Sindikat španjolske tvrtke "Tyco Integrated Security" dobio je na ECJ-u (Sud pravde Europske unije) spor s upravom u kojem je dokazivao da za dio zaposlenika koji radi izvan sjedišta kompanije u Madridu, radno vrijeme praktički počinje njihovim izlaskom iz kuće po dobivenim zadacima od poslodavca gdje trebaju otići na intervenciju. Tyco je 2011. pozatvarao svoje urede u unutrašnjosti Španjolske, a zaposlenicima nastavio davati zadaće telefonima i internetom iz sjedišta u Madridu. Budući da se klijenti kompanije nalaze i po 100 kilometara daleko od adresa na kojima žive zaposlenici, radnici su dnevno radili brojne neplaćene radne sate kako bi došli na intervenciju, a riječ je o održavanju i popravcima sigurnosnih uređaja, piše Slobodna Dalmacija.
Prema presudi ECJ-a, Tyco je vrijeme izgubljeno na dolazak na intervenciju radnicima vodio kao "odmor", a plaćao im je samo radne sate na intervenciji.
- Sud je zauzeo stajalište da se radnicima koji nemaju fiksno ili uobičajeno radno vrijeme, kao što je ovdje slučaj, radno vrijeme treba računati od trenutka odlaska na posao do povratka sa zadnje intervencije toga dana - navodi se u presudi ECJ-a, u kojoj se ukazuje na Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije o radnom vremenu iz 2003. godine. U toj se direktivi Unije izrijekom ne spominje potreba obračunavanja putovanja na posao kao radnog vremena, već se nabraja što se sve smatra prijeko potrebnim dnevnim odmorom radnika, pri čemu se putovanje na posao ne smatra odmorom radnika, kako je to računala uprava "Tyca".
U slučaju zaposlenika španjolske tvrtke, od značaja je i činjenica da im je prije zatvaranja regionalnih ureda radno vrijeme uredno teklo i za vrijeme putovanja iz ureda do mušterija. I prije i poslije zatvaranja regionalnih ureda, radnici "Tyca" su se na intervencije vozili automobilima tvrtke.
Prema presudi ECJ-a, Tyco je vrijeme izgubljeno na dolazak na intervenciju radnicima vodio kao "odmor", a plaćao im je samo radne sate na intervenciji.
- Sud je zauzeo stajalište da se radnicima koji nemaju fiksno ili uobičajeno radno vrijeme, kao što je ovdje slučaj, radno vrijeme treba računati od trenutka odlaska na posao do povratka sa zadnje intervencije toga dana - navodi se u presudi ECJ-a, u kojoj se ukazuje na Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije o radnom vremenu iz 2003. godine. U toj se direktivi Unije izrijekom ne spominje potreba obračunavanja putovanja na posao kao radnog vremena, već se nabraja što se sve smatra prijeko potrebnim dnevnim odmorom radnika, pri čemu se putovanje na posao ne smatra odmorom radnika, kako je to računala uprava "Tyca".
U slučaju zaposlenika španjolske tvrtke, od značaja je i činjenica da im je prije zatvaranja regionalnih ureda radno vrijeme uredno teklo i za vrijeme putovanja iz ureda do mušterija. I prije i poslije zatvaranja regionalnih ureda, radnici "Tyca" su se na intervencije vozili automobilima tvrtke.
