Terorist koji je u krvavom pohodu u Beču ubio četiri porijeklom je iz Sjeverne Makedonije, iz sela Čelopek pokraj Tetova. Kujtim Fejzulai (20) imao je austrijsko i sjevernomakedonsko državljanstvo. Kao 18-godišnjak prije dvije godine otputovao je u Tursku odakle se planirao prebaciti u Siriju kako bi pristupio ISIL-u, no deportiran je natrag u Austriju i osuđen na 22 mjeseca zatvora. U zatvoru je trebao biti do početka 2022., no pušten je ranije jer je mlađi punoljetnik. U zatvoru je prošao program deradikalizacije.
Ovaj ekstremni slučaj, kao i prethodni u Francuskoj, otvorili su široku raspravu je li došlo do obračuna između europske demokracije i sekularizma protiv islamskog radikalizma? Je li islam u krizi, kao što tvrdi francuski predsjednik Emmanuel Macron? I zašto toliko mladih ljudi ide putem radikalizacije i u krvave pohode? Mnogi analitičari napad na Beč vide kao napad na suživot, kulturu, civilizaciju jer taj kozmopolitski grad nije nikada mijenjao svoj način života.
"Teroristima i ekstremistima najviše smeta upravo ono što zovemo opuštenost u Beču", smatra politički analitičar Žarko Puhovski, ističući kako je Beč uvijek živio ugodno i opušteno i kako je to multikulturalni i multietnički grad.
"U njemu se mogu naći svi, od Hrvata do Vijetnamaca ili Sjevernokorejaca. Beč je ugledan grad, neutralan, povijesni i kulturni. Austrija nije sudjelovala u velikim vojnim akcijama protiv arapskog ili općenito muslimanskog svijeta. Teroristi vjeruju da, ako napadnu Beč, srušit će njegov ugled i promijeniti način života. I time poslati poruku da, ako mogu to uraditi u Beču, mogu i bilo drugdje", uvjeren je Žarko Puhovski.
Radikalizirao se u Beču
Zanimljivo je da je terorist sjevernomakedonskih korijena Kujtim Fejzulai živio u Beču o državnom trošku, u stanu koji mu je plaćao grad. Dvadesetogodišnjak se 11. veljače 2020. prijavio na program za podršku mladim građanima Beča, a ugovor o najmu stana potpisao je početkom svibnja, dok drugi to čekaju godinama. Koristio je stan od 42 četvorna metra, čak je dobivao i socijalnu pomoć od 917 eura.
"Pitanje je što je austrijski obrazovni socijalni sustav radio s tim čovjekom koji ima 20 godina i rođen je u Beču, da ne gledamo njegovo porijeklo, svih tih godina", govori Puhovski, napominjući kako se Kujtim Fejzulai nije radikalizirao u Siriji kamo je htio ići, nije se radikalizirao niti u Makedoniji, već u Beču u uvjetima getoizacije i kako to pokazuje da model socijalizacije i integracije ljudi drugih porijekla u Zapadnoj Europi ne funkcionira.
Ono što najviše zabrinjava stručnjake za terorizam i islamski radikalizam je da su gotovo sve zadnje terorističke napade izveli mladi ljudi. Postavlja se pitanje jesu li mlade generacije islamskog radikalizma krenule u džihad na Europu.
Osim terorista iz Beča i terorista koji je izveo napad u Nici, 21-godišnjeg Tunižanina Brahima Aouissaouiua, i ostali teroristi su mahom mladi. Francuskog nastavnika Samuela Patyja 16. listopada usred bijela dana na javnom mjestu nedaleko od svoje škole u okolici Pariza u kojoj je predavao dekapitirao je 18-godišnjak čečenskog porijekla Aboulah Anzorov.
Početkom listopada 20-godišnji sirijski državljanin u Dresdenu u Njemačkoj kuhinjskim je nožem napao dvojicu njemačkih turista sa zapada zemlje.
U Njemačku je došao 2015. te je kao 15-godišnjak i na Facebooku slavio Islamsku državu i “sveti rat” džihad. Označen je od njemačkih službi kao “opasni islamist” i odbijen mu je zahtjev za azilom. Međutim, i dalje je slobodno hodao Njemačkom. Pitanje je zašto nije bio deportiran.
Kolateralne žrtve su umjereni muslimani koji plaćaju visoku cijenu zbog terorista i islamskog radikalizma koji njeguju vehabijsko-selefijsku ideologiju kakvu njeguju ISIL i Al Qa’ida. Iako se većina muslimana u Europi nastoji integrirati u europsko društvo, zbog učestalih terorističkih napada islamističkih skupina i vukova samotnjaka susreću se s različitim oblicima predrasuda, diskriminacije i nasilja te optužbi kako nisu sposobni za multikulturalizam. Europski neonacisti i ultradesničari islam i muslimane već su okarakterizirali kao neprijatelje.
Teroristički napad na redakciju magazina Charlie Hebdo dodatno je otežao položaj muslimana u Europi koji su već ionako od terorističkog napada na Ameriku 2001. godine mnogima postali sinonim za terorizam.
Svakim danom povećava se mržnja i netrpeljivost prema muslimanima u Europi, stoga ne čudi niz odmazdi na muslimanske objekte širom Francuske, Austrije, Nizozemske, Švedske i ostalih zemalja koje su organizirali neonacisti i desničarske stranke. Europa se tako našla između čekića i nakovnja. S jedne strane želi zaustaviti širenje islama putem medijske hajke i pozornosti koja se pridaje društveno neprihvatljivom ponašanju u kojem su glavni akteri muslimani, te isticanje vjeroispovijesti tih aktera, dok s druge strane mora poštovati vjersku slobodu kao jedan od osnovnih postulata moderne demokracije.
Unatoč tome što postoji znatan broj onih koji se protive integraciji muslimana u europska društva, nesporna je činjenica da su muslimani postali europska realnost.
Trenutačno u 19 zemalja članica Europske unije živi više od 27 milijuna muslimana koji imaju državljanstvo tih zemalja. Ako tomu dodamo još 12 milijuna muslimana i muslimanki koji nemaju državljanstvo i žive u europskim zemljama više od četiri godine, broj muslimana doseže blizu 40 milijuna.
Iako je izjava francuskog predsjednika Emanuela Macrona kako je islam u krizi naišla na mnogo kritika, a najviše od turskog predsjednika Erdoğana koji tvrdi kako se Europa ponaša prema muslimanima kao nacisti prema Židovima za vrijeme Drugog svjetskog rata, mnogi analitičari slažu se s Macronom. Naime, sukobi u Siriji, Iraku, Afganistanu i vojne intervencije zapadnih zemalja ili pak sukobi u Palestini i tlačanje palestinskog naroda, koje teroristi uvijek spomenu kao povod za njihovo osvetničko terorističko djelovanje, nisu pravi povod tih napada.
Zapravo, nijedan od terorista koji se pozivaju na takve sukobe nije iz tih zemalja. Islam koji traže radikali, vehabizam i salafizam, suprotstavljen je na izričit način svim nacionalnim kulturama, uključujući i muslimanske, i brani jedno vjerovanje očišćeno od svakog kulturnog utjecaja i lokalne posebnosti. U tomu, možda, leži privlačnost za mlade kulturno iskorijenjene, kao što su to europski muslimani drugog naraštaja.
"Za nas, stručnjake za sigurnost, teško je dokučiti kako se mladi ljudi, koji su rođeni u zapadnoj civilizaciji, odluče na takve gnjusne terorističke napade, od odrubljivanja glave pa do hladnokrvnog pucanja u čovjeka", kaže Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost.
"S obzirom na podatke koji izlaze kako je terorist pokušavao švercati oružje iz Slovačke, moguće je da su obavještajne službe imale velikih propusta, naravno uz dodatak da je osoba ranije osuđivana zbog islamskog radikalizma pa puštena. Tu je propust i pravosudnog sustava i policije, jer se osobe sklone terorizmu treba nadzirati. Svi se pitaju zašto Beč? Za sve teroriste je Zapad jednak, nema razlike između Beča, Pariza ili Londona. Sumnjam da oni znaju neku razliku između tih gradova i država. Znaju samo za Francusku i Veliku Britaniju, da su oni predvodnici NATO snaga i svih vojnih operacija u zemljama Bliskog istoka, naravno uz SAD. S druge strane, možda je razlog i taj da pokažu kako mogu djelovati gdje god hoće i da za njih nema prepreka. A Austrija nema tako čvrste mjere kakve imaju ostale europske metropole", istaknuo je Cvrtila koji, s obzirom na to da su Bosna, Sandžak, Kosovo i Sjeverna Makedonija, kao trenutačno najveća žarišta radikalnog islamizma na svijetu, u hrvatskom okruženju, ipak ne misli da bi i naša zemlja mogla biti meta radikalnog islama.
Novi fenomen terorizma
"Hrvatska dugoročno ima jako dobre odnose s islamskim svijetom. Gotovo svi muslimani u Hrvatskoj, kao i većina u svijetu, nisu ni radikalni ni teroristi. To su ljudi koji žele imati svoje obitelji i živjeti normalnim životom. I ne samo da su integrirani već su dio našeg društva. Ono na što obavještajne službe u Europi trebaju više obraćati pozornost je na domicilne muslimane koji su radikalizirani. Jer migranti s predznakom terorizma koji ulaze u Europu su pod nadzorom, a domicilni ili mladi koji ne izazivaju nikakve sumnje izvode terorističke napade. Tu je velik problem za sigurnosne službe diljem svijeta. Vidimo u zadnje vrijeme da većina mladih ljudi vrši terorističke napade. Svijet se mora suočiti s činjenicom da nam prijeti taj fenomen terorizma i pod svaku cijenu ga treba suzbijati, a to je dugotrajan proces."
Mnogi postavljaju pitanje zašto su se Albanci radikalizirali, a upravo njima je Zapad pomogao da dođu do države na Kosovu?
"Nije bitno što je on Albanac ili porijeklom Makedonac. Bitna je manipulacija da je muslimanskog porijekla. Ono što je indikativno da se Albanija ili Albanci ne dovode u kontekst da su oni i katolici i pravoslavci i muslimani. Većina u svijetu, pa čak i u Hrvatskoj, misle da su svi Albanci muslimani. Taj čovjek ne predstavlja niti Albance kao narod niti albanske muslimane. On se radikalizirao i možeš ga samo gledati iz te prizme", kaže Žarko Puhovski, kojeg smo upitali je li europski sekularizam krenuo u borbu protiv islamskog radikalizma?
"Najbolju je rečenicu izgovorio austrijski kancelar Sebastian Kurz neposredno nakon terorističkog napada, kazavši: “To nije rat civilizacija, to je rat civilizacije i barbarstva!” Tu je doista riječ o barbarskom ponašanju koje je karakteristično za sve ekstremiste. Za njih je ljudski život materijal. Nije vrijednost već komunikacijski materijal. Oni ubijaju da bi došli u javnost. Dobrim dijelom zadnjih mjeseci nisu djelovali jer je javnost bila zagušena koronavirusom i nisu imali prilike doći u javnost", kazao je Puhovski koji ističe da je Macronova formulacija o islamu i muslimanima bila nespretna te da Macron nije bad guy, nije neprijatelj muslimanima i da je Erdoğan to morao znati.
"Ja ne vjerujem da je Erdoğan kriv za terorizam i da njemu taj terorizam odgovara. Ali mi se čini da je Erdoğan u zadnjih godinu-dvije izletio iz svog političkog kursa. On je počeo radikalizirati svoje postupke, recimo primjer Aje Sofije. Taj potez je bio nepotreban i to je bila čista provokacija kršćanima diljem svijeta", smatra Puhovski koji se slaže sa Željkom Cvrtilom da Hrvatska nije potencijalna meta.
"Što god ja mislio loše o hrvatskom nacionalizmu, on ima i jednu pozitivnu značajku koja sad dolazi do izražaja. A to je da je hrvatski nacionalizam tradicionalno okrenut muslimanima, a ne protiv njih. Svi su europski nacionalisti više-manje protiv muslimana. Naš nacionalizam, opet iz nekih imperijalnih razloga, smatra muslimane cvijetom hrvatstva, i on nije protumuslimanski što Hrvatskoj olakšava situaciju. Zbog toga ne vjerujem da je Hrvatska u ovom momentu meta islamskog radikalizma i terorizma, ali to ne znači da hrvatske službe i policija ne moraju raditi svoj posao."
Ovaj ekstremni slučaj, kao i prethodni u Francuskoj, otvorili su široku raspravu je li došlo do obračuna između europske demokracije i sekularizma protiv islamskog radikalizma? Je li islam u krizi, kao što tvrdi francuski predsjednik Emmanuel Macron? I zašto toliko mladih ljudi ide putem radikalizacije i u krvave pohode? Mnogi analitičari napad na Beč vide kao napad na suživot, kulturu, civilizaciju jer taj kozmopolitski grad nije nikada mijenjao svoj način života.
"Teroristima i ekstremistima najviše smeta upravo ono što zovemo opuštenost u Beču", smatra politički analitičar Žarko Puhovski, ističući kako je Beč uvijek živio ugodno i opušteno i kako je to multikulturalni i multietnički grad.
"U njemu se mogu naći svi, od Hrvata do Vijetnamaca ili Sjevernokorejaca. Beč je ugledan grad, neutralan, povijesni i kulturni. Austrija nije sudjelovala u velikim vojnim akcijama protiv arapskog ili općenito muslimanskog svijeta. Teroristi vjeruju da, ako napadnu Beč, srušit će njegov ugled i promijeniti način života. I time poslati poruku da, ako mogu to uraditi u Beču, mogu i bilo drugdje", uvjeren je Žarko Puhovski.
Radikalizirao se u Beču
Zanimljivo je da je terorist sjevernomakedonskih korijena Kujtim Fejzulai živio u Beču o državnom trošku, u stanu koji mu je plaćao grad. Dvadesetogodišnjak se 11. veljače 2020. prijavio na program za podršku mladim građanima Beča, a ugovor o najmu stana potpisao je početkom svibnja, dok drugi to čekaju godinama. Koristio je stan od 42 četvorna metra, čak je dobivao i socijalnu pomoć od 917 eura.
"Pitanje je što je austrijski obrazovni socijalni sustav radio s tim čovjekom koji ima 20 godina i rođen je u Beču, da ne gledamo njegovo porijeklo, svih tih godina", govori Puhovski, napominjući kako se Kujtim Fejzulai nije radikalizirao u Siriji kamo je htio ići, nije se radikalizirao niti u Makedoniji, već u Beču u uvjetima getoizacije i kako to pokazuje da model socijalizacije i integracije ljudi drugih porijekla u Zapadnoj Europi ne funkcionira.
Ono što najviše zabrinjava stručnjake za terorizam i islamski radikalizam je da su gotovo sve zadnje terorističke napade izveli mladi ljudi. Postavlja se pitanje jesu li mlade generacije islamskog radikalizma krenule u džihad na Europu.
Osim terorista iz Beča i terorista koji je izveo napad u Nici, 21-godišnjeg Tunižanina Brahima Aouissaouiua, i ostali teroristi su mahom mladi. Francuskog nastavnika Samuela Patyja 16. listopada usred bijela dana na javnom mjestu nedaleko od svoje škole u okolici Pariza u kojoj je predavao dekapitirao je 18-godišnjak čečenskog porijekla Aboulah Anzorov.
Početkom listopada 20-godišnji sirijski državljanin u Dresdenu u Njemačkoj kuhinjskim je nožem napao dvojicu njemačkih turista sa zapada zemlje.
U Njemačku je došao 2015. te je kao 15-godišnjak i na Facebooku slavio Islamsku državu i “sveti rat” džihad. Označen je od njemačkih službi kao “opasni islamist” i odbijen mu je zahtjev za azilom. Međutim, i dalje je slobodno hodao Njemačkom. Pitanje je zašto nije bio deportiran.
Kolateralne žrtve su umjereni muslimani koji plaćaju visoku cijenu zbog terorista i islamskog radikalizma koji njeguju vehabijsko-selefijsku ideologiju kakvu njeguju ISIL i Al Qa’ida. Iako se većina muslimana u Europi nastoji integrirati u europsko društvo, zbog učestalih terorističkih napada islamističkih skupina i vukova samotnjaka susreću se s različitim oblicima predrasuda, diskriminacije i nasilja te optužbi kako nisu sposobni za multikulturalizam. Europski neonacisti i ultradesničari islam i muslimane već su okarakterizirali kao neprijatelje.
Teroristički napad na redakciju magazina Charlie Hebdo dodatno je otežao položaj muslimana u Europi koji su već ionako od terorističkog napada na Ameriku 2001. godine mnogima postali sinonim za terorizam.
Svakim danom povećava se mržnja i netrpeljivost prema muslimanima u Europi, stoga ne čudi niz odmazdi na muslimanske objekte širom Francuske, Austrije, Nizozemske, Švedske i ostalih zemalja koje su organizirali neonacisti i desničarske stranke. Europa se tako našla između čekića i nakovnja. S jedne strane želi zaustaviti širenje islama putem medijske hajke i pozornosti koja se pridaje društveno neprihvatljivom ponašanju u kojem su glavni akteri muslimani, te isticanje vjeroispovijesti tih aktera, dok s druge strane mora poštovati vjersku slobodu kao jedan od osnovnih postulata moderne demokracije.
Unatoč tome što postoji znatan broj onih koji se protive integraciji muslimana u europska društva, nesporna je činjenica da su muslimani postali europska realnost.
Trenutačno u 19 zemalja članica Europske unije živi više od 27 milijuna muslimana koji imaju državljanstvo tih zemalja. Ako tomu dodamo još 12 milijuna muslimana i muslimanki koji nemaju državljanstvo i žive u europskim zemljama više od četiri godine, broj muslimana doseže blizu 40 milijuna.
Iako je izjava francuskog predsjednika Emanuela Macrona kako je islam u krizi naišla na mnogo kritika, a najviše od turskog predsjednika Erdoğana koji tvrdi kako se Europa ponaša prema muslimanima kao nacisti prema Židovima za vrijeme Drugog svjetskog rata, mnogi analitičari slažu se s Macronom. Naime, sukobi u Siriji, Iraku, Afganistanu i vojne intervencije zapadnih zemalja ili pak sukobi u Palestini i tlačanje palestinskog naroda, koje teroristi uvijek spomenu kao povod za njihovo osvetničko terorističko djelovanje, nisu pravi povod tih napada.
Zapravo, nijedan od terorista koji se pozivaju na takve sukobe nije iz tih zemalja. Islam koji traže radikali, vehabizam i salafizam, suprotstavljen je na izričit način svim nacionalnim kulturama, uključujući i muslimanske, i brani jedno vjerovanje očišćeno od svakog kulturnog utjecaja i lokalne posebnosti. U tomu, možda, leži privlačnost za mlade kulturno iskorijenjene, kao što su to europski muslimani drugog naraštaja.
"Za nas, stručnjake za sigurnost, teško je dokučiti kako se mladi ljudi, koji su rođeni u zapadnoj civilizaciji, odluče na takve gnjusne terorističke napade, od odrubljivanja glave pa do hladnokrvnog pucanja u čovjeka", kaže Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost.
"S obzirom na podatke koji izlaze kako je terorist pokušavao švercati oružje iz Slovačke, moguće je da su obavještajne službe imale velikih propusta, naravno uz dodatak da je osoba ranije osuđivana zbog islamskog radikalizma pa puštena. Tu je propust i pravosudnog sustava i policije, jer se osobe sklone terorizmu treba nadzirati. Svi se pitaju zašto Beč? Za sve teroriste je Zapad jednak, nema razlike između Beča, Pariza ili Londona. Sumnjam da oni znaju neku razliku između tih gradova i država. Znaju samo za Francusku i Veliku Britaniju, da su oni predvodnici NATO snaga i svih vojnih operacija u zemljama Bliskog istoka, naravno uz SAD. S druge strane, možda je razlog i taj da pokažu kako mogu djelovati gdje god hoće i da za njih nema prepreka. A Austrija nema tako čvrste mjere kakve imaju ostale europske metropole", istaknuo je Cvrtila koji, s obzirom na to da su Bosna, Sandžak, Kosovo i Sjeverna Makedonija, kao trenutačno najveća žarišta radikalnog islamizma na svijetu, u hrvatskom okruženju, ipak ne misli da bi i naša zemlja mogla biti meta radikalnog islama.
Novi fenomen terorizma
"Hrvatska dugoročno ima jako dobre odnose s islamskim svijetom. Gotovo svi muslimani u Hrvatskoj, kao i većina u svijetu, nisu ni radikalni ni teroristi. To su ljudi koji žele imati svoje obitelji i živjeti normalnim životom. I ne samo da su integrirani već su dio našeg društva. Ono na što obavještajne službe u Europi trebaju više obraćati pozornost je na domicilne muslimane koji su radikalizirani. Jer migranti s predznakom terorizma koji ulaze u Europu su pod nadzorom, a domicilni ili mladi koji ne izazivaju nikakve sumnje izvode terorističke napade. Tu je velik problem za sigurnosne službe diljem svijeta. Vidimo u zadnje vrijeme da većina mladih ljudi vrši terorističke napade. Svijet se mora suočiti s činjenicom da nam prijeti taj fenomen terorizma i pod svaku cijenu ga treba suzbijati, a to je dugotrajan proces."
Mnogi postavljaju pitanje zašto su se Albanci radikalizirali, a upravo njima je Zapad pomogao da dođu do države na Kosovu?
"Nije bitno što je on Albanac ili porijeklom Makedonac. Bitna je manipulacija da je muslimanskog porijekla. Ono što je indikativno da se Albanija ili Albanci ne dovode u kontekst da su oni i katolici i pravoslavci i muslimani. Većina u svijetu, pa čak i u Hrvatskoj, misle da su svi Albanci muslimani. Taj čovjek ne predstavlja niti Albance kao narod niti albanske muslimane. On se radikalizirao i možeš ga samo gledati iz te prizme", kaže Žarko Puhovski, kojeg smo upitali je li europski sekularizam krenuo u borbu protiv islamskog radikalizma?
"Najbolju je rečenicu izgovorio austrijski kancelar Sebastian Kurz neposredno nakon terorističkog napada, kazavši: “To nije rat civilizacija, to je rat civilizacije i barbarstva!” Tu je doista riječ o barbarskom ponašanju koje je karakteristično za sve ekstremiste. Za njih je ljudski život materijal. Nije vrijednost već komunikacijski materijal. Oni ubijaju da bi došli u javnost. Dobrim dijelom zadnjih mjeseci nisu djelovali jer je javnost bila zagušena koronavirusom i nisu imali prilike doći u javnost", kazao je Puhovski koji ističe da je Macronova formulacija o islamu i muslimanima bila nespretna te da Macron nije bad guy, nije neprijatelj muslimanima i da je Erdoğan to morao znati.
"Ja ne vjerujem da je Erdoğan kriv za terorizam i da njemu taj terorizam odgovara. Ali mi se čini da je Erdoğan u zadnjih godinu-dvije izletio iz svog političkog kursa. On je počeo radikalizirati svoje postupke, recimo primjer Aje Sofije. Taj potez je bio nepotreban i to je bila čista provokacija kršćanima diljem svijeta", smatra Puhovski koji se slaže sa Željkom Cvrtilom da Hrvatska nije potencijalna meta.
"Što god ja mislio loše o hrvatskom nacionalizmu, on ima i jednu pozitivnu značajku koja sad dolazi do izražaja. A to je da je hrvatski nacionalizam tradicionalno okrenut muslimanima, a ne protiv njih. Svi su europski nacionalisti više-manje protiv muslimana. Naš nacionalizam, opet iz nekih imperijalnih razloga, smatra muslimane cvijetom hrvatstva, i on nije protumuslimanski što Hrvatskoj olakšava situaciju. Zbog toga ne vjerujem da je Hrvatska u ovom momentu meta islamskog radikalizma i terorizma, ali to ne znači da hrvatske službe i policija ne moraju raditi svoj posao."
