Draga braćo franjevci Bosne Srebrene, dragi vjernici!
Suočeni s teškoćama pandemije koronavirusa, a osjećajući se duboko povezani s našim ljudima i narodima na ovom tlu, pozivam svu braću franjevce, kao i vjernike katolike da postojeće teško stanje razmatraju u svjetlu Božje riječi, te da se pridržavaju preporuka nadležnih vlasti.
Nije li ovo vrijeme pošasti znak i upozorenje svima nama – kako nama fratrima-ujacima, tako i vjernom katoličkom puku – da sebi u novonastalim okolnostima postavimo pitanje: Jesmo li se svi pomalo uspavali u naručju lažne sigurnosti ovoga svijeta? Nismo li oslonac i pouzdanje tražili u onome što je prolazno i nesigurno, zaboravljajući Gospodinove riječi: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14,6). Propitujući svoje živote i čvrstoću osobne vjere, stavimo sebi pred oči primjer nepokolebljive vjere tolikih naših starih ujaka koji su, usprkos brojnim nevoljama ljubili ovu bosansku zemlju i vjerničko stado koje im je povjereno, hraneći ga evanđeoskom istinom. Jednako tako, prisjetimo se žive vjere našega bosanskoga naroda, koji je kroz minula stoljeća svakom životnom izazovu i križu pristupao hrabro, s čvrstom vjerom i postojanom molitvom.
Što nas je drugo nosilo kroz teške trenutke naše burne povijesti nego ustrajna molitva! Pozivam vas da u svim našim franjevačkim redovničkim zajednicama i obiteljima svakodnevno molimo otajstva Gospine krunice. Po usrdnoj molitvi će nestati ljudski strah – taj veliki neprijatelj koji krade mir u našim srcima. Stoga, ne bojmo se! Ostanimo hrabri, obnovimo čin vjere, ufanja i ljubavi znajući da „Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube“ (Rim 8,28). Ne dajmo mjesta nikakvoj panici. Svakoga dana prisjetimo se Isusovih riječi: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33). Ne vjerujmo onima koji nas plaše apokaliptičnim prizorima i raznim zlogukim proročanstvima o svršetku vremena. Mi kao vjernici – oslanjajući se na Isusove riječi – znamo da se događaju i da će se u budućnosti događati teške stvari, ali ne dozvolimo da nam to ukrade ljepotu zajedništva s Bogom, koji je naš „Otac milosrđa i Bog svake utjehe i On nas tješi u svakoj našoj nevolji“ (2 Kor 1,3-4).
Umjesto neprestanog praćenja vijesti i traženja beskorisnih informacija koje nam kradu nutarnji mir radije čitajmo Sveto pismo. Razgovarajmo više jedni s drugima. Zadržimo duh radosti i nade! Priskočimo jedni drugima u pomoć. Nazovimo one koje smo možda zaboravili i uputimo im riječi ohrabrenja i nade. Okoristimo se ovom časovitom nevoljom da u nama bude više ljudskosti i da porastemo u vjeri.
Neka sve nas i našu zemlju, po zagovoru Bezgrešne Djevice Marije, našega serafskoga Oca Franje, blagoslovi i čuva Svemogući i Trojedini Bog!
Mir i dobro!
Suočeni s teškoćama pandemije koronavirusa, a osjećajući se duboko povezani s našim ljudima i narodima na ovom tlu, pozivam svu braću franjevce, kao i vjernike katolike da postojeće teško stanje razmatraju u svjetlu Božje riječi, te da se pridržavaju preporuka nadležnih vlasti.
Nije li ovo vrijeme pošasti znak i upozorenje svima nama – kako nama fratrima-ujacima, tako i vjernom katoličkom puku – da sebi u novonastalim okolnostima postavimo pitanje: Jesmo li se svi pomalo uspavali u naručju lažne sigurnosti ovoga svijeta? Nismo li oslonac i pouzdanje tražili u onome što je prolazno i nesigurno, zaboravljajući Gospodinove riječi: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14,6). Propitujući svoje živote i čvrstoću osobne vjere, stavimo sebi pred oči primjer nepokolebljive vjere tolikih naših starih ujaka koji su, usprkos brojnim nevoljama ljubili ovu bosansku zemlju i vjerničko stado koje im je povjereno, hraneći ga evanđeoskom istinom. Jednako tako, prisjetimo se žive vjere našega bosanskoga naroda, koji je kroz minula stoljeća svakom životnom izazovu i križu pristupao hrabro, s čvrstom vjerom i postojanom molitvom.
Što nas je drugo nosilo kroz teške trenutke naše burne povijesti nego ustrajna molitva! Pozivam vas da u svim našim franjevačkim redovničkim zajednicama i obiteljima svakodnevno molimo otajstva Gospine krunice. Po usrdnoj molitvi će nestati ljudski strah – taj veliki neprijatelj koji krade mir u našim srcima. Stoga, ne bojmo se! Ostanimo hrabri, obnovimo čin vjere, ufanja i ljubavi znajući da „Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube“ (Rim 8,28). Ne dajmo mjesta nikakvoj panici. Svakoga dana prisjetimo se Isusovih riječi: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33). Ne vjerujmo onima koji nas plaše apokaliptičnim prizorima i raznim zlogukim proročanstvima o svršetku vremena. Mi kao vjernici – oslanjajući se na Isusove riječi – znamo da se događaju i da će se u budućnosti događati teške stvari, ali ne dozvolimo da nam to ukrade ljepotu zajedništva s Bogom, koji je naš „Otac milosrđa i Bog svake utjehe i On nas tješi u svakoj našoj nevolji“ (2 Kor 1,3-4).
Umjesto neprestanog praćenja vijesti i traženja beskorisnih informacija koje nam kradu nutarnji mir radije čitajmo Sveto pismo. Razgovarajmo više jedni s drugima. Zadržimo duh radosti i nade! Priskočimo jedni drugima u pomoć. Nazovimo one koje smo možda zaboravili i uputimo im riječi ohrabrenja i nade. Okoristimo se ovom časovitom nevoljom da u nama bude više ljudskosti i da porastemo u vjeri.
Neka sve nas i našu zemlju, po zagovoru Bezgrešne Djevice Marije, našega serafskoga Oca Franje, blagoslovi i čuva Svemogući i Trojedini Bog!
Mir i dobro!
