Propali pokušaj Demokratske fronte da preuzme javna poduzeća nastavio se propalim pokušajem da napuste vlast. Nezavršenog posla, Demokratska fronta bacila se na nove zadatke: ovaj put da formiraju novu parlamentarnu većinu. Ako i to propadne, a sve su prilike da hoće, Demokratska fronta dat će sve od sebe da propadne i ono što drugi pokušavaju – npr. Zakon o radu.
Kada se formirao DF, onim upućenijim bilo je jasno da će u ovu stranku ući svi oni koji više vole obnašati neku političku funkciju nego biti žrtve Lagumdžijine promašene politike. Dvije godine poslije, Lagumdžija se povukao u duboku sjenu otvarajući vrata povratku DF-a tamo gdje i pripada – unutar SDP-a. Da je DF zaista tek ad-hoc stranka koja je samo trebala zadržati glasove unutar grupacije, dokazuju ovih dana sastanci Nermina Nikšića i Željka Komšića.
Iako javno ne govore o ujedinjenju, iz stranačke tišine i predsjedničkih osmijeha jasno je da se ujedinjenje već dogodilo. SDP i njegov derivat DF već djeluju zajednički. Bez Lagumdžije, postali su prihvatljivi i Fahrudinu Radončiću, pa je napravljen trilateralni sastanak SDP-SBB-DF. Svima je jasno da tri stranke nemaju kapacitet formirati vlast samostalno, ali imaju kapacitet zagorčati život SDA-u. Prvi udar koji su pripremili jeste rušenje Zakona o radu.
Znaju u ovim strankama da je konkretni Zakon ustvari smrtna presuda Federaciji BiH, jer radnika je jednostavno previše, a primanja su im prevelika. Ako SDA ne progura Zakon, od nekih značajnijih reformi u FBiH sigurno neće biti ništa.
Ono što je još važnije, u rušenju Zakona jeste da SBB i SDP(+DF) imaju dobar povod za prosvjede koji se već ozbiljno najavljuju za jesen.
To i jeste povod približavanja SBB-a SDP-u i DF-u, jer od vlasti nema ništa (zajedno imaju 42 ruke, koliko imaju i SDA i HDZ).
Rušenje Zakona o radu moglo bi biti uvod u neformalnu koaliciju tri stranke koja bi do kraja mandata mogla osujetiti SDA – HDZ-u svemu što namjeravaju. Da su normalne demokratske okolnosti, ovo bi bilo razumljivo opozicijsko ponašanje, ipak, u vrijeme kada su neophodne gorke reforme, tajming gotovo da nije mogao biti gori.
Novi Zakon o radu teško da će proći ako SDA i HDZ zaista ne dogovore koaliciju sa manjim strankama u Federalnom parlamentu, a i onda se mogu očekivati problemi u Domu naroda FBiH, gdje SDP suvereno upravlja klubovima srpskog naroda i ostalih i gdje će sasvim izvjesno raditi ono što je njemu radio SDA u proteklom mandatu – pokretati pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa na svakom pitanju.
Sastanak SBB-SDP i DF nije opasan samo za Zakon o radu, nego i za izborni zakon, i sve druge reforme koje bi FBiH trebala provesti ukoliko želi opstati.
Ni pogled na stanje na državnoj razini ne ulijeva povjerenje: vladajuća koalicija nema podršku Republike Srpske, a i ona podrška na federalnoj razini ozbiljno je ugrožena.
Situacija ne bi bila ni približno crna kada bi SDA bila stranka koja ima karakter upornosti. SDA pod Sulejmanom Tihićem bila je stranka popustljivosti i prevrtljivosti.
Hoće li se promijeniti pod Bakirom Izetbegovićem, pogotovo u periodu unutarstranačke nestabilnosti, vidjet ćemo nakon prvog „udara“ koji su pripremili SDP-SBB-DF.
Ako se prisjetimo DF-ove učinkovitosti, SDA i HDZ možda i nisu tako ugrožene.
Milo T. / Dnevnik.ba
Kada se formirao DF, onim upućenijim bilo je jasno da će u ovu stranku ući svi oni koji više vole obnašati neku političku funkciju nego biti žrtve Lagumdžijine promašene politike. Dvije godine poslije, Lagumdžija se povukao u duboku sjenu otvarajući vrata povratku DF-a tamo gdje i pripada – unutar SDP-a. Da je DF zaista tek ad-hoc stranka koja je samo trebala zadržati glasove unutar grupacije, dokazuju ovih dana sastanci Nermina Nikšića i Željka Komšića.
Iako javno ne govore o ujedinjenju, iz stranačke tišine i predsjedničkih osmijeha jasno je da se ujedinjenje već dogodilo. SDP i njegov derivat DF već djeluju zajednički. Bez Lagumdžije, postali su prihvatljivi i Fahrudinu Radončiću, pa je napravljen trilateralni sastanak SDP-SBB-DF. Svima je jasno da tri stranke nemaju kapacitet formirati vlast samostalno, ali imaju kapacitet zagorčati život SDA-u. Prvi udar koji su pripremili jeste rušenje Zakona o radu.
Znaju u ovim strankama da je konkretni Zakon ustvari smrtna presuda Federaciji BiH, jer radnika je jednostavno previše, a primanja su im prevelika. Ako SDA ne progura Zakon, od nekih značajnijih reformi u FBiH sigurno neće biti ništa.
Ono što je još važnije, u rušenju Zakona jeste da SBB i SDP(+DF) imaju dobar povod za prosvjede koji se već ozbiljno najavljuju za jesen.
To i jeste povod približavanja SBB-a SDP-u i DF-u, jer od vlasti nema ništa (zajedno imaju 42 ruke, koliko imaju i SDA i HDZ).
Rušenje Zakona o radu moglo bi biti uvod u neformalnu koaliciju tri stranke koja bi do kraja mandata mogla osujetiti SDA – HDZ-u svemu što namjeravaju. Da su normalne demokratske okolnosti, ovo bi bilo razumljivo opozicijsko ponašanje, ipak, u vrijeme kada su neophodne gorke reforme, tajming gotovo da nije mogao biti gori.
Novi Zakon o radu teško da će proći ako SDA i HDZ zaista ne dogovore koaliciju sa manjim strankama u Federalnom parlamentu, a i onda se mogu očekivati problemi u Domu naroda FBiH, gdje SDP suvereno upravlja klubovima srpskog naroda i ostalih i gdje će sasvim izvjesno raditi ono što je njemu radio SDA u proteklom mandatu – pokretati pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa na svakom pitanju.
Sastanak SBB-SDP i DF nije opasan samo za Zakon o radu, nego i za izborni zakon, i sve druge reforme koje bi FBiH trebala provesti ukoliko želi opstati.
Ni pogled na stanje na državnoj razini ne ulijeva povjerenje: vladajuća koalicija nema podršku Republike Srpske, a i ona podrška na federalnoj razini ozbiljno je ugrožena.
Situacija ne bi bila ni približno crna kada bi SDA bila stranka koja ima karakter upornosti. SDA pod Sulejmanom Tihićem bila je stranka popustljivosti i prevrtljivosti.
Hoće li se promijeniti pod Bakirom Izetbegovićem, pogotovo u periodu unutarstranačke nestabilnosti, vidjet ćemo nakon prvog „udara“ koji su pripremili SDP-SBB-DF.
Ako se prisjetimo DF-ove učinkovitosti, SDA i HDZ možda i nisu tako ugrožene.
Milo T. / Dnevnik.ba
