Minule subote u Frankfurtu nazočili smo prvenstvenom dvoboju njemačke Bundeslige između Eintrachta Frankfurt i Mainza, u kojem je domaćin slavio (3:0). Mainz je “popio” tri pogotka, ali sreća mu je bila veliki saveznik, tako da nije doživio potpuni rezultatski brodolom. A po onome što se događalo na travnjaku, mogli su...
Tom prigodom, još jedanput, uvjerili smo se u igračku moć Ante Rebića, koji je bio asistent i strijelac u važnoj i velikoj pobjedi Eintrachta. Uvjerili smo se i koliko ga navijači kluba vole, a razloge vidimo u njegovu nogometnom potencijalu i po onome što daje na igralištu (dosad u prvenstvu zabio 6 golova i imao 3 asistencije). Ante je bio nezaustavljiv 71 minutu, sve do trenutka kad ga je trener Niko Kovač izveo iz igre. Tada je i pao dogovor za ovaj intervju, što je Rebić gospodski ispoštovao, pišu Sportske novosti.
Svi smo od krvi i mesa
Eintracht je postao respektabilan klub u Bundesligi?
- Istina je to, mi smo danas klub prema kojem imaju respekt puno jače momčadi od naše. Međutim, ništa to nije slučajno, niti je bilo lako doći na ovu poziciju. Klub je bio u raspadu, vodila se borba za spas od ispadanja, borba za preživjeti. Onda se, srećom, pojavio Niko Kovač, koji je svojim znanjem i entuzijazmom pokrenuo sve u klubu i oko kluba, radeći danonoćno da bismo bili ono što smo danas. Osvrnut ću se na nas igrače. Nekoliko nas nije igralo u svojim klubovima, a evo, danas smo nositelji igre u Eintrachtu i svi bolje igramo nego u bliskoj prošlosti.
Na vaš učinak u igri Eintrachta nižu se debele pohvale, pozitivne kritike, u njemačkim medijima... Što vam to znači?
- Svi smo mi krvavi ispod kože, od krvi i mesa, što naš narod kaže. Naravno da mi je drago kad me označavaju ključnim igračem i kad vide i cijene sav moj trud... To mi daje dodatnu motivaciju.
Koliko ste vi osobno zadovoljni trenutačnom formom i učinkom?
- Uvijek može bolje, ali, objektivno, zadovoljan sam. Trener Niko Kovač naučio nas je da individualnost ne znači ništa ako nije uklopljena u momčad. Stalno sam fokusiran na rad za ekipu, za zajednički uspjeh. Eto vidite, to daje pozitivne rezultate.
Kakav vam je odnos s trenerom Nikom Kovačem?
- Nas odnos je čisto profesionalni, odnos trener - igrač, a drugačiji nikad nije ni bio niti je drugačiji moguć. Nas dvojica se poznajemo još iz vremena dok nas je vodio u mladoj reprezentaciji, nekad me je kritizirao, možda više nego druge, a nekad opet hvalio... Sve po zaslugama! Da budem iskren, nije mi ubog toga u početku bio simpatičan, ali danas skroz drugačije razmišljam i gledam na sve te odnose. Da skratim priču, slažemo se jako dobro jer znam da želi najbolje i meni i ekipi, želi uspjeh. Kovač je vrlo radišan, stručan i pošten čovjek!
S kime se u sastavu Eintrachta najbolje slažete?
- S Lukom Jovićem se u igri najbolje razumijem i slažem. Mlad je, ali čudo od igrača. Ima sve predispozicije da napravi veliku karijeru, a i on se u Eintrachtu preporodio.
Koji su dometi Eintrachta, možete li na koncu prvenstva zauzeti mjesto koje jamči Ligu prvaka?
- Nisam rođen za prognoze i teško mi je sada reći da ćemo biti među četiri prve ekipe, na koncu prvenstva. Vidjet ćemo što će donijeti sljedeći prvenstveni dvoboji, ne samo naši već i drugih ekipa koje imaju isti cilj i šanse kao i mi. Međutim, vjerujem da ćemo moći igrati Europsku ligu.
Veće časti nema
U polufinalu Njemačkog kupa, 18. travnja, igrat ćete kod Schalkea 04, jesu li oni “prolazni”, možete li i ove godine u finale?
- U prvenstvu smo s njima igrali 2:2 u 17. kolu, a imali smo vodstvo (2:0). Poravnali su u sučevoj nadoknadi vremena, u 95. minuti. Cijenim da smo kompaktniji, bolji, a na programu je samo jedna utakmica. Kako ja, tako i moji suigrači svjesni smo da je ulog jako velik, te nam dodatno motiviranje nije neophodno. Vjerujem u finale, da ćemo ga igrati u Berlinu, 19. svibnja.
U zimskom prijelaznom roku Eintrachtu je pristupio vrlo mladi, a veoma talentirani igrač, Marijan Ćavar, iz mostarskog Zrinjskog. Kakav je dojam ostavio na vas?
- Uistinu, radi se o vrlo nadarenom igraču, ali mora još mnogo raditi. Ja ga razumijem, kako mu je na početku života i rada u inozemstvu, ali tu smo da mu pomognemo, da se snađe i brzo dođe na svoje. Inače, vrlo je pristojan i kulturan dečko!
Izbornik Dalić pozvao vas je u reprezentaciju, dio ste američke ekspedicije Vatrenih. Što vam znači poziv među Kockaste?
- Hmmm! Još dok sam kao dijete pikao, loptu sanjao sam da jednog dana odjenem dres hrvatskog nogometnog predstavništva, da zaigram za svoju domovinu. Veće časti za sportaša nema! Eto, ostvarilo mi se i dat ću sve od sebe da što duže trajem. Meni je ovo drugo okupljanje u A momčadi, nakon nepozivanja dvije godine.
Osoba bez straha
Mislite li da ste zaslužili poziv među reprezentativce?
- Neću pričati jesam li zaslužio ili ne. Još dok sam bio među mladim reprezentativcima, znao sam reći “neka igre, golovi i sveukupni doprinos, učinak na travnjaku, kažu jesam li zaslužio ili ne”. Ako baš hoćete, igram već drugu godinu u klubu koji je na četvrtoj poziciji u Bundesligi, koja je jedna od liga Petice.
Imat ćete jaku i opasnu konkurenciju?
- Točno! To me veseli, to znači da je Hrvatska jaka! Moj genetski kod mi kaže da sam osoba bez straha, što znači da se ni konkurencije ne plašim, ali je uvelike respektiram i cijenim. Mi smo prijatelji, a ne neprijatelji. Osobno jako cijenim napadače Vatrenih. Sve as do asa: Perišić, Mandžukić, Kalinić, Ćop, Kramarić, Pjaca... Svi igraju u zvučnim klubovima i ligama.
Tom prigodom, još jedanput, uvjerili smo se u igračku moć Ante Rebića, koji je bio asistent i strijelac u važnoj i velikoj pobjedi Eintrachta. Uvjerili smo se i koliko ga navijači kluba vole, a razloge vidimo u njegovu nogometnom potencijalu i po onome što daje na igralištu (dosad u prvenstvu zabio 6 golova i imao 3 asistencije). Ante je bio nezaustavljiv 71 minutu, sve do trenutka kad ga je trener Niko Kovač izveo iz igre. Tada je i pao dogovor za ovaj intervju, što je Rebić gospodski ispoštovao, pišu Sportske novosti.
Svi smo od krvi i mesa
Eintracht je postao respektabilan klub u Bundesligi?
- Istina je to, mi smo danas klub prema kojem imaju respekt puno jače momčadi od naše. Međutim, ništa to nije slučajno, niti je bilo lako doći na ovu poziciju. Klub je bio u raspadu, vodila se borba za spas od ispadanja, borba za preživjeti. Onda se, srećom, pojavio Niko Kovač, koji je svojim znanjem i entuzijazmom pokrenuo sve u klubu i oko kluba, radeći danonoćno da bismo bili ono što smo danas. Osvrnut ću se na nas igrače. Nekoliko nas nije igralo u svojim klubovima, a evo, danas smo nositelji igre u Eintrachtu i svi bolje igramo nego u bliskoj prošlosti.
Na vaš učinak u igri Eintrachta nižu se debele pohvale, pozitivne kritike, u njemačkim medijima... Što vam to znači?
- Svi smo mi krvavi ispod kože, od krvi i mesa, što naš narod kaže. Naravno da mi je drago kad me označavaju ključnim igračem i kad vide i cijene sav moj trud... To mi daje dodatnu motivaciju.
Koliko ste vi osobno zadovoljni trenutačnom formom i učinkom?
- Uvijek može bolje, ali, objektivno, zadovoljan sam. Trener Niko Kovač naučio nas je da individualnost ne znači ništa ako nije uklopljena u momčad. Stalno sam fokusiran na rad za ekipu, za zajednički uspjeh. Eto vidite, to daje pozitivne rezultate.
Kakav vam je odnos s trenerom Nikom Kovačem?
- Nas odnos je čisto profesionalni, odnos trener - igrač, a drugačiji nikad nije ni bio niti je drugačiji moguć. Nas dvojica se poznajemo još iz vremena dok nas je vodio u mladoj reprezentaciji, nekad me je kritizirao, možda više nego druge, a nekad opet hvalio... Sve po zaslugama! Da budem iskren, nije mi ubog toga u početku bio simpatičan, ali danas skroz drugačije razmišljam i gledam na sve te odnose. Da skratim priču, slažemo se jako dobro jer znam da želi najbolje i meni i ekipi, želi uspjeh. Kovač je vrlo radišan, stručan i pošten čovjek!
S kime se u sastavu Eintrachta najbolje slažete?
- S Lukom Jovićem se u igri najbolje razumijem i slažem. Mlad je, ali čudo od igrača. Ima sve predispozicije da napravi veliku karijeru, a i on se u Eintrachtu preporodio.
Koji su dometi Eintrachta, možete li na koncu prvenstva zauzeti mjesto koje jamči Ligu prvaka?
- Nisam rođen za prognoze i teško mi je sada reći da ćemo biti među četiri prve ekipe, na koncu prvenstva. Vidjet ćemo što će donijeti sljedeći prvenstveni dvoboji, ne samo naši već i drugih ekipa koje imaju isti cilj i šanse kao i mi. Međutim, vjerujem da ćemo moći igrati Europsku ligu.
Veće časti nema
U polufinalu Njemačkog kupa, 18. travnja, igrat ćete kod Schalkea 04, jesu li oni “prolazni”, možete li i ove godine u finale?
- U prvenstvu smo s njima igrali 2:2 u 17. kolu, a imali smo vodstvo (2:0). Poravnali su u sučevoj nadoknadi vremena, u 95. minuti. Cijenim da smo kompaktniji, bolji, a na programu je samo jedna utakmica. Kako ja, tako i moji suigrači svjesni smo da je ulog jako velik, te nam dodatno motiviranje nije neophodno. Vjerujem u finale, da ćemo ga igrati u Berlinu, 19. svibnja.
U zimskom prijelaznom roku Eintrachtu je pristupio vrlo mladi, a veoma talentirani igrač, Marijan Ćavar, iz mostarskog Zrinjskog. Kakav je dojam ostavio na vas?
- Uistinu, radi se o vrlo nadarenom igraču, ali mora još mnogo raditi. Ja ga razumijem, kako mu je na početku života i rada u inozemstvu, ali tu smo da mu pomognemo, da se snađe i brzo dođe na svoje. Inače, vrlo je pristojan i kulturan dečko!
Izbornik Dalić pozvao vas je u reprezentaciju, dio ste američke ekspedicije Vatrenih. Što vam znači poziv među Kockaste?
- Hmmm! Još dok sam kao dijete pikao, loptu sanjao sam da jednog dana odjenem dres hrvatskog nogometnog predstavništva, da zaigram za svoju domovinu. Veće časti za sportaša nema! Eto, ostvarilo mi se i dat ću sve od sebe da što duže trajem. Meni je ovo drugo okupljanje u A momčadi, nakon nepozivanja dvije godine.
Osoba bez straha
Mislite li da ste zaslužili poziv među reprezentativce?
- Neću pričati jesam li zaslužio ili ne. Još dok sam bio među mladim reprezentativcima, znao sam reći “neka igre, golovi i sveukupni doprinos, učinak na travnjaku, kažu jesam li zaslužio ili ne”. Ako baš hoćete, igram već drugu godinu u klubu koji je na četvrtoj poziciji u Bundesligi, koja je jedna od liga Petice.
Imat ćete jaku i opasnu konkurenciju?
- Točno! To me veseli, to znači da je Hrvatska jaka! Moj genetski kod mi kaže da sam osoba bez straha, što znači da se ni konkurencije ne plašim, ali je uvelike respektiram i cijenim. Mi smo prijatelji, a ne neprijatelji. Osobno jako cijenim napadače Vatrenih. Sve as do asa: Perišić, Mandžukić, Kalinić, Ćop, Kramarić, Pjaca... Svi igraju u zvučnim klubovima i ligama.
