U našim domovima skrivaju se gotovo nevidljive čestice mikroplastike koje svakodnevno udišemo – i to u količinama koje mogu doseći stotine tisuća pa čak i milijune čestica godišnje.
Procjenjuje se, naime, da pojedinac može udahnuti i do 22 milijuna mikro- i nanoplastičnih čestica godišnje.
Iako ih je nemoguće potpuno izbjeći, stručnjaci upozoravaju da se izloženost može znatno smanjiti promjenom svakodnevnih navika.
Glavni izvor ove vrste onečišćenja su sintetički materijali. Odjeća od umjetnih vlakana, tapecirani namještaj, tepisi i zavjese stalno ispuštaju sitne vlaknaste čestice. Dovoljno je odjenuti majicu od poliestera, protresti je ili je jednostavno nositi tijekom dana – i već se u zrak oslobađaju mikroskopska vlakna koja lako dospijevaju u dišne putove.
Znanstvenici sve više upozoravaju da se najveći dio izloženosti mikroplastici događa upravo u zatvorenim prostorima. U razvijenim zemljama ljudi provode i do 90 posto vremena u zatvorenom, a istraživanja pokazuju da su koncentracije mikroplastike u zraku u zatvorenoj prostoriji višestruko veće nego na otvorenom, piše BBC.
Jedan od glavnih sakupljača mikroplastike u domu je prašina. Sitne čestice talože se na površinama, ali se vrlo lako ponovno podižu u zrak svakim pokretom, hodanjem ili čišćenjem. Istraživanja su pokazala da se u jednom kubičnom metru zraka u zatvorenom prostoru može nalaziti i više od 500 čestica, a u automobilima čak i više od 2000.
Posebno su izložena djeca, osobito bebe koje pužu po podu, gdje je koncentracija čestica najveća. Procjenjuje se da dojenčad može udahnuti desetke tisuća čestica svaki dan, jednako kao i odrasli.
Najveći dio tih čestica dolazi iz tekstila. Kako se tkanine troše – nošenjem, pranjem ili usisavanjem – dolazi do mehaničkog raspadanja vlakana i stvaranja mikroplastike. Sušilice rublja dodatno ubrzavaju taj proces jer kombiniraju toplinu i trenje, dok perilice rublja ispuštaju velike količine mikrovlakana u otpadne vode.
Stručnjaci savjetuju nekoliko jednostavnih koraka kako bi se izloženost smanjila. Jedan od njih je rjeđe pranje odjeće i pranje većih količina rublja odjednom, kako bi se smanjilo trenje među tkaninama. Sušenje na zraku, umjesto u sušilici, također može pomoći.
Odabir odjeće od prirodnih materijala poput pamuka, lana ili vune također može smanjiti izloženost mikroplastici.
Važnu ulogu ima i čišćenje doma. Usisavanje uklanja dio mikroplastike, ali istodobno može podići čestice u zrak. Zato se preporučuje korištenje usisavača s HEPA filtrom, koji bolje zadržava sitne čestice. Također je korisno prije usisavanja obrisati površine vlažnom krpom kako bi se spriječilo njihovo podizanje u zrak. Tijekom čišćenja preporučuje se i provjetravanje prostora.
Pročišćivači zraka s HEPA filtrima mogu dodatno smanjiti količinu čestica u zraku, iako ni oni nisu savršeni. S druge strane, klima-uređaji mogu čak i pogoršati situaciju jer mikroplastiku mogu ponovno raspršivati po prostoriji.
Klima-uređaji, s druge strane, možda nisu od velike pomoći u smanjenju mikroplastike jer je mogu nakupljati i ponovno raspršivati po prostoru, a u nekim slučajevima čak i povećati njezinu koncentraciju u zraku.
Iako je mikroplastika već pronađena u ljudskom tijelu, uključujući i pluća, krv, mozak, srce pa čak i posteljicu, njihov točan utjecaj na zdravlje još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, no ono što znanstvenici zasad znaju već izaziva ozbiljnu zabrinutost. Problem je u tome što su čestice vrlo male, lako ulaze u tijelo i mogu nositi dodatne štetne tvari.
Mikroplastika može oštetiti dišni sustav, ući u krvotok i organe, potaknuti upalne procese, prenositi toksične kemikalije, narušiti hormonalnu ravnotežu, potencijalno utjecati na mozak te služiti kao prijenosnik bakterija i drugih štetnih tvari.
Unatoč svemu, stručnjaci ističu da individualne mjere imaju ograničen učinak. Problem mikroplastike povezan je s globalnom proizvodnjom plastike, koja doseže stotine milijuna tona godišnje. Zato, uz promjene u kućanstvu, ključnu ulogu ima i šira promjena u načinu proizvodnje i korištenja materijala.
Drugim riječima, mikroplastiku ne možemo u potpunosti izbjeći, ali možemo smanjiti koliko joj smo izloženi u vlastitom domu.
Izvor: Dom&Dizajn
Procjenjuje se, naime, da pojedinac može udahnuti i do 22 milijuna mikro- i nanoplastičnih čestica godišnje.
Iako ih je nemoguće potpuno izbjeći, stručnjaci upozoravaju da se izloženost može znatno smanjiti promjenom svakodnevnih navika.
Glavni izvor ove vrste onečišćenja su sintetički materijali. Odjeća od umjetnih vlakana, tapecirani namještaj, tepisi i zavjese stalno ispuštaju sitne vlaknaste čestice. Dovoljno je odjenuti majicu od poliestera, protresti je ili je jednostavno nositi tijekom dana – i već se u zrak oslobađaju mikroskopska vlakna koja lako dospijevaju u dišne putove.
Znanstvenici sve više upozoravaju da se najveći dio izloženosti mikroplastici događa upravo u zatvorenim prostorima. U razvijenim zemljama ljudi provode i do 90 posto vremena u zatvorenom, a istraživanja pokazuju da su koncentracije mikroplastike u zraku u zatvorenoj prostoriji višestruko veće nego na otvorenom, piše BBC.
Jedan od glavnih sakupljača mikroplastike u domu je prašina. Sitne čestice talože se na površinama, ali se vrlo lako ponovno podižu u zrak svakim pokretom, hodanjem ili čišćenjem. Istraživanja su pokazala da se u jednom kubičnom metru zraka u zatvorenom prostoru može nalaziti i više od 500 čestica, a u automobilima čak i više od 2000.
Posebno su izložena djeca, osobito bebe koje pužu po podu, gdje je koncentracija čestica najveća. Procjenjuje se da dojenčad može udahnuti desetke tisuća čestica svaki dan, jednako kao i odrasli.
Najveći dio tih čestica dolazi iz tekstila. Kako se tkanine troše – nošenjem, pranjem ili usisavanjem – dolazi do mehaničkog raspadanja vlakana i stvaranja mikroplastike. Sušilice rublja dodatno ubrzavaju taj proces jer kombiniraju toplinu i trenje, dok perilice rublja ispuštaju velike količine mikrovlakana u otpadne vode.
Stručnjaci savjetuju nekoliko jednostavnih koraka kako bi se izloženost smanjila. Jedan od njih je rjeđe pranje odjeće i pranje većih količina rublja odjednom, kako bi se smanjilo trenje među tkaninama. Sušenje na zraku, umjesto u sušilici, također može pomoći.
Odabir odjeće od prirodnih materijala poput pamuka, lana ili vune također može smanjiti izloženost mikroplastici.
Važnu ulogu ima i čišćenje doma. Usisavanje uklanja dio mikroplastike, ali istodobno može podići čestice u zrak. Zato se preporučuje korištenje usisavača s HEPA filtrom, koji bolje zadržava sitne čestice. Također je korisno prije usisavanja obrisati površine vlažnom krpom kako bi se spriječilo njihovo podizanje u zrak. Tijekom čišćenja preporučuje se i provjetravanje prostora.
Pročišćivači zraka s HEPA filtrima mogu dodatno smanjiti količinu čestica u zraku, iako ni oni nisu savršeni. S druge strane, klima-uređaji mogu čak i pogoršati situaciju jer mikroplastiku mogu ponovno raspršivati po prostoriji.
Klima-uređaji, s druge strane, možda nisu od velike pomoći u smanjenju mikroplastike jer je mogu nakupljati i ponovno raspršivati po prostoru, a u nekim slučajevima čak i povećati njezinu koncentraciju u zraku.
Iako je mikroplastika već pronađena u ljudskom tijelu, uključujući i pluća, krv, mozak, srce pa čak i posteljicu, njihov točan utjecaj na zdravlje još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, no ono što znanstvenici zasad znaju već izaziva ozbiljnu zabrinutost. Problem je u tome što su čestice vrlo male, lako ulaze u tijelo i mogu nositi dodatne štetne tvari.
Mikroplastika može oštetiti dišni sustav, ući u krvotok i organe, potaknuti upalne procese, prenositi toksične kemikalije, narušiti hormonalnu ravnotežu, potencijalno utjecati na mozak te služiti kao prijenosnik bakterija i drugih štetnih tvari.
Unatoč svemu, stručnjaci ističu da individualne mjere imaju ograničen učinak. Problem mikroplastike povezan je s globalnom proizvodnjom plastike, koja doseže stotine milijuna tona godišnje. Zato, uz promjene u kućanstvu, ključnu ulogu ima i šira promjena u načinu proizvodnje i korištenja materijala.
Drugim riječima, mikroplastiku ne možemo u potpunosti izbjeći, ali možemo smanjiti koliko joj smo izloženi u vlastitom domu.
Izvor: Dom&Dizajn
