Ruski i finski kemičari stvorili su novi tip nanočestica koje se mogu "napuniti" kemoterapijom i koristiti za prebacivanje otrovnih tvari u unutrašnjost tumora.
"U kulturu stanica uveli smo nanočestice s preparatom protiv razvoja tumora, nakon čega smo nanočestice izlagali bilo elektromagnetskom, bilo infracrvenom zračenju", navodi Andrej Kudrjavcev iz Instituta za teorijsku i eksperimentalnu biofiziku Ruske akademije znanosti u Puščinu.
U tim uvjetima temperatura uzoraka je rasla, polimerni pokrivač se skupljao i ispuštao aktivnu tvar iz pora, objašnjavaju znanstvenici, prenijela je Srna.
Tijekom posljednjih nekoliko godina znanstvenici su stvorili nekoliko novih metoda za liječenje raka, koje se zasnivaju na različitim organskim i neorganskim nanočesticama.
U nekim slučajevima nanočestice same po sebi služe kao sredstvo za uklanjanje tumora, djelujući kao neka vrsta "mete" na koju se usmjeravaju ili imune stanice ili zračenje lasera koje zagrijava čestice i "spaljuje" stanice, prenose RIA Novosti.
U drugim slučajevima, kako kažu Kudrjavcev i njegove kolege, nanočestice se pojavljuju samo kao sredstvo za prenošenje opasnih molekula do tumora, što ograničava njihovo djelovanje i omogućava da se smanje doze koje su potrebne za potpuno uništavanje stanica karcinoma.
Kao nanočestice mogu se koristiti različite organske strukture koje imitiraju stanice ili neorganski spojevi koji su nevidljivi za imuni sustav.
Kudrjavcev i njegove kolege sjedinili su dobre strane jednog i drugog pristupa i stvorili nanočestice od silicij. One se mogu napuniti bilo kojom materijom i izolirati od vanjskog svijeta, a molekuli kemoterapije onda neće ubijati zdrave stanice i organe.
Ovakve nanočestice, kako objašnjavaju naučnici, funkcioniraju zahvaljujući zanimljivoj sposobnosti tumora - da u sebi sakuplja svo "smeće" koje postoji u organizmu.
Osim toga, temperatura unutar tumora obično je znatno viša od normalne, što omogućava da se lako lokalizira.
"U kulturu stanica uveli smo nanočestice s preparatom protiv razvoja tumora, nakon čega smo nanočestice izlagali bilo elektromagnetskom, bilo infracrvenom zračenju", navodi Andrej Kudrjavcev iz Instituta za teorijsku i eksperimentalnu biofiziku Ruske akademije znanosti u Puščinu.
U tim uvjetima temperatura uzoraka je rasla, polimerni pokrivač se skupljao i ispuštao aktivnu tvar iz pora, objašnjavaju znanstvenici, prenijela je Srna.
Tijekom posljednjih nekoliko godina znanstvenici su stvorili nekoliko novih metoda za liječenje raka, koje se zasnivaju na različitim organskim i neorganskim nanočesticama.
U nekim slučajevima nanočestice same po sebi služe kao sredstvo za uklanjanje tumora, djelujući kao neka vrsta "mete" na koju se usmjeravaju ili imune stanice ili zračenje lasera koje zagrijava čestice i "spaljuje" stanice, prenose RIA Novosti.
U drugim slučajevima, kako kažu Kudrjavcev i njegove kolege, nanočestice se pojavljuju samo kao sredstvo za prenošenje opasnih molekula do tumora, što ograničava njihovo djelovanje i omogućava da se smanje doze koje su potrebne za potpuno uništavanje stanica karcinoma.
Kao nanočestice mogu se koristiti različite organske strukture koje imitiraju stanice ili neorganski spojevi koji su nevidljivi za imuni sustav.
Kudrjavcev i njegove kolege sjedinili su dobre strane jednog i drugog pristupa i stvorili nanočestice od silicij. One se mogu napuniti bilo kojom materijom i izolirati od vanjskog svijeta, a molekuli kemoterapije onda neće ubijati zdrave stanice i organe.
Ovakve nanočestice, kako objašnjavaju naučnici, funkcioniraju zahvaljujući zanimljivoj sposobnosti tumora - da u sebi sakuplja svo "smeće" koje postoji u organizmu.
Osim toga, temperatura unutar tumora obično je znatno viša od normalne, što omogućava da se lako lokalizira.
