Kako se na Arktik spustila duga mračna noć, koja će potrajati puna četeri mjeseca, njemačka polarnoalpinistička ekspedicija, koje je član i naš Ramljak mr. Petar Lovrić, početkom studenog uputila se prema jugu.
Cilj je treći najviši vulkanski vrh na svijetu na otoku Tenerife.
Nakon nešto manje od pet sati leta od Frankfurta, džinovska ptičurina, njemački Kondor sa 400 putnika spušta se na ovaj rajski otok. Tenerife spada u skupinu Kanarskih vulkanskih otoka, koja je od zapadnoafričke obale udaljena oko 300 km. Otoci spadaju u najelitniji svijetski turizam, pa se većina putnika iskrcava sa ogromnim koferima i golf priborom, dočim se njih 12 začas izdvaja sa ruksacima na leđima. Ostali ih putnici gledaju sa sažaljenjem, ali i oni njih, mada oni odoše u superlusuzne hotele, a naši alpinisti u svoju bazu na jednoj hridi. Atlanska obala sa farmama banana i ostalog tropskog voća, otok sa svijetskim rekordom od preko 600 endemskih biljki, to je Tenerife. Naš cilj je 3718 m visoki vulkanski vrh Pico del Teide, treći po visini vulkanski vrh na svijetu. Pico del Teide je, ustvari, čudovišna vulkanska mitska piramida usred Atlantika. Do dolaska Španjolaca i kristijaniziranja ovog otočja, lokalno stanovništvo je čvrsto vjerovalo da na krateru ovog vulkana stanuju dobri i zli bogovi. Njihove oči su cijeli život bile uprte prema vulkanskom vrhu sa kojeg bi mogla voljom zlih bogova krenuti usijana lava.
Uspon na Teide ide vrlo strmim usjeklinama između divovskih gromada lave, koja se sa vrha spuštala zadnji put prije 100 godina. Zato su i naše pripreme za uspon tralaje puna četeri dana.
Uz svladavanje visinske razlike od 3718 m, trebalo se privikavati i na razliku u temperaturi, koja od obale do snježnog vrha iznosi i do 37 stupnjeva. Ovdje zdravstveni karton mora biti besprijekoran, jer uz enormnu razliku u temperaturi, iznad 3000 m, zrak je sve rijeđi, teže se diše, a moguće su i vrtoglavice.
Peti je dan ekspedicija sa svom alpinističkom opremom, vodom i hranom, krenula prema vrhu probijajući se između gromada lave. Do kraja dana stigli su do planinarskog prenoćišta na 1890 m. Sljedećeg dana odrađen je uspon do 2560 m, da bi se treći dan krenulo na sami vrh, krater vulkana. Za dolazak na vrh vulkana otočne vlasti izdaju specijalno odobrenje i to tri mjeseca ranije sa točno odeđenim danom i satom. Sve iz siguronosnih razloga. Tko ne dođe točno u to vrijeme, nema nikakve šanse dobiti propusnicu za uspon. Njemačka točnost nikada ne zakazuje, pa smo mi stigli 15 minuta prije. Uspon na sami vrh, kako govori naš Lovrić, ostavlja čovjeka sa pomiješanim osjećajima. Pobjeda je to, jer je još jedan svijetski biser osvojen, tu je i ponos, uz njemačku zastavicu, stavlja on i hrvatsku, ali pogled sa kratera el Teide-a prema nepreglednim atlanskim pučinama ostavlja čovjeka bez daha, ali mu i govori, gledajući krater vulkana, kako je čovjek, ustvari, na našem planetu i svemiru sitan i bespomoćan.
Cilj je treći najviši vulkanski vrh na svijetu na otoku Tenerife.
Nakon nešto manje od pet sati leta od Frankfurta, džinovska ptičurina, njemački Kondor sa 400 putnika spušta se na ovaj rajski otok. Tenerife spada u skupinu Kanarskih vulkanskih otoka, koja je od zapadnoafričke obale udaljena oko 300 km. Otoci spadaju u najelitniji svijetski turizam, pa se većina putnika iskrcava sa ogromnim koferima i golf priborom, dočim se njih 12 začas izdvaja sa ruksacima na leđima. Ostali ih putnici gledaju sa sažaljenjem, ali i oni njih, mada oni odoše u superlusuzne hotele, a naši alpinisti u svoju bazu na jednoj hridi. Atlanska obala sa farmama banana i ostalog tropskog voća, otok sa svijetskim rekordom od preko 600 endemskih biljki, to je Tenerife. Naš cilj je 3718 m visoki vulkanski vrh Pico del Teide, treći po visini vulkanski vrh na svijetu. Pico del Teide je, ustvari, čudovišna vulkanska mitska piramida usred Atlantika. Do dolaska Španjolaca i kristijaniziranja ovog otočja, lokalno stanovništvo je čvrsto vjerovalo da na krateru ovog vulkana stanuju dobri i zli bogovi. Njihove oči su cijeli život bile uprte prema vulkanskom vrhu sa kojeg bi mogla voljom zlih bogova krenuti usijana lava.
Uspon na Teide ide vrlo strmim usjeklinama između divovskih gromada lave, koja se sa vrha spuštala zadnji put prije 100 godina. Zato su i naše pripreme za uspon tralaje puna četeri dana.
Uz svladavanje visinske razlike od 3718 m, trebalo se privikavati i na razliku u temperaturi, koja od obale do snježnog vrha iznosi i do 37 stupnjeva. Ovdje zdravstveni karton mora biti besprijekoran, jer uz enormnu razliku u temperaturi, iznad 3000 m, zrak je sve rijeđi, teže se diše, a moguće su i vrtoglavice.
Peti je dan ekspedicija sa svom alpinističkom opremom, vodom i hranom, krenula prema vrhu probijajući se između gromada lave. Do kraja dana stigli su do planinarskog prenoćišta na 1890 m. Sljedećeg dana odrađen je uspon do 2560 m, da bi se treći dan krenulo na sami vrh, krater vulkana. Za dolazak na vrh vulkana otočne vlasti izdaju specijalno odobrenje i to tri mjeseca ranije sa točno odeđenim danom i satom. Sve iz siguronosnih razloga. Tko ne dođe točno u to vrijeme, nema nikakve šanse dobiti propusnicu za uspon. Njemačka točnost nikada ne zakazuje, pa smo mi stigli 15 minuta prije. Uspon na sami vrh, kako govori naš Lovrić, ostavlja čovjeka sa pomiješanim osjećajima. Pobjeda je to, jer je još jedan svijetski biser osvojen, tu je i ponos, uz njemačku zastavicu, stavlja on i hrvatsku, ali pogled sa kratera el Teide-a prema nepreglednim atlanskim pučinama ostavlja čovjeka bez daha, ali mu i govori, gledajući krater vulkana, kako je čovjek, ustvari, na našem planetu i svemiru sitan i bespomoćan.
