„Ako bi mi počeli slaviti ovak’e praznike onda bi mogli i neki se sjetiti, a to je već bilo po novinama da se slavi 10. april je li 10. travanj, a to je bilo osnivanje NDH“
Ovo je citat vidno ugojenog Valentina Inzka sa FTV-a. Tko, kada, na koji način i u bilo kojem kontekstu je ikada spominjao slavljenje 10 travnja? Koje novine su to objavile, a spominje ih Inzko? Pretražujući internet i novinske izvatke, neće se naći ništa, jer ovo jednostavno nije istina. Tko bio sa imalo zdrava uma uopće pomislio na službeno slavljenje 10. travnja?! Osim naravno Inzka, komentirao je Slaven Raguž, prenosi portal Kamenjar.com.
Dana 16.12. na svome blogu britanski veleposlanik piše: „Ali ovdje smo svjedoci pokušaja da se rehabilitira ugled osoba poput Ante Pavelića ili Draže Mihailovića“
Može se postaviti isto pitanje: tko, kada, kako i u bilo kojem kontekstu je ikada pomislio, a kamoli pokrenuo inicijativu, rehabilitiranja Ante Pavelića? Ni to se ne može naći nigdje, jer ni to nije istina, nego izmišljotina.
Pravo pitanje je: iz kojih razloga se Hrvatima u BiH lijepi epitet intrinzičnog „fašizma“, i to po definiciji samim time što si Hrvat, kad to nije istina i nema apsolutno nikakve dodirne točke sa stvarnošću? Dapače, pretraživanjem interneta vrlo lako se zaključi kako nazivanje nekoga fašistom, terminologiju „fašizma/antifašizma“ iz partizanskih filmova, nađe se isključivo kod samoprozvanih boraca protiv fašizma, bošnjačkih radikalista, NGO sektora i ovih međunarodnih pijavica.
Ovo etiketiranje i stalno spominjanje nekog fašizma u 21. stoljeću, ima za cilj stvaranje jedne kolektivne psihoze da se ti maltene moraš nekome ispričavat i pravdati ako se proklamiraš Hrvatom. Da se moraš ispričavati što se proklamiraš dijelom naroda, a ne neke imaginarne, nametnute, zajedničke denominacije. Sve to iz prevencije artikuliranog rješenja hrvatskog pitanja u BiH, koje bi bilo po definiciji „fašističko“, jer su, evo, Hrvati „fašisti“ samim time što sebe nazivaju Hrvatima.
Završava Inzko: „treba se okrenuti prema budućnosti, ne prema prošlosti“. Pa što se ne okreneš, hajvanu* jedan, poručio je Raguž u objavi na facebooku!
*hajvan – (turski hayvan od arapskog haywān): živinče, domaća životinja, stoka, marva;
Ovo je citat vidno ugojenog Valentina Inzka sa FTV-a. Tko, kada, na koji način i u bilo kojem kontekstu je ikada spominjao slavljenje 10 travnja? Koje novine su to objavile, a spominje ih Inzko? Pretražujući internet i novinske izvatke, neće se naći ništa, jer ovo jednostavno nije istina. Tko bio sa imalo zdrava uma uopće pomislio na službeno slavljenje 10. travnja?! Osim naravno Inzka, komentirao je Slaven Raguž, prenosi portal Kamenjar.com.
Dana 16.12. na svome blogu britanski veleposlanik piše: „Ali ovdje smo svjedoci pokušaja da se rehabilitira ugled osoba poput Ante Pavelića ili Draže Mihailovića“
Može se postaviti isto pitanje: tko, kada, kako i u bilo kojem kontekstu je ikada pomislio, a kamoli pokrenuo inicijativu, rehabilitiranja Ante Pavelića? Ni to se ne može naći nigdje, jer ni to nije istina, nego izmišljotina.
Pravo pitanje je: iz kojih razloga se Hrvatima u BiH lijepi epitet intrinzičnog „fašizma“, i to po definiciji samim time što si Hrvat, kad to nije istina i nema apsolutno nikakve dodirne točke sa stvarnošću? Dapače, pretraživanjem interneta vrlo lako se zaključi kako nazivanje nekoga fašistom, terminologiju „fašizma/antifašizma“ iz partizanskih filmova, nađe se isključivo kod samoprozvanih boraca protiv fašizma, bošnjačkih radikalista, NGO sektora i ovih međunarodnih pijavica.
Ovo etiketiranje i stalno spominjanje nekog fašizma u 21. stoljeću, ima za cilj stvaranje jedne kolektivne psihoze da se ti maltene moraš nekome ispričavat i pravdati ako se proklamiraš Hrvatom. Da se moraš ispričavati što se proklamiraš dijelom naroda, a ne neke imaginarne, nametnute, zajedničke denominacije. Sve to iz prevencije artikuliranog rješenja hrvatskog pitanja u BiH, koje bi bilo po definiciji „fašističko“, jer su, evo, Hrvati „fašisti“ samim time što sebe nazivaju Hrvatima.
Završava Inzko: „treba se okrenuti prema budućnosti, ne prema prošlosti“. Pa što se ne okreneš, hajvanu* jedan, poručio je Raguž u objavi na facebooku!
*hajvan – (turski hayvan od arapskog haywān): živinče, domaća životinja, stoka, marva;
Kamenjar.com
