Tužna je istina da primirja na Bliskom istoku ne zaustavljaju uvijek oružane sukobe. Prekid vatre između administracije predsjednika Donalda Trumpa i Irana već se uklapa u taj obrazac, a prvog je dana bilo teško i provjeriti je li uopće na snazi, piše CNN.
Zbrka je bila višeslojna: SAD, Izrael i Iran nisu se mogli usuglasiti oko uvjeta primirja, pri čemu je Teheran tvrdio da je prekršeno zbog golemog izraelskog napada u Libanonu.
Istovremeno, Washington i Teheran nudili su proturječne informacije o tome je li Hormuški tjesnac otvoren ili zatvoren, dok su zaljevske zemlje izvijestile o jednom od najžešćih iranskih napada u ratu, koji je pokrenuo višestruke uzbune zbog dronova i projektila.
Uvjeti za primirje
Ove napetosti ne samo da su destabilizirale primirje, već su i istaknule goleme razlike u percepciji i povjerenju uoči pregovora koji bi se ovog vikenda trebali održati u Pakistanu, a čiji je cilj pretvoriti dvotjednu stanku u borbama u trajniji sporazum.
Retorika i objavljeni zahtjevi obiju strana ukazuju na to da će neprijatelji ući u proces tražeći gotovo potpunu kapitulaciju onog drugog po ključnim pitanjima, poput iranskog nuklearnog programa i navodnog prava na razvoj projektila.
Zbog tih razlika, bio bi golem uspjeh ako bi glavni američki pregovarač, potpredsjednik JD Vance, iz Islamabada donio išta više od pojašnjenih uvjeta prekida vatre. Postoji i znatan rizik od suprotnog ishoda - da će pregovori samo razotkriti podjele koje bi mogle uništiti cijeli proces.
U tom kontekstu, Trumpove tvrdnje da će SAD i Iran zajedno raditi na uklanjanju teheranskog obogaćenog uranija i možda voditi zajedničku tvrtku koja bi profitirala od tankera u Hormuškom tjesnacu zvuče potpuno nerealno.
Proglašenja pobjede
Na kraju dana, iranska objava o zatvaranju tjesnaca, ključne točke za svjetski izvoz nafte, signalizirala je namjeru da iskoriste novostečeni utjecaj kakav nisu imali prije nego što je Trump započeo rat.
Proturječne tvrdnje mogu biti korisne na početku mirovnog procesa jer zaraćenim stranama daju politički prostor da proglase pobjedu i pripreme se za predstojeće pregovore. I Washington i Teheran u srijedu su slavili.
Pristaše režima izašle su na ulice iranske prijestolnice paleći američke i izraelske zastave, dok je u Washingtonu glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt jačala imidž svog šefa izjavom: "Nikada ne podcjenjujte sposobnost predsjednika Trumpa da uspješno promiče američke interese i posreduje u postizanju mira".
Trumpova administracija tvrdi da je 40 dana nemilosrdnog bombardiranja ozbiljno oslabilo iranske raketne sposobnosti, uništilo mornaricu i zračne snage te nanijelo golemu štetu vojno-industrijskom kompleksu.
Politička iluzija
Ipak, tvrdnje Bijele kuće o postignutoj "promjeni režima" opovrgnute su iranskim prkosom. Iako su teheranske zalihe obogaćenog uranija možda pod ruševinama nakon američkih zračnih napada, njihovo postojanje znači da ostaju prijetnja.
Bijela kuća je inzistirala da su medijska izvješća o drakonskim iranskim pregovaračkim zahtjevima lažna te da je Iran privatno poručio da je tjesnac otvoren. Takva fleksibilnost Bijele kuće možda je bila nužna za održavanje krhkog primirja, ali je ujedno bila i proziran pokušaj očuvanja političke iluzije o velikoj Trumpovoj pobjedi u ratu koji je, prema anketama, izrazito nepopularan.
"Drugi su predsjednici gubili vrijeme i odgađali probleme. Predsjednik Trump je stvorio povijest", rekao je ministar obrane Pete Hegseth, no takvu je procjenu teško uskladiti s događajima prvog dana primirja.
Nadolazeće nevolje
Problemi za Trumpov tim gomilaju se uoči planiranih razgovora pod pokroviteljstvom Pakistana. Prvo je pitanje izraelske ofenzive u Libanonu, koja bi mogla potkopati pregovore i prije nego što počnu. Žestoki napadi na borce Hezbollaha, koje podržava Iran, sugeriraju da Izrael koristi zatišje na iranskom bojištu.
Teheran je inzistirao da su ti napadi kršenje primirja i iskoristio ih kao opravdanje za zatvaranje Hormuškog tjesnaca. Washington je pak tvrdio da Libanon nije dio sporazuma. Potpredsjednik Vance pokušao je smiriti situaciju, inzistirajući da je Iran postao žrtva "dobronamjernog nesporazuma" o opsegu primirja.
Međutim, loš je znak za tek započeti diplomatski proces kada jedna strana nije svjesna ključnog dijela dogovora. To ujedno odražava i nedostatak bilo kakvog formalnog sporazuma koji bi podupirao primirje. Izraelsko stajalište da je rat u Libanonu odvojen od onog s Iranom za Teheran je neprihvatljivo.
U više od 100 napada u srijedu, u kojima su ubijene najmanje 182 osobe, ciljan je Hezbollah – posrednik ključan za iransku regionalnu moć. Takva opasna dinamika objašnjava strahove da primirje neće potrajati do vikenda.
Dugotrajan proces
Ako se sastanak i održi, to će vjerojatno biti tek početak mučnog procesa koji će testirati vještinu i izdržljivost Trumpa i njegovog tima. Pregovori s Iranom obično su iscrpljujući i dugotrajni.
Čini se da Islamska Republika u ovom slučaju ima jak adut u kontroli nad Hormuškim tjesnacem – kartu koju može koristiti da drži globalno gospodarstvo kao taoca. Taj novi utjecaj može iskoristiti za nametanje pristojbi tankerima, kao sredstvo pritiska na SAD u pregovorima ili kao poticaj za ukidanje američkih sankcija.
Radi se o znatno složenijem skupu pitanja od onih s kojima se suočila Obamina administracija u svom uspješnom naporu za postizanje nuklearnog sporazuma s Teheranom, procesu koji je trajao 18 mjeseci. Tijekom svoja dva mandata, Trump nije pokazao da ima takvu vrstu strpljenja.
Diplomatski temelji
Njegova uobičajena pretpostavka da Iran, kao i većina protivnika, samo želi postići dogovor, također bi se mogla pokazati kao kriva procjena. "Nema apsolutno nikakve šanse da odete u Pakistan na nekoliko dana i vratite se sa sporazumom", rekao je Brett McGurk, bivši visoki američki dužnosnik za nacionalnu sigurnost, a sada analitičar CNN-a.
McGurk je savjetovao usporavanje procesa jer bi, bez unaprijed dogovorenih diplomatskih temelja, moglo doći do "sloma". Izgledi za uspjeh još su manji s obzirom na promijenjene političke uvjete uzrokovane smrću mnogih visokih iranskih vođa u ratu, uključujući ajatolaha Alija Khameneija.
Preživjeli dužnosnici mogli bi zaključiti da sada imaju prednost. Dok je rat bjesnio, mnogi su se pitali kako će se Trump izvući iz geopolitičkog kuta u koji se sam doveo, no nema naznaka da će mu se dilema ublažiti na diplomatskom putu.
Zbrka je bila višeslojna: SAD, Izrael i Iran nisu se mogli usuglasiti oko uvjeta primirja, pri čemu je Teheran tvrdio da je prekršeno zbog golemog izraelskog napada u Libanonu.
Istovremeno, Washington i Teheran nudili su proturječne informacije o tome je li Hormuški tjesnac otvoren ili zatvoren, dok su zaljevske zemlje izvijestile o jednom od najžešćih iranskih napada u ratu, koji je pokrenuo višestruke uzbune zbog dronova i projektila.
Uvjeti za primirje
Ove napetosti ne samo da su destabilizirale primirje, već su i istaknule goleme razlike u percepciji i povjerenju uoči pregovora koji bi se ovog vikenda trebali održati u Pakistanu, a čiji je cilj pretvoriti dvotjednu stanku u borbama u trajniji sporazum.
Retorika i objavljeni zahtjevi obiju strana ukazuju na to da će neprijatelji ući u proces tražeći gotovo potpunu kapitulaciju onog drugog po ključnim pitanjima, poput iranskog nuklearnog programa i navodnog prava na razvoj projektila.
Zbog tih razlika, bio bi golem uspjeh ako bi glavni američki pregovarač, potpredsjednik JD Vance, iz Islamabada donio išta više od pojašnjenih uvjeta prekida vatre. Postoji i znatan rizik od suprotnog ishoda - da će pregovori samo razotkriti podjele koje bi mogle uništiti cijeli proces.
U tom kontekstu, Trumpove tvrdnje da će SAD i Iran zajedno raditi na uklanjanju teheranskog obogaćenog uranija i možda voditi zajedničku tvrtku koja bi profitirala od tankera u Hormuškom tjesnacu zvuče potpuno nerealno.
Proglašenja pobjede
Na kraju dana, iranska objava o zatvaranju tjesnaca, ključne točke za svjetski izvoz nafte, signalizirala je namjeru da iskoriste novostečeni utjecaj kakav nisu imali prije nego što je Trump započeo rat.
Proturječne tvrdnje mogu biti korisne na početku mirovnog procesa jer zaraćenim stranama daju politički prostor da proglase pobjedu i pripreme se za predstojeće pregovore. I Washington i Teheran u srijedu su slavili.
Pristaše režima izašle su na ulice iranske prijestolnice paleći američke i izraelske zastave, dok je u Washingtonu glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt jačala imidž svog šefa izjavom: "Nikada ne podcjenjujte sposobnost predsjednika Trumpa da uspješno promiče američke interese i posreduje u postizanju mira".
Trumpova administracija tvrdi da je 40 dana nemilosrdnog bombardiranja ozbiljno oslabilo iranske raketne sposobnosti, uništilo mornaricu i zračne snage te nanijelo golemu štetu vojno-industrijskom kompleksu.
Politička iluzija
Ipak, tvrdnje Bijele kuće o postignutoj "promjeni režima" opovrgnute su iranskim prkosom. Iako su teheranske zalihe obogaćenog uranija možda pod ruševinama nakon američkih zračnih napada, njihovo postojanje znači da ostaju prijetnja.
Bijela kuća je inzistirala da su medijska izvješća o drakonskim iranskim pregovaračkim zahtjevima lažna te da je Iran privatno poručio da je tjesnac otvoren. Takva fleksibilnost Bijele kuće možda je bila nužna za održavanje krhkog primirja, ali je ujedno bila i proziran pokušaj očuvanja političke iluzije o velikoj Trumpovoj pobjedi u ratu koji je, prema anketama, izrazito nepopularan.
"Drugi su predsjednici gubili vrijeme i odgađali probleme. Predsjednik Trump je stvorio povijest", rekao je ministar obrane Pete Hegseth, no takvu je procjenu teško uskladiti s događajima prvog dana primirja.
Nadolazeće nevolje
Problemi za Trumpov tim gomilaju se uoči planiranih razgovora pod pokroviteljstvom Pakistana. Prvo je pitanje izraelske ofenzive u Libanonu, koja bi mogla potkopati pregovore i prije nego što počnu. Žestoki napadi na borce Hezbollaha, koje podržava Iran, sugeriraju da Izrael koristi zatišje na iranskom bojištu.
Teheran je inzistirao da su ti napadi kršenje primirja i iskoristio ih kao opravdanje za zatvaranje Hormuškog tjesnaca. Washington je pak tvrdio da Libanon nije dio sporazuma. Potpredsjednik Vance pokušao je smiriti situaciju, inzistirajući da je Iran postao žrtva "dobronamjernog nesporazuma" o opsegu primirja.
Međutim, loš je znak za tek započeti diplomatski proces kada jedna strana nije svjesna ključnog dijela dogovora. To ujedno odražava i nedostatak bilo kakvog formalnog sporazuma koji bi podupirao primirje. Izraelsko stajalište da je rat u Libanonu odvojen od onog s Iranom za Teheran je neprihvatljivo.
U više od 100 napada u srijedu, u kojima su ubijene najmanje 182 osobe, ciljan je Hezbollah – posrednik ključan za iransku regionalnu moć. Takva opasna dinamika objašnjava strahove da primirje neće potrajati do vikenda.
Dugotrajan proces
Ako se sastanak i održi, to će vjerojatno biti tek početak mučnog procesa koji će testirati vještinu i izdržljivost Trumpa i njegovog tima. Pregovori s Iranom obično su iscrpljujući i dugotrajni.
Čini se da Islamska Republika u ovom slučaju ima jak adut u kontroli nad Hormuškim tjesnacem – kartu koju može koristiti da drži globalno gospodarstvo kao taoca. Taj novi utjecaj može iskoristiti za nametanje pristojbi tankerima, kao sredstvo pritiska na SAD u pregovorima ili kao poticaj za ukidanje američkih sankcija.
Radi se o znatno složenijem skupu pitanja od onih s kojima se suočila Obamina administracija u svom uspješnom naporu za postizanje nuklearnog sporazuma s Teheranom, procesu koji je trajao 18 mjeseci. Tijekom svoja dva mandata, Trump nije pokazao da ima takvu vrstu strpljenja.
Diplomatski temelji
Njegova uobičajena pretpostavka da Iran, kao i većina protivnika, samo želi postići dogovor, također bi se mogla pokazati kao kriva procjena. "Nema apsolutno nikakve šanse da odete u Pakistan na nekoliko dana i vratite se sa sporazumom", rekao je Brett McGurk, bivši visoki američki dužnosnik za nacionalnu sigurnost, a sada analitičar CNN-a.
McGurk je savjetovao usporavanje procesa jer bi, bez unaprijed dogovorenih diplomatskih temelja, moglo doći do "sloma". Izgledi za uspjeh još su manji s obzirom na promijenjene političke uvjete uzrokovane smrću mnogih visokih iranskih vođa u ratu, uključujući ajatolaha Alija Khameneija.
Preživjeli dužnosnici mogli bi zaključiti da sada imaju prednost. Dok je rat bjesnio, mnogi su se pitali kako će se Trump izvući iz geopolitičkog kuta u koji se sam doveo, no nema naznaka da će mu se dilema ublažiti na diplomatskom putu.
