Sva u grmlju, i visokoj travi
U ravnici, kraj rijeke što teče
Tu još stoji, mala škola naša
S tugom je, promatrah jedno veče.
Dan je skoro, na izmaku bio
Neka čudna, tišina je bila
Nigdje nikog, tek poneka ptica
Sleti nisko, raširenih krila.
Otužno je bilo gledati ju
Beskorisnu, već ju vrijeme briše
Vrijeme došlo, i teško i tužno
Nitko u nju ne dolazi više.
Nekada su svoja prva slova
U njoj djeca učila, lagano
U dvorištu, igrali se skupa
U veselju, hitro razdragano.
Ostala je, kao nijemi svijedok
Da u grmlje, i šiblje zaraste
Ispod krova njenog, u proljeće
Gnijezda svoja, sviju male laste.
Tko zna kakva, budućnost nas čeka
Možda opet, u njoj djece bude
Možda opet, u domove prazne
Nešto vrati, raseljene ljude.
Samo Bog zna, što vrijeme donosi
Čovjek svaki, planira i snuje
A na kraju istina je jedna
Bog upravlja, i On određuje.
Autor: Žarko Mađar
U ravnici, kraj rijeke što teče
Tu još stoji, mala škola naša
S tugom je, promatrah jedno veče.
Dan je skoro, na izmaku bio
Neka čudna, tišina je bila
Nigdje nikog, tek poneka ptica
Sleti nisko, raširenih krila.
Otužno je bilo gledati ju
Beskorisnu, već ju vrijeme briše
Vrijeme došlo, i teško i tužno
Nitko u nju ne dolazi više.
Nekada su svoja prva slova
U njoj djeca učila, lagano
U dvorištu, igrali se skupa
U veselju, hitro razdragano.
Ostala je, kao nijemi svijedok
Da u grmlje, i šiblje zaraste
Ispod krova njenog, u proljeće
Gnijezda svoja, sviju male laste.
Tko zna kakva, budućnost nas čeka
Možda opet, u njoj djece bude
Možda opet, u domove prazne
Nešto vrati, raseljene ljude.
Samo Bog zna, što vrijeme donosi
Čovjek svaki, planira i snuje
A na kraju istina je jedna
Bog upravlja, i On određuje.
Autor: Žarko Mađar
