Jedan od najvažnijih elemenata permakulturnog imanja je sakupljanje i korištenje kišnice.
Većina života na planeti Zemlji nastaje iz vode, međutim pitke vode koje su neophodne za opstanak ljudi i kopnenog ekosustava čine samo jedan mali dio od ukupne količine dostupnih voda na zemlji.
Neodgovornom i neodrživom upotrebom dolazi do zagađenja ovog elementa esencijalnog za život. Ljudi u ruralnim oblastima bacaju đubre pokraj puta, u šumu ili na lokalno improvizirano smetljište, a kad shvate da ono tu ostaje i poslije više godina onda odluče da bacaju u rijeku, a rijeka sve nosi. Gdje nosi?
Jedan od dobrih primjera korištenja vode je sakupljanje kišnice i snijega s krovnih površina. Kišnica je idealna za zalijevanje, to joj je prirodna uloga, besplatna je , i ne dolazi iz cjevovoda već pada s neba. Neprestano kruži, ona je obnovljivi resurs.
Isparava iz oceana i ostalih vodenih i kopnenih površina, zatim pada nazad na površinu u vidu kiše i snijega. Nastaju potočići pa rijeke koje se kasnije opet ulijevaju u oceane, mora i jezera, ili se jednostavno prirodnim padom slivaju u iste. Moguće je da jedan dio te vode skrenemo i usporimo, i iskoristimo prije nego nastavi svoj prirodni put. Zato je važno što duže zadržati vodu u našem permakulturnom vrtu, svjesno je koristiti, više puta je upotrebljavati, i na kraju je sprovesti kroz bio filter do bašte ili jezerceta.
Pomoću cijevi sva voda iz domaćinstva je sprovedena u bio filter, gdje se pročišćava pa teče dalje i navodnjava baštu.
Najjednostavniji način sakupljanja vode je u obliku kišnice i snijega s krovnih površina u betonske ili u plastične rezervoare. Mogu se koristiti i polovni kanisteri za transport koncentrata koji nisu sadržali prethodno toksične elemente ili bilo kakvu kemiju. Najbolji su kanisteri koji su sadržali fruktoze, baze za sokove i slično.
Idealno je sakupljati u veliku cisternu ili više cisterni spojene tako da su međusobno povezane cijevima i tijekom prelijevanja vode dolazi do ravnomjernog punjenja. Isto je pogodno postaviti ih na viši dio zemljišta ili neke platforme tako da korištenjem prirodnog pada vode možemo zalijevati naše sadnice, baštu, povrće u plasteniku ili dopunjavati jezerce.
S jedne krovne površine npr. od 140m2 se može sakupiti oko 80 m3 vode godišnje. U zavisnosti od padavina, za sada smo shvatili da jednim dobrim pljuskom sredinom proljeća možemo sakupiti 5000 litara kišnice sa krova.
Ostala voda se prelijeva u bio filter ili u jezerce. Sakupljena voda može se koristiti za navodnjavanje plastenika, zalijevanje bašte i ostalih sadnica u vrtu.
Vodu također možemo koristiti za tuširanje i pranje posuđa, pranje veša i samog domaćinstva, vodeći računa da uvijek pri pranju koristimo ekološke proizvode koje proizvodimo sami! Sredstva za pranje, sapun, pastu za zube moramo praviti isključivo od prirodnih materijala.
Tako iskorištenu vodu možemo sprovesti u bio filter pa dalje u baštu. Koristeći ekološke i prirodne proizvode nećemo zagaditi vodu. Na permakulturnom imanju ali i u životu uopće važno je da naučimo da cijenimo i svjesno koristimo element vode.
Izvor: rtanjskivrt.rs
Većina života na planeti Zemlji nastaje iz vode, međutim pitke vode koje su neophodne za opstanak ljudi i kopnenog ekosustava čine samo jedan mali dio od ukupne količine dostupnih voda na zemlji.
Neodgovornom i neodrživom upotrebom dolazi do zagađenja ovog elementa esencijalnog za život. Ljudi u ruralnim oblastima bacaju đubre pokraj puta, u šumu ili na lokalno improvizirano smetljište, a kad shvate da ono tu ostaje i poslije više godina onda odluče da bacaju u rijeku, a rijeka sve nosi. Gdje nosi?
Jedan od dobrih primjera korištenja vode je sakupljanje kišnice i snijega s krovnih površina. Kišnica je idealna za zalijevanje, to joj je prirodna uloga, besplatna je , i ne dolazi iz cjevovoda već pada s neba. Neprestano kruži, ona je obnovljivi resurs.
Isparava iz oceana i ostalih vodenih i kopnenih površina, zatim pada nazad na površinu u vidu kiše i snijega. Nastaju potočići pa rijeke koje se kasnije opet ulijevaju u oceane, mora i jezera, ili se jednostavno prirodnim padom slivaju u iste. Moguće je da jedan dio te vode skrenemo i usporimo, i iskoristimo prije nego nastavi svoj prirodni put. Zato je važno što duže zadržati vodu u našem permakulturnom vrtu, svjesno je koristiti, više puta je upotrebljavati, i na kraju je sprovesti kroz bio filter do bašte ili jezerceta.
Pomoću cijevi sva voda iz domaćinstva je sprovedena u bio filter, gdje se pročišćava pa teče dalje i navodnjava baštu.
Najjednostavniji način sakupljanja vode je u obliku kišnice i snijega s krovnih površina u betonske ili u plastične rezervoare. Mogu se koristiti i polovni kanisteri za transport koncentrata koji nisu sadržali prethodno toksične elemente ili bilo kakvu kemiju. Najbolji su kanisteri koji su sadržali fruktoze, baze za sokove i slično.
Idealno je sakupljati u veliku cisternu ili više cisterni spojene tako da su međusobno povezane cijevima i tijekom prelijevanja vode dolazi do ravnomjernog punjenja. Isto je pogodno postaviti ih na viši dio zemljišta ili neke platforme tako da korištenjem prirodnog pada vode možemo zalijevati naše sadnice, baštu, povrće u plasteniku ili dopunjavati jezerce.
S jedne krovne površine npr. od 140m2 se može sakupiti oko 80 m3 vode godišnje. U zavisnosti od padavina, za sada smo shvatili da jednim dobrim pljuskom sredinom proljeća možemo sakupiti 5000 litara kišnice sa krova.
Ostala voda se prelijeva u bio filter ili u jezerce. Sakupljena voda može se koristiti za navodnjavanje plastenika, zalijevanje bašte i ostalih sadnica u vrtu.
Vodu također možemo koristiti za tuširanje i pranje posuđa, pranje veša i samog domaćinstva, vodeći računa da uvijek pri pranju koristimo ekološke proizvode koje proizvodimo sami! Sredstva za pranje, sapun, pastu za zube moramo praviti isključivo od prirodnih materijala.
Tako iskorištenu vodu možemo sprovesti u bio filter pa dalje u baštu. Koristeći ekološke i prirodne proizvode nećemo zagaditi vodu. Na permakulturnom imanju ali i u životu uopće važno je da naučimo da cijenimo i svjesno koristimo element vode.
Izvor: rtanjskivrt.rs
