „mirovanje“ HVO vojnika, je najblaže rečeno u sferi znanstvene fantastike s obzirom na sadržaj i svrhu donesenih akata, u vremenu svekolikog prisustva međunarodnih snaga, naglasio je ministar Grubeša.
Pravna situacija
Uvijek sam se zalagao, a što ću činiti i u budućnosti, i posebice u ovom trenutku s aspekta dužnosti koju obnašam, da se kvalifikacije dijela moraju vršiti samo i isključivo na zakonu, bez ikakvih političkih konotacija i primjesa, i pri tomu izbjegavati da se u ovaj, iznimno zahtjevan i odgovoran posao, unose osobni interesi. Po opredjeljenju sam legalist i ne prihvaćam ni u kom smislu floskulu, a prisutna je u našem društvu, da počinitelji kaznenih djela trebaju biti oslobođeni odgovornosti samo zato što pripadaju nekom narodu. Upravo s toga mislim da se treba i mora objektivno sagledati svaka pravna situacija i ako ima kaznenog djela naći počinitelja i suditi mu u fer i na zakonu utemeljenom procesu, a ne tražiti kaznena djela za pojedince. Ovakvi pojavni oblici su, zasigurno, jedan od razloga zbog kojih sustav nije uspostavljen i ima evidentne poteškoće, sada već velikoj većini vidljive osim onima kojima to konvenira. U svakom slučaju i neovisno od moga stava i mišljenja, Sud BiH je na potezu u konkretnoj pravnoj stvari, kazao je u razgovoru Josip Grubeša, ministar pravosuđa BiH.
Večernji List
- Sporazum o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima potpisan između dvije države ostavlja mogućnost, svakoj od strana, da odbije pružiti pravnu pomoć u kaznenim stvarima pod određenim uvjetima.
Slučaj Ante Jelavića
Tako su, u slučaju Ante Jelavića, nadležna pravosudna tijela Republike Hrvatske odbila podnesenu zamolbu uz obrazloženje kako se radi o kaznenom djelu „političke ili vojne prirode“, a koje prema članku 26. stavak 1. točka 3. Sporazuma između BiH i RH predstavlja osnova za odbijanje zamolnice, kazao je ministar Grubeša.
Konkretan slučaj daje povoda za razmišljanje tako da se nužno moramo zapitati o danoj kvalifikaciji kaznenog djela, neovisno što Republika Hrvatska misli o tome. Što mi u BiH općenito mislimo o stavu Tužiteljstva BiH u kojom stoji da je Ante Jelavić, u svojstvu predsjedatelja Hrvatskog narodnog vijeća i člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, u 2000. donio „neustavnu“ odluku o uspostavi međužupanijskog-međuopćinskog vijeća kao oblika hrvatske samouprave i za to ga teretilo za kazneno djelo „podrivanje vojne i obrambene moći“ iz članka 144. Kaznenog zakona BiH. Dakle najkraće rečeno, prema mišljenju Tužiteljstva „neustavno“ u toj, po njima spornoj odluci, je to što se predviđalo da Hrvatska samouprava ima svoj grb, zastavu, pečat, službeni jezik, pismo i središte u Mostaru, pojasnio je ministar Grubeša.
- Kako je u posljednje vrijeme nadležnost Ustavnog suda BiH medijski jako eksponirana, jasno je i prosječnom građaninu BiH da se pitanje ustavnosti akata preispituje na tom sudu, a ne pred Sudom BiH u kaznenom postupku. Toliko o pravnoj konzistentnosti i selektivnoj primjeni pravnih normi, koje se kao bumerang reflektiraju na vladavinu prava u BiH, kazao je ministar Grubeša.
Kad govorimo o položaju Hrvatskog naroda u FBiH ili uopćeno u BiH, svjedoci smo da se svjesno zanemaruje i zaboravlja doprinos HVO u stvaranju Federacije, u kojoj su Hrvati jednakopravan narod, ma kako se to nekom dopadalo ili ne. Ne znam na temelju čega se izvlači zaključak da je namjera Ante Jelavića bila da podijeli Federaciju ili državu. Uostalom, kako je pokušavao „podrivati obrambenu moć“, kada se ta obrambena moć sastojala od dijela hrvatske komponente, kada je zapravo samo težio ka tomu da i Hrvati imaju svoje mjesto u Federaciji, kako im to i pripada. Pored toga, teretiti ga da je s namjerom umanjenja obrambene moći FBiH i BiH, poduzeo mjere za stavljanje HVO-a izvan zakonitog nadzora donošenjem ,,Odluke o funkcioniranju Hrvatske vojne sastavnice u prelaznom periodu", jer je naredio „mirovanje“ HVO vojnika, je najblaže rečeno u sferi znanstvene fantastike s obzirom na sadržaj i svrhu donesenih akata, u vremenu svekolikog prisustva međunarodnih snaga, naglasio je ministar Grubeša.
Pravna situacija
Uvijek sam se zalagao, a što ću činiti i u budućnosti, i posebice u ovom trenutku s aspekta dužnosti koju obnašam, da se kvalifikacije dijela moraju vršiti samo i isključivo na zakonu, bez ikakvih političkih konotacija i primjesa, i pri tomu izbjegavati da se u ovaj, iznimno zahtjevan i odgovoran posao, unose osobni interesi. Po opredjeljenju sam legalist i ne prihvaćam ni u kom smislu floskulu, a prisutna je u našem društvu, da počinitelji kaznenih djela trebaju biti oslobođeni odgovornosti samo zato što pripadaju nekom narodu. Upravo s toga mislim da se treba i mora objektivno sagledati svaka pravna situacija i ako ima kaznenog djela naći počinitelja i suditi mu u fer i na zakonu utemeljenom procesu, a ne tražiti kaznena djela za pojedince. Ovakvi pojavni oblici su, zasigurno, jedan od razloga zbog kojih sustav nije uspostavljen i ima evidentne poteškoće, sada već velikoj većini vidljive osim onima kojima to konvenira. U svakom slučaju i neovisno od moga stava i mišljenja, Sud BiH je na potezu u konkretnoj pravnoj stvari, kazao je u razgovoru Josip Grubeša, ministar pravosuđa BiH.
Večernji List
