Počelo je Došašće.
Došašće ili advent, od latinske riječi adventus koja znači dolazak, je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak crkvene godine.
U zapadnom kršćanstvu, Došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak.
U Rimokatoličkoj Crkvi, u Došašću, prevladava ljubičasta boja u liturgiji. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije.
U Došašću se izrađuje i na obiteljski stol stavlja adventski vijenac s četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje Došašća. Prva svijeća je postilica ili prorokova svijeća - simbolizira nadu i iščekivanje. Druga svijeća je pomirilica ili betlehemska - označava mir. Treća svijeća je pastirska - slavi radost i veselje. Četvrta svijeća je svijeća anđela i donosi - ljubav.
U prvome dijelu Došašća, do 16. prosinca, vjernici se pripravljaju za slavni Kristov dolazak, kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu, od 17. do 24. prosinca, pobliže pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom.
U Došašću su svakog jutra, zornice puku omiljene rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.
Adventski se vijenac plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označava vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njezinom putu u Egipat.
Čine ga dva temeljna simbola – krug i svijeće odnosno svjetlo. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri.
Nekada su na vijencu stajale 24 svijeće, 4 velike crvene i 20 malih bijelih. Velike su se palile nedjeljom, a male svaki dan. Tako su svakodnevno bile podsjetnik vjernicima na duhovnu pripremu zbog dolaska Božića.
Došašće ili advent, od latinske riječi adventus koja znači dolazak, je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak crkvene godine.
U zapadnom kršćanstvu, Došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak.
U Rimokatoličkoj Crkvi, u Došašću, prevladava ljubičasta boja u liturgiji. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije.
U Došašću se izrađuje i na obiteljski stol stavlja adventski vijenac s četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje Došašća. Prva svijeća je postilica ili prorokova svijeća - simbolizira nadu i iščekivanje. Druga svijeća je pomirilica ili betlehemska - označava mir. Treća svijeća je pastirska - slavi radost i veselje. Četvrta svijeća je svijeća anđela i donosi - ljubav.
U prvome dijelu Došašća, do 16. prosinca, vjernici se pripravljaju za slavni Kristov dolazak, kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu, od 17. do 24. prosinca, pobliže pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom.
U Došašću su svakog jutra, zornice puku omiljene rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.
Adventski se vijenac plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označava vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njezinom putu u Egipat.
Čine ga dva temeljna simbola – krug i svijeće odnosno svjetlo. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri.
Nekada su na vijencu stajale 24 svijeće, 4 velike crvene i 20 malih bijelih. Velike su se palile nedjeljom, a male svaki dan. Tako su svakodnevno bile podsjetnik vjernicima na duhovnu pripremu zbog dolaska Božića.
